30.01.2009.
Gligorov: Ili MMF ili devalvacija
Vladimir Gligorov
Vlada ima samo dva scenarija za suočavanje s teškom krizom: pomoć MMF-a ili devalvaciju. U protivnom joj prijeti ekonomski kolaps
Pomoć Međunarodnog monetarnog fonda znači zadržavanje tečaja, rast nezaposlenosti, zamrznute plaće, deflaciju i stagnaciju.
Devalvacija kune bi povećala otplate kredita, inflaciju i potkla bi izvoz. No, Vlada može izbjeći i prvo i drugo, jer je dosadašnja politika socijalno najmanje šokantna, ali svakim danom krize sve teže održiva, kaže Vladimir Gligorov, analitičar Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije u intervjuu Jutarnjem listu.
Vlada više nema vremena ublažiti efekte krize jer je kasno da se bitnije utječe na događaje u ovoj godini, kaže analitičar, te dodaje «osim ako bi se dogodilo nešto što bi natjeralo hrvatsku vladu da posve reformulira svoju ekonomsku politiku, što bi značilo ili sporazum s MMF-om ili da se, nezavisno od toga, korigira tečaj kune». U oba slučaja bilo bi nužno izvršiti znatan rebalans budžeta, uz promjenu makroekonomske politike.
Guverner HNB-a Željko Rohatinski je održao stabilnost bankarskog sistema, je je u uvjetima visokog priljeva stranog kapitala održao visoke rezerve.
No, sada je najvažnije sačuvati likvidnost i zadržati taj novac u Hrvatskoj. Na tragu guvernerove dosadašnje politike bilo bi najlogičnije da se u nekom trenutku zatraži podrška MMF-a da bi se ojačale rezerve i dalje branio tečaj kune, kaže Gligorov.
Prema njemu najvažnije je pitanje za Hrvatsku kako će se u budućnosti financirati visoke stope rasta od četiri do pet posto u sljedećih tri do pet godina.
A one su koje su zemlji neophodne. Naime, s obzirom na relativno visoku nezaposlenost, lošu proizvodnu strukturu, nizak izvoz itd. – hrvatsko gospodarstvo treba visoke stope rasta, inače će se dogoditi nepovoljna socijalna i politička situaciju.
Visoki rast više se ne može financirati kreditiranju iz inozemstva i inozemnim ulaganjima, svakako ne u dosadašnjoj mjeri, objašnjava Gligorov, te naglašava da u tome kontekstu treba gledati politiku tečaja, fiskalnu politiku i strukturne reforme.
Stoga zaključuje da nije bitno hoće li tečaj biti 7,4 ili 8,4 kuna za euro, to je važno samo u kontekstu određene strategije razvoja, inače je samo kratkoročno i spekulativno pitanje.
Na pitanje kako će stotine tisuće prezaduženih Hrvata otplaćivati kredite s valutnom klauzulom ako se mjesečna rata zbog devalvacije jako poveća Gligorov odgovara da Hrvati imaju izbor: ili da poskupi otplata kredita ali uz čuvanje radnih mjesta, ili da se korekcija izvrši preko pada proizvodnje i gubitka radnih mjesta u kojem slučaju ljudi više i ne mogu otplaćivati kredite. Iz čega proizazi da je bolje skuplja rata kredita nego gubitak posla. (Bankamagazin)
|
|
|
|