09.08.2011.
Tko još treba agencije za kreditni rejting?
Kreditne agencije rezale su rejtinge zemalja u eurozoni bez obzira što su se donosile nepopularne odluke. Ipak, u SAD-u, Moody's je odbio srezati američki kreditni rejting, pa se stječe dojam kako se dio američkih agencija za rejtinge više vodi patriotizmom nego realnošću
Nakon nebrojenih rezanja kreditnog rejtinga članicama eurozone, dogodilo se i ono nezamislivo: srezan je i američki kreditni rejting. Naime, S&P, jedna od tri najuglednije agencije za kreditni rejting, je spustila kreditni rejting najvećoj svjetskoj ekonomiji s AAA na AA+.
Odluka je unijela nemir među ulagače. Najvažniji indeksi američkih burzi su pali 4% do 6% nakon otvaranja burzi. Iako bi nedavna odluka S&P-a mogla gurnuti američku ekonomiju ponovno u recesiju, pravo pitanje je zašto je agencijama za kreditni rejting trebalo toliko vremena da snize američki kreditni rejting.
Europljani već duže vremena kritiziraju rad agencija za kreditni rejting nakon nebrojenih rezanja kreditnih rejtinga Grčke, Irske, Portugala i drugih zemalja na periferiji eurozone.
Pravi i krivi kriteriji
Europske elite zato zagovaraju reformu financijskog sustava, koja bi uključivala smanjenje uloge agencija za kreditni rejting. Koliko god se činilo da Europljani traže kazne za one koji govore ono što više-manje svi znaju, a to je da je ugrožena dugoročna financijska stabilnost mnogih europskim zemljama, kritika rada agencija za kreditni rejting nije neosnovana.
Jedna od čestih kritika je da su sve tri vodeće agencije za kreditni rejting američke kompanije koje imaju različite kriterije kada je u pitanju SAD i ostatak svijeta.
Aktualna kriza pruža dobar temelj za analizu ove kritike. Kod određivanja kreditnog rejtinga nije važan samo ukupni iznos duga, već i dinamika rasta duga, kao i vladine mjere u održavanju javnog duga pod kontrolom.
S jedne strane, većina analitičara se slaže da je dug u europskim zemljama poput Grčke postao neodrživ.
|
Međutim, istodobno je teško poreći da zemlje eurozone provode bolne i nepopularne reforme. Dapače, masovni prosvjedi su postali dio svakodnevnice u Grčkoj i Španjolskoj.
Dio ekonomista bliskih keynezijanskoj školi će tvrditi da Europljani rade krive stvari, jer rezanje državne potrošnje u doba recesije samo produbljuje pad BDP-a i zaposlenosti.
Mnogi će reći da su reforme došle prekasno. I jedni i drugi će dobrim dijelom biti u pravu. Međutim, neupitno je da su europske vlade spremne povlačiti nepopularne mjere koje će ih koštati poraza na sljedećim izborima kako bi dovele proračunski dug u granice održivosti.
S druge strane, poput dijelova Europe, SAD već cijelo desetljeće gomila proračunske deficite i javni dug. Međutim, dok europski gradovi postaju središta prosvjeda protiv nepopularnih mjera štednje, u američkim gradovima je i dalje mirno, i to ne bez razloga.
Naime, nakon mukotrpnih pregovora, demokrati i republikanci su uspjeli dogovoriti rezove od 'samo' $2,1 bilijarde u idućih 10 godina, dok su mnogi analitičari, uključujući S&P, tražili duplo veće rezove.
Zašto SAD-u ranije nije snižen rejting?
Iako Obama cijelo vrijeme govori o povećanju poreza za bogatije pojedince i velike kompanije, kako bi svi dijelovi američkog društva doprinijeli izlasku iz krize, novi plan ne sadrži nikakvo povećanje poreza.
Nedavni dogovor Bijele kuće i Kongresa, koji je spasio SAD od bankrota, je istodobno pokazao nespremnost ili nemogućnost američkih elita da provedu radikalne i nepopularne rezove.
Ono što bi osobito trebalo zabrinjavati analitičare i agencije za kreditni rejting su upravo teškoće u donošenju dogovora između demokrata i republikanaca. Glavni krivac za to je pokret Tea Party.
Ovaj pokret okuplja radikalne fiskalne konzervativce, koji su u ovoj krizi jasno pokazali da ne žele kompromis ni s umjerenom strujom među republikancima, a kamoli s demokratima.
Problem za Sjedinjene Države bi mogao biti u činjenici da će ovaj pokret vjerojatno ojačati nakon izbora iduće godine.
|
Uz jaki radikalni blok u Kongresu, koji je spreman vlastitu zemlju gurnuti u recesiju ako druga strana ne popusti svim njihovim zahtjevima, donošenje bilo kakvih odluka koje bi zahtijevale podršku obje stranke bi moglo postati gotovo nemoguće.
Uz ovakvo stanje u SAD-u, pravo pitanje nije zašto je S&P snizio američki kreditni rejting. Pravo pitanje je zašto to nisu učinili i ostali, prije svega Moody's.
Moody's je nedavno započeo pravi vojni pohod na eurozonu. Nakon europskog dogovora o novom paketu financijske pomoći Grčkoj, Moody's je srezao kreditni rejting Grčke i Cipra, te stavio pod povećalo španjolski rejting, što u biti znači da će i kreditni rejting španjolske ubrzo biti srezan.
Istodobno, Moody's je odbio srezati američki kreditni rejting, bez obzira na sve političke teškoće u SAD-u. Čini se da se dio američkih agencija za kreditni rejting više vodi patriotizmom nego realnošću.
Kritike
Dvostruki standardi nisu jedini problem u radu agencija za kreditni rejting. U svojoj kolumni u New York Timesu, nobelovac Paul Krugman se obrušio na S&P, optužujući kompaniju da je dužnička kriza uzrokovana upravo njenim katastrofalnim odlukama, kao i ostalih agencija za kreditni rejting, koje su najgore hipotekarne kredite nagrađivali s najvišim rejtingom.
Ne samo da agencije za kreditni rejting nisu predvidjele probleme, nakon što su se problemi pojavili, ponašanje istih agencija samo je produbilo krizu. Ovo se prvenstveno odnosi na rezanje kreditnog rejtinga i stalnog napominjanja da vjerojatno slijede novi rezovi.
Sličnu kritiku je iznio i Claudio Loser, bivši direktor MMF-a za zapadnu hemisferu. Međutim, Loser je kritizirao ulogu agencija za kreditni rejting tijekom dužničkih kriza u Latinskoj Americi tijekom 80-ih i 90-ih.
Poput sadašnje krize, agencije za kreditni rejting nisu predvidjele probleme s javnim dugom, a kada su oni svima bili očiti, svojim ponašanjem su samo doprinosili porastu panike među investitorima.
Za razliku od kraja prošlog stoljeća, kada su S&P, Moody's i Fitch pogoršavali dužničku krizu u zemljama u razvoju, sada razvijene zemlje moraju plaćati pogreške 'svojih' agencija za kreditni rejting. Možda su im Europa i SAD mogle oprostiti neke propuste u prošlosti, ali ove vjerojatno ne.
Stoga bi trebali očekivati promjene u ulozi agencija za kreditni rejting, promjene koje su se trebale dogoditi puno ranije. (Bankamagazin)
|
|
 |
|