25.11.2011.
Deutsche Welle: Euro obveznice - čudotvorni lijek ili srljanje u propast?
Rasprava o euro obveznicama kao trajnom rješenju financijske krize u zoni eura dobiva na žustrini. Unatoč činjenici da ih odbacuju dvije najveće članice, Njemačka i Francuska, one su i dalje više nego realna opcija
Zemlje poput Grčke, Portugala, Španjolske i Italije traže uvođenje europskih obveznica, zemlje poput Njemačke, Austrije, Francuske, Finske to kategorično odbijaju. To je poprilično razumljivo ako se uzme u obzir da bi od zajedničkih obveznica, za koje bi jamstva dale sve zemlje članice euro zone, profitirale gospodarski slabije države.
Njihove dugove bi na svojim snažnim plećima nosile industrijski jake članice, što bi dovelo do sniženja kamata. Njemačka bi u tom slučaju kao najrazvijenije gospodarstvo zone eura svoju likvidnost uložila kao jednu vrstu kaucije i morala bi računati s većim kamatama.
Njemačka plaća račun?
Minhenski Institut IFO je procijenio da bi se za Njemačku uvođenje euro obveznica godišnji stajalo od 33 do 47 milijardi eura. Dakle, jasan gubitak i razlog protivljenju. No ne slažu se svi s tom procjenom. Gustav Horn, direktor Instituta za makroekonomiju i istraživanja gospodarskog rasta pretpostavlja da bi kamate za euro obveznice "dostigle vrijednost koja bi bila malo veća od trenutnih njemačkih kamata".
Naravno pod pretpostavkom da Njemačka izgubi status zemlje koja trenutno profitira od krize. Horn naime naglašava kako je u posljednje vrijeme došlo do velike kupovine stabilnih njemačkih obveznica jer ulagači vjeruju u njemačko gospodarstvo. "Od toga enormno profitira njemački ministar financija, on se može jeftino zadužiti, kao nikada do sada", naglašava Horn.
I Martin Schulz, predsjednik socijaldemokratskog zastupničkog kluba u Europskom parlamentu, ne drži mnogo do brojki i statistika koje samo izazivaju strah. Euro obveznice neće se moći dobiti besplatno, kaže on.
|
"One bi za Njemačku bile mnogo jeftinije nego stalno povećanje financijskog paketa pomoći za spašavanje eura ili u krajnjem slučaju propast eura. I psihološki gledano su euro obveznice prikladno sredstvo", dodaje Schulz i navodi da su visoke kamate rezultat nepovjerenja financijskih tržišta.
On ne vjeruje da će zadužene zemlje biti u stanju otplatiti kredite a da će bogatije zaista složno stajati iza zajedničke valute. "S tog aspekta bi euro obveznice mogle postati jedna vrsta simbola, koje bi pokazale da zemlje članice euro zone vjeruju u zajedničku budućnost", smatra Schulz.
"Slatka droga"
I Peter Bofinger, član tzv. Vijeća mudraca, odnosno ekonomskih i financijskih savjetnika pri njemačkoj vladi, smatra da bi euro obveznice mogle imati veliki simbolični značaj. "Rizik od bankrota pojedinih zemalja otpao bi uvođenjem euro obveznica", siguran je Bofinger.
I za Berta Rürupa, koji je do 2009. bio šef Vijeća ekonomskih i financijskih savjetnika su zajedničke obveznice logičan korak u okviru procesa europskih integracija.
Osim toga, one već postoje, rekao je Rürup u intervjuu za bonski dnevnik Bonner General-Anzeiger. "Jer, kada Fond za zaštitu eura izdaje obveznice, što su dogovorile zemlje eurozone na samitu krajem lipnja, onda ti vrijednosni papiri nisu ništa drugo nego euro obveznice" kaže on i dodaje: "To su zapravo euro obveznice light".
Istog mišljenja je i Hans-Werner Sinn, predsjednik instituta IFO. No on svoj stav argumentira drugim činjenicama. On smatra da bi upravo zbog toga što zajednička europska obveznica ne predstavlja ništa novo,ovaj dogovoreni instrument trebalo ostaviti po strani prije nego se u igri ne nađe nešto novo.
Sinn europske obveznice naziva "slatkom drogom", zbog toga što dužnicima oduzima stimulans za štednju. "Ako oni za svoje dugove plaćaju iste kamate kao i Njemačka, zbog čega da se onda opterećuju okovima štednje, koji opet smanjuju izglede političara da ponovo budu izabrani na svoje funkcije?", smatra Sinn.
Zagovornici europskih obveznica se međutim ne slažu sa Sinnovom procjenom i upućuju na ideju Instituta Bruegel u Bruxellesu. Po toj ideji članice eurozone smiju samo dio svojih dugova, naime 60% od bruto društvenog proizvoda financirati preko tzv. "Blue Bonds".
|
To se poklapa s pragom zaduženosti, koji zemljama eurozone dozvoljava Ugovor iz Maastrichta. Za dugove koji prelaze tu granicu zemlje bi morale izdavati tzv. "Red Bonds". Za te obveznice garantira svaka zemlja za sebe. Tako bi se trebao stvoriti stimulans kojim bi se postiglo da se cijelo zaduženje drži u granicama.
Račun bez krčmara
"Sve je to račun bez krčmara", smatra Heribert Dieter iz Zaklade za nauku i politiku u Berlinu, tim prije što se za sve moraju plaćati visoki dodaci za rizik. Za njega se iza euro obveznica krije ideja da se političkim mehanizmima zamijeni disciplina i dinamika koja vlada na financijskim tržištima.
A da ta ideja prethodno nije funkcionirala, kako kaže Kai Carstensen, šef za praćenje gospodarskog rasta u institutu IFO, zna se od trenutka kada je oslabljen pakt stabilnosti zajedničke valute eura.
"I tada je bilo dobrih ideja i mehanizama. Nekoliko godina sve je bilo dobro a kada su stvari krenule nizbrdo Njemačka i Francuska su zatražile malo ležerniji stav. Kao posljedica toga povećani su dugovi u budžetu i ukupno zaduženje a s financijskom krizom sve je krenulo naopako. Da uzorna učenica Estonija nije ove godine pristupila zoni eura, Finska bi bila jedina zemlja koja se pridržava kriterija, određenih paktom stabilnosti eura", zaključuje Carstensen. (Deutsche Welle)
|
|
 |
|