06.05.2010.
EU se spašava u Grčkoj
Luka Brkić
Prema ocjeni Luke Brkića, profesora s FPZ-a, EU će učiniti sve da spriječi bankrot Grčke i prelijevanje dužničke krize na ostale članice. Ulog je prevelik da bi se digle ruke od Grčke i rješavanja njezine krize, jer bi propast eura značila vjerojatno i propast EU
Paket pomoći u visini od 45 milijardi eura kojeg Europska unija i Međunarodni monetarni fond pripremaju za Grčku trebao bi biti spreman najkasnije do 19. svibnja. Tog dana Grčkoj na naplatu stižu obveznice u vrijednosti 8,5 milijardi eura.
Procjenjuje se da će zajmovi eurozone i MMF-a Grčkoj u iduće tri godine premašiti sto milijardi eura.
Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble još je krajem travnja izjavio da bi neuspjeh Atene da 19. svibnja podmiri obveze po dospjelim obveznicama mogao imati nepredvidive posljedice. Ne uspije li Grčka platiti taj dug bit će to prva objava o nemogućnosti servisiranja dugova u povijesti eurozone.
"Učinit ću sve kako bi se izbjegao bankrot države", izjavio je 2. svibnja grčki premijer Georgea Papandreua.
Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, podsjeća, međutim, da država ne može bankrotirati u smislu u kojem to može poduzeće, ne može otići u stečaj ili u likvidaciju. "U međunarodnim odnosima to se ne može dogoditi. Kada se govori o bankrotu države misli se na objavu nemogućnosti servisiranja dugova i ulaska u dužničku krizu", pojašnjava Brkić.
Kada neka država objavi da više ne može servisirati obveze, ne znači da će joj dugovi biti oprošteni i otpisani. U međunarodnim odnosima uobičajeno je da država dužnik počne pregovore o reprogramiranju, dio dugova se može i otpisati, a dio se može i namiriti prodajom imovine, deviznih i zlatnih rezervi i slično.
Moguće je i blokiranje sve pokretne i nepokretne imovine neke države izvan njezinih granica, kao što je npr. zapljena aviona u međunarodnim zračnim lukama ili brodova u međunarodnim vodama, ali to nisu uobičajeni scenariji.
Cijena se obično plaća kod kuće padom standarda, nelikvidnošću, padom kvalitete javnih servisa kao što su zdravstvo i školstvo, padom plaća i mirovina, itd.
Grčka je ovih dana primjer koliko dužnička kriza može biti socijalno zapaljiva, ali koliko god događaji na atenskim ulicama bili tragični, problem može postati daleko veći.
|
"Apsolutno postoji opasnost od domino efekta. Opravdana je bojazan europskih lidera i ulagača da bi se dužnička kriza mogla proširiti izvan granica Grčke, na Portugal i Španjolsku“, komentrirao je profesor Brkić.
"Nemojte zaboraviti ni Irsku, ali ni ostale zemlje. Deficit zemalja eurozone u prosjeku je u 2009. iznosio 6,9 posto, a prema mastriškim kriterijima trebao bi biti do 3 posto. Prosjek javnog duga bio je 84 posto, a trebao bi biti do 60 posto. Veći dug od zacrtanog kriterija ima i Njemačka i Nizozemska, a ne samo Grčka. Prema tome, ne radi se neodgovornim politikama jedne zemlje ili nekoliko zemalja eurozone, nego o sistemskim greškama u temeljima Europske monetarne unije (EMU)", kaže Brkić.
Propast eura značila bi propast Europske unije
Prema Brkićevoj ocjeni loša strana EMU-a, osim gubitka monetarnog suvereniteta, jest i ta što u uvjetima nefleksibilnog tržišta rada, kakvo je u cijelosti europsko u odnosu na SAD, i jedinstvene monetarne politike, opasnost od rasta nezaposlenosti postaje vrlo velika, a transferi iz zemlje u zemlju postaju preskupi i prerizični.
Kada govori o rizičnim transferima, Brkić misli na muku koju lideri imaju u pojedinim zemljama EU kada svojim građanima pokušavaju objasniti da zbog načela solidarnosti dio poreznih prihoda trebaju poslati u drugu državu, a pri tome i sami imaju sličnih problema.
"To je problem svih monetarnih unija, a ovdje je zapravo riječ o 16 nacionalnih ekonomija u eurozoni odnosno 12 valuta u EU", kaže Brkić i ocjenjuje da usprkos svim tim problemima projekti Europska unija i EMU nisu upitni.
Brkić napominje da ne podcjenjuje dubinu krize, "i naravno da su mogući različiti scenariji", ali smatra da će Europska unija učiniti sve kako bi uspješno okončala dramu u Grčkoj. Ulog je prevelik da bi se digle ruke od Grčke i rješavanja njezine dužničke krize.
Prema Brkićevoj ocjeni EU je prešla rubikon u integracijskom procesu (carinska unija, zajedničko tržište), i po mnogim elementima ide se u pravcu stvaranja sjedinjenih država Europe, a propast eura značila bi, vjerojatno, i propast Europske unije.
Dodatni argument Brkić vidi i u činjenici da je euro zamišljen kao svjetska valuta te u svjesnosti Europe da u globalnoj utakmici dolaru i jenu može parirati samo vlastitom valutom. "Na tom tragu su i inicijative za stvaranjem Europskog monetarnog fonda kao pandan MMF-u", izjavio je Brkić.
Zato dogovori o modalitetima spašavanja Grčke, a zapravo EU, traju tako dugo. (Bankamagazin)
|
|
|
|