19.07.2011.
Hoće li eurozona zažaliti odluku ECB-a
ECB je odlučila podići kamatnu stopu u trenutku kada je dovoljno da jedna članica eurozone posrne i da domino efekt pomete ostatak. Iako nema pravo na pogrešku čini se da je ECB napravila upravo to
Europska središnja banka (ECB) odlučila je početkom mjeseca podići ključnu kamatnu stopu na 1,5%, a predsjednik ECB-a Jean-Claude Trichet odluku je branio tvrdeći da će eurozona imati dugoročne koristi od održavanja cjenovne stabilnosti.
U trenutku odluke ECB-a indeks potrošačkih cijena stajao je na 2,7%, dosta iznad ciljane razine inflacije od 2%. Osnovni zadatak ECB-a je održavanje stabilnosti cijena, no pri donošenju odluka ne gleda se samo razina inflacije, već i projekcije njezina kretanja u kratkom i srednjem roku.
Ukoliko su uzroci rasta inflacije kratkoročni, ne bi trebalo biti potrebe za promjenom monetarne politike. Dakle, važno je odrediti može li se razina inflacije vratiti u granice normale bez uplitanja monetarnih vlasti. I tu počinju problemi s odlukom ECB-a.
Naime, sam je Trichet naglasio da je razina inflacije iznad 2% zbog rasta cijena sirovina. Uz probleme s dugom u eurozoni i SAD-u, postavlja se pitanje dokle će cijene sirovina rasti.
Osim toga, najveći potrošač sirovina Kina, počinje stezati svoju monetarnu politiku, a istodobno bilježi i probleme s dugom. Naime, Moody's je nedavno izdao upozorenje o lošim kreditima koje su banke davale kineskim lokalnim vlastima.
Podaci o kretanju razine cijena idu na ruku kritičarima ECB-a jer je indeks rasta potrošačkih cijena ostao nepromijenjen u lipnju (2,7%), a inflacija u Njemačkoj i Francuskoj je zapravo vrlo blizu ciljane inflacije ECB-a.
Tako je ona u Njemačkoj ostala stabilna na 2,3% na godišnjoj razini u lipnju, a budući da je bila ista i u svibnju, nema naznaka da izmiče kontroli. U Francuskoj je indeks potrošačkih cijena porastao s 2% u svibnju na 2,1% u lipnju.
Zemlja u kojoj je razina inflacije debelo iznad te granice je Španjolska. Međutim, indeks potrošačkih cijena u Španjolskoj pao je s 3,5% u svibnju na 3,2% u lipnju.
Istodobno, indeks veleprodajnih cijena u Njemačkoj, alternativni pokazatelj inflacije, pao je 0,6% u lipnju u donosu na svibanj. Oba smanjenja iznenadila su analitičare.
|
Čavao u lijesu Grčke
Za to vrijeme, položaj periferije eurozone postaje sve lošiji, a Moody's je, čini se, u ratnom pohodu na euro. Prvo je početkom mjeseca srezan kreditni rejting Portugala na status „smeća“, a nedavno je isto učinjeno i Irskoj.
Troškovi servisiranja duga na periferiji eurozone rastu, a da stvar bude gora po Europu, otvorila se nova fronta - Italija.
Kako je ta zemlja treća najveća ekonomija eurozone, bilo kakva pomoć Italiji vjerojatno bi morala biti veća od ukupne financijske pomoći Grčkoj, Portugalu i Irskoj. Stoga se postavlja pitanje imali li centar eurozone volje i mogućnosti da nastavi spašavati periferiju.
Istodobno baš i nema previše dokaza da se inflacija otela kontroli. Dapače, podaci o inflaciji nikako ne upućuju da cijene počinju divljati, a čini se da se ona i prije podizanja kamatnih stopa počela kretati prema ciljanoj vrijednosti od 2%.
Uz to, rast plaća, koji bi puno više trebao brinuti ECB, je pod kontrolom. Zašto se onda u ovakvoj situaciji ECB odlučila zabiti još jedan čavao u lijes Grčke i ostalih zemalja europske periferije?
Pet članica eurozone nalazi se pod velikim pritiskom i dovoljno je da jedna posrne pa da domino efekt pomete ostatak, što će svakako biti kraj eurozone kakvu danas poznajemo. U ovakvoj situaciji Europljani nemaju pravo na pogreške, a čini se da je ECB napravila upravo to. (Bankamagazin)
|
|
 |
|