01.12.2008.
PBZ analize: Zašto Hrvatskoj treba uravnoteženi proračun
Ideja o povećanju fiskalnog deficita kao stimulansa rasta u 2009. može izgledati primamljivo, no analitičari PBZ-a ističu da ona nije primjerena Hrvatskoj stvarnosti
Posljednjih nekoliko dana svjedoci smo javne debate o tome treba li Hrvatskoj u 2009. godini proračunski deficit ili ne.
I dok je službeni stav Vlade uravnoteženje proračuna odnosno svođenje deficita na nulu, u javnosti se mogu čuti i drugačija mišljenja po kojima bi Hrvatska krizu lakše prevladala uz proračunski manjak kojim bi potaknula potrošnju a time i izbjegla recesiju, ocjena je analitičara PBZ-a u najnovijim Tjednim analizama.
Klasični makroekonomski udžbenici u uvjetima značajnog usporavanja rasta redovno preporučuju povećanje fiskalnog deficita (diskrecijsko pored djelovanja automatskih stabilizatora).
Keynesijanski je model, pojednostavljeno rečeno, usmjeren na to da država kroz povećanu potrošnju nadoknadi manjak potražnje privatnog sektora i generira dodatni rast.
Ideja povećanja fiskalnog deficita kao stimulansa rasta u 2009. godini može izgledati primamljivo (anticiklično), no naše je mišljenje da ona danas nije primjerena Hrvatskoj stvarnosti, dapače poželjan bi bio i suficit, smatraju analitičari PBZ-a. Zašto?
Prvo, temeljno je pitanje svakog deficita kako se on financira? U uvjetima kada je (barem krajem 2008. te očekivano dijelom 2009. godine), gotovo nemoguće dodatno vanjsko zaduživanje države, ostaje samo domaće tržište kao mogućnost prikupljanja sredstava.
U sadašnjem makroekonomskom trenutku problem domaćeg tržišta je nedostatak sredstava. Dakle, realno je pitanje odakle na domaćem tržištu namaći primjerice oko 7 milijardi kuna za financiranje deficita oko 2 posto BDP-a koji neki predlažu kao "dobar" za Hrvatsku?
Drugo, po svemu sudeći očekivanja su vanjskih kreditora da bi deficit trebao biti uravnotežen.
Hrvatska kao mala, otvorena, relativno visoko zadužena zemlja nema tu privilegiju da vodi autonomnu ekonomsku politiku neovisnu o preferencijama i očekivanjima vanjskih kreditora.
Visok vanjski dug u tuđoj, a ne vlastitoj valuti (što je "istočni grijeh" svih sličnih zemalja) i nužnost njegova urednog financiranja ne dozvoljavaju avanture na tom planu.
Stoga pri formiranju svoje makro politike Hrvatska mora voditi računa o tome što svijet "misli". Mali ne određuju pravila nego plešu na zadanu glazbu.
|
Treće, stupnjevi su slobode monetarne politike (koja je na sebe preuzela vrlo veliki dio osiguranja dosadašnje makroekonomske stabilnosti), relativno mali (iz dobro znanih razloga, prvenstveno potrebe očuvanja stabilnosti tečaja visoko eurizirane zemlje), stoga fiskalna politika na sebe jednostavno mora u ovakvim uvjetima preuzeti dodatnu stabilizacijsku ulogu.
A uravnoteženi bi proračun (po mogućnosti i suficit), sigurno djelovao stabilizacijski u ovim vrlo burnim vremenima. Jer da parafraziramo staru izreku: (makro) stabilnost nije sve, ali bez stabilnosti sve je ništa.
Četvrto, vezano s prethodnom točkom, hrvatska je Ahilova peta strukturno visok deficit tekućeg računa bilance plaćanja te posljedično visok vanjski dug (dakle postojanje vanjskih neravnoteža).
On je, pojednostavljeno, rezultat viška potrošnje nad proizvodnjom u zemlji. Svako smanjivanje rashoda (odnosno usporavanje rasta ispod rasta BDP-a), pridonosi smanjenju vanjskog deficita i potrebi njegova financiranja. Dakle, uravnoteženi je proračun dobar za naše vanjske neravnoteže.
Peto, ukoliko bi deficit i bio moguć (dakle da ga je moguće financirati i da ne izazove negative reakcije rejting agencija a time i kreditora), sigurno bi izazvao učinak istiskivanja privatnog sektora koji je u fazi značajnog usporavanja rasta zapravo nepoželjan.
Rijetka raspoloživa sredstva (uglavnom banaka) time ne bi bila plasirana u gospodarstvo, već u državni sektor.
Naravno unutar najavljenih prihoda od 122,6 milijardi kuna ostaje (donekle) sloboda raspoređivanja rashoda kako bi se minimizirali negativni učinci najveće svjetske gospodarske krize u posljednjih pedeset godina.
Restrukturiranje i poboljšanje efikasnosti proračunskih rashoda (što je uvijek moguće) unutar nultog deficita/suficita ključ je uspješne fiskalne politike u našim uvjetima.
Mudra i oprezna makroekonomska politika, uz ubrzanje strukturnih reformi na putu k EU maksimiziraju vjerojatnost prevladavanja ove rizične gospodarske situacije i naših vanjskih neravnoteža.
Nadamo se da će svi politički i gospodarski akteri u Hrvatskoj shvatiti odgovornost ovog trenutka i donijeti ispravne odluke, zaključuju analitičari PBZ-a. (Bankamagazin)
|
|
|
|