26.05.2011.
Dvosmjerna ekonomija eurozone prijeti stabilnosti eura
ECB može početi podizati kamatne stope, kako bi pomogla Njemačkoj i zemljama centra u kontroli inflacije. No, tako bi i dodatno zategla omču oko vrata Grčkoj, Portugalu, Irskoj, pa i Španjolskoj
Eurozona je iznenadila analitičare snagom svojeg gospodarskog oporavka u prvom tromjesečju ove godine.
Prema podacima Eurostata, u prvom kvartalu BDP eurozone porastao je 0,8% u odnosu na isto lanjsko razdoblje, dok je većina analitičara očekivala rast od 0,6%. U zadnjem kvartalu prošle godine njezin je rast bio mizernih 0,3%.
Više stope rasta su svakako dobra vijest, ali s druge strane, iza ovog uspjeha se krije potencijalni problem za dugoročnu stabilnost eurozone. Gospodarski rast unutar eurozone je neravnomjerno raspodijeljen. Na jednoj strani je snažan oporavak "centra“, predvođen Njemačkom i Francuskom, a na drugoj strani je "periferija“, gdje oporavak još nije uzeo zamaha.
Njemačko gospodarstvo je, primjerice, poraslo 1,5% u prvom tromjesečju, dok je Francuska stopa rasta u istom razdoblju iznosila 1%. Većina analitičara je očekivala rast od 0,9% za Njemačku i 0,6% za Francusku.
Ekonomski rezultati periferije manje su spektakularni. Španjolska, koju mnogi vide kao sljedećeg kandidata za paket financijske pomoći Europske unije, u istom je razdoblju ostvarila rast BDP-a od 0,3%. Ohrabrujuće je da su analitičari očekivali nešto niži rast - 0,2%. Međutim, na godišnjoj razini, španjolska stopa rasta BDP-a je samo 0,8%, odnosno niti blizu razine koja bi osigurala smanjenje stope nezaposlenosti, koja prelazi 20% i koja je ujedno najveća u eurozoni.
Italija je, pak, podbacila u prošlom razdoblju. Analitičari su očekivali rast BDP-a od 0,3%, dok je stvarna stopa rasta u prvom tromjesečju bila tek 0,1%.
Ovakva dvosmjerna ekonomija je Europsku centralnu banku (ECB) svela na izbor između Skile i Haribde. ECB može početi podizati kamatne stope, kako bi pomogla Njemačkoj i zemljama centra u kontroliranju inflacije i sprečavanju pregrijavanja njihovih ekonomija. S tim potezom bi, međutim, dodatno zategla omču oko vrata svojim članicama koje plešu na granici bankrota - Grčkoj, Portugalu, Irskoj, pa i Španjolskoj. Ovoj grupi zemalja uskoro bi se mogla priključiti i Italija.
Prošli je tjedan američka agencija za kreditni rejting, S&P, odredila svoju procjenu za Italiju kao negativnu, čime je dala naslutiti da bi i talijanski kreditni rejting mogao biti snižen u skoroj budućnosti.
Druga opcija ECB-a je da ostavi kamatne stope na 1,25%, koliko trenutačno iznose. S time bi ECB pomogla periferiji, ali bi riskirala pregrijavanje ekonomija centra.
|
Ne tako davno, situacija je bila obrnuta. Veći dio prošlog desetljeća, španjolska i irska ekonomija su cvjetale, dok je Njemačka išla iz jedne recesije u drugu.
Jedan od razloga spektakularnog kolapsa "keltskog tigra“ i Španjolske leži i u niskim kamatnim stopama, kojima je ECB želio pomoći najvećem gospodarstvu eurozone.
Niske kamatne stope ECB-a doprinijele su napuhavanju građevinskog i financijskog mjehura u Španjolskoj i Irskoj. Kada su mjehuri napokon pukli, njihova gospodarstva su pala na koljena.
Koliko god bi ECB htio pomoći svojim bankrotom opterećenim članicama, predugo držanje niskih kamatnih stopa prijeti pretvoriti Njemačku u novu Španjolsku.
Stoga kriza u Grčkoj, Portugalu ili Španjolskoj nije samo kriza pojedinih članica eurozone već kriza same eurozone. Naime, dokle god ekonomija eurozone ide u dva smjera, nije moguće provoditi prikladnu jedinstvenu monetarnu politiku. Jednostavno rečeno, ako je dio članica u recesiji, a drugi u ekspanziji, jedinstvena monetarna politika može ići na korist samo jednoj skupini, dok će drugoj skupini direktno odmagati.
Tvorci eurozone nisu bili „bedasti“ da nisu predvidjeli ove probleme. Način na koji se trebalo osigurati da velika većina, ako ne sve zemlje eurozone budu u istom ekonomskom ciklusu su maastrichtski kriteriji, a trenutačna kriza je djelomično i posljedica neuspjeha tih kriterija. Želi li eurozona opstati, nešto će morati promijeniti. Ne samo da ti kriteriji nisu uspjeli dovesti zemlje članice u isti ekonomski ciklus već se dio tih kriterija pokazao besmislenima u uvjetima teške recesije koja je pogodila svijet nakon izbijanja financijske krize.
Ekonomisti povezani s keynezijanskom školom ne mogu prihvatiti da bi zemlje u dubokoj recesiji trebale smanjivati državnu potrošnju kako bi smanjile proračunski deficit. Prema njihovom shvaćanju, smanjenje državne potrošnje u uvjetima recesije samo produbljuje recesiju.
Osim toga, maastrichtski kriteriji nisu stvorili preduvjete za vođenje jedinstvene monetarne politike, ali su zato oduzeli zemljama članicama mogućnost korištenja fiskalne politike kao instrumenta u borbi protiv duboke recesije.
Uz ovakve neprimjerene temelje eurozone, nitko ne bi trebao biti iznenađen da je euro, od početka mjeseca, izgubio oko 5 posto u odnosu na američki dolar. U ponedjeljak, 25. svibnja, euro se nakratko spustio i ispod psihološki važne granice od 1,4 dolara. (Bankamagazin)
|
|
|
|