01.02.2009.
Maastricht sve dalje
Od zemalja srednje i istočne Europe, koje su članice EU, najrastrošnija je Slovenija s ovogodišnjim udjelom vanjskog duga u BDP-u od 112,5%, Bugarska (102%) te Mađarska (100,2%)
U sjeni gospodarske krize koja vlada eurozonom zemlje-članice pojačale su raspravu o održivosti Pakta o stabilnosti, čije odredbe reguliraju dopuštenu razinu proračunskog i javnog duga, a koji je postao oslonac povjerenja u euro i njegove snage, piše nova Banka.
Naime, pod utjecajem straha od recesije čelnici Europske unije složili su se u posljednjem tromjesečju prošle godine oko potrebe privremenog labavljenja odredbi vezanih za Pakt, donijevši nakon toga plan poticaja gospodarstvu težak 200 milijardi eura, podsjeća Banka.
Pakt o stabilnosti, temeljen na Maastrichtskom ugovoru iz 1993. godine, odredio je da članice eurozone smiju imati maksimalni proračunski manjak u visini 3 % BDP-a, dok javni dug ne smije premašiti razinu od 60 % BDP-a ili se mora smanjivati prema toj razini.
Dosad su se članice uglavnom pridržavale tih odredbi, iako su ih 2003. godine, u razdoblju nakon velikog gospodarskog usporavanja, sve najvažnije članice - Njemačka, Francuska i Italija – prekršile.
Od zemalja srednje i istočne Europe, koje su članice EU, najrastrošnija je Slovenija s ovogodišnjim udjelom vanjskog duga u BDP-u od 112,5%, Bugarska (102%) te Mađarska (100,2%), procjena je analitičara RBA (vidi graf).
Rastući rizici održivosti Pakta izraženi su u siječnju kroz povećanje cjenovnog raspona između desetogodišnjih njemačkih državnih obveznica i obveznica ostalih članica eurozone, koji je dosegnuo najvišu razliku od siječnja 1999. kad je euro uveden.
Formalno, glavni je razlog povećanja raspona upozorenje kreditne agencije Standard&Poors Portugalu, da će mu, kao i u slučaju Španjolske, Irske i Grčke sniziti kreditni rejting, što u postojećim okolnostima može bitno otežati mogućnost zaduživanja na financijskim tržištima.
To se najbolje vidjelo na primjeru Njemačke, koja u siječnju nije uspjela prodati cijelu tranšu novog izdanja obveznica u vrijednosti od 8 milijardi eura.
Ipak, pogled u prošlost također govori kako kretanje spreadova odražava i neizvjesnost oko jedinstva Unije te da bi duže razdoblje nepoštovanja Pakta moglo dovesti i do rasprava o održivosti eura.
Naime, Njemačka je još od kraja devedesetih godina prošloga stoljeća uvjetovala uvođenje eura obvezom dotad fleksibilnijih članica EU (Francuska, Italija, Španjolska) da se pridržavaju odredbi Pakta, podsjeća nova Banka.
Ne slažu se ni sve zemlje oko privremenog labavljenja Pakta. Naime, predstavnici Njemačke, koja je u protekle tri godine uspjela uravnotežiti svoj proračun, izrazili su zabrinutost da bi pretjerano porezno rasterećenje moglo učiniti veliku dugoročnu štetu zemljama eurozone.
|
Osim Njemačke za održivost Pakta najveći interes iskazale su Nizozemska i Austrija te neke od nečlanica eurozone poput Češke, Litve i Poljske, od kojih se također zahtijeva fiskalna disciplina kako bi mogle uvesti euro 2012. ili 2013. godine.
Njemačka, čiji bi proračunski manjak u ovoj godini, čak i nakon najnovijeg paketa mjera pomoći gospodarstvu od 50 milijardi eura, trebao iznositi tek oko 1 % BDP-a zbog toga traži da se zemlje s planiranim visokim deficitom obvežu da će ih vratiti u postavljene okvire čim počne gospodarski oporavak.
Vijesti iz ostalih europskih metropola zasad ne ukazuju da su fiskalni “grešnici“ spremni u ovom trenutku prihvatiti bilo kakav vremenski okvir uravnoteženja proračuna. Španjolska i Irska u ovoj godini očekuju pad BDP-a od 2 %, odnosno 5 %, a Italija je u recesiji.
U uvjetima globalne recesije, kad domaći birači uglavnom vode računa o razini zaposlenosti u vlastitoj zemlji, izgledi da će se države s visokim proračunskim deficitom doista vratiti štednji zaista su mali i veliko je pitanje mogu li pojedine članice, pa čak i zajednička tijela poput Europske komisije, prisiliti vlade pojedinih zemalja da poštuju odredbe koje su potpisali njihovi prethodnici.
Mehanizmi mogućeg aktiviranja sankcija idu u prilog zemalja dužnika. S obzirom na postignuti sporazum o labavljenju odredbi Pakta u ovoj godini, zemlje-članice mogu doći pod povećalo zajedničkih tijela EU tek u 2010., a u slučaju da se vlada neke države sama ne obveže na snižavanje deficita Europska komisija tek joj 2011. može narediti da snizi deficit i to pod pretpostavkom da se većina članica s tim usuglasi.
Time se mogućnost uvođenja sankcija prolongira barem do 2012. do kada bi tržišta već mogla izgubiti povjerenje u euro, a cjenovna premija pojedinih izdavatelja u odnosu na najsigurnija izdanja bitno povećati.
Poseban je problem što je pitanje proračunskog deficita i njegovog vraćanja u postavljene okvire praktički politički problem, jer tijela poput Europske središnje banke nemaju mogućnost utjecaja na vlade, tako da ključne odluke donose ministri financija pojedinih vlada, zaključuje nove Banka. (Bankamagazin)
|
|
|
|