18.02.2010.
Bitka protiv kolapsa mirovinskih sustava
Grčka i Španjolska najavljuju, Francuska planira, Češka je završila, Finska bi željela, a Velika Britanija razmišlja o reformi mirovinskog sustava zbog snažnog udara globalne ekonomske krize na njihove prihode, piše u četvrtak francuski dnevni list Le Monde
Grčka i Španjolska najavljuju, Francuska planira, Češka je završila, Finska bi željela, a Velika Britanija razmišlja o reformi mirovinskog sustava zbog snažnog udara globalne ekonomske krize na njihove prihode, piše u četvrtak francuski dnevni list Le Monde.
Iako je do njega došlo u jeku ekonomskih problema u Europi ovaj svojevrstan pokret nije potpuno nov. Potaknute starenjem stanovništva mnoge zemlje su se odlučile za promjene i prije krize koja je izbila u jesen 2008. godine, povećavajući starosnu granicu za odlazak u mirovinu, reformirajući način izračuna mirovina ili prenoseći dio mirovinske štednje na privatni sektor.
U Njemačkoj je na primjer 2006. godine vlada predvidjela postepeno povećanje starosne granice za umirovljenje sa 65 na 67 godina između 2012. i 2029. godine. U Italiji je ta granica za muškarce 1995. pomaknuta s 57 na 65 godina, a primjena će početi 2013. godine.
Recesija je proces reforme mirovinskih fondova ubrzala na dva načina. S jedne strane oslabila je mirovinske sustave, a s druge učinila je reformu nužnom radi oporavka javnih financija brojnih zemalja.
U vrijeme kada javni deficiti rastu, a dug ugrožava financijske perspektive godina koje dolaze, vlade zabrinjava kako će savladati stavku koja predstavlja veliki teret za proračun. U Velikoj Britaniji ti izdaci čine 5,7 posto, u Francuskoj 12,4 posto, a u Italiji čak 14 posto bruto društvenog proizvoda (BDP).
Ekonomska kriza je, kažu stručnjaci, najprije u prvi plan stavila krhkost privatnih sustava, jer je pad burzi znatno smanjio vrijednost ulaganja mirovinskih fondova.
Neke zemlje su iz toga izvukle radikalne zaključke, pa je Slovačka, koja je poticala učlanjenja u privatne fondove, omogućila radnicima povratak u javni mirovinski sustav.
Osim nelikvidnosti, pritisak na javne fondove povećao je rast nezaposlenosti i posljedični pad uplata doprinosa. U zemljama u kojima su oni dominantni, reformu otežavaju politički problemi koje ona izaziva. Stručnjaci kažu da je, ipak, reforma nužna u borbi protiv zaduživanja.
|
"Reforma je hitna, ali nije za sadašnje vrijeme", kaže analitičarka Martine Durand.
Finska vlada naišla je na tu poteškoću kad je početkom 2009. pokušala podići starosnu granicu za odlazak u mirovinu, ali je pred velikim otporom javnosti morala ustuknuti.
Slična situacija je i u Španjolskoj, gdje je postojeći sistem održiv do 2023. godineZbog toga je vlada predložila da starosna granica bude podignuta sa 65 na 67 godina, ali se njenom planu protivi čak 84 posto Španjolaca, dok sindikati najavljuju prosvjede.
Plan predviđa i povećanje radnog staža za izračun mirovine s 15 na 25, što bi značilo smanjenje prihoda za umirovljenike.
Češke ja uspjela progurati svoj plan i od 1. siječnja starosna granica za odlazak u mirovinu postepeno će rasti da bi 2028. iznosila 65 godina za muškarce i žene bez djece i između 62 i 65 godina za majke.
U Velikoj Britaniji državni službenici i dalje imaju privilegirane mirovine, obično u visini dvije trećine plaće, dok se radnici u privatnom sektoru moraju zadovoljiti jedinstvenom državnom mirovinom u iznosu od 560 funti mjesečno na koju muškarci ostvaruju pravo sa 65, a žene sa 60 godina.
Tome se dodaju, u manje od 40 posto slučajeva, sredstva iz privatnih mirovinskih fondova, ali je problem što su ti prihodi oslabili zbog pada cijene dionica na burzi u koje su oni ulagali.
Britanski premijer Gordon Brown planira zamrznuti mirovine radnika u javnom sektoru, a David Cameron, čelnik oporbenih konzervativaca, želi ih ograničiti na 50.000 funti godišnje. Nijedan ne predviđa povećanje mirovina koje isplaćuje država, a konzervativci čak žele povećati starosnu granicu za njihovu isplatu. (Bankamagazin)
|
|
|
|