18.08.2009.
Banke spremne za rast loših kredita, kapital nije ugrožen
Neto prihodi banaka bit će dovoljni za pokriće rezervacija za gubitke bez narušavanja solidne kapitaliziranosti bankarskog sektora, ocjenjuju analitičari HNB-a
Rast loših kredita glavna je prijetnja profitabilnosti i stabilnosti banaka, no još uvijek visoka profitabilnost kao i zadovoljavajuća kamatna razlika dobre su polazišne točke za suočavanje s posljedicama recesije, zaključuju analitičari HNB-a u novom broju publikacije Financijska stabilnost.
Oni ocjenjuju kako će neto prihodi koje bi banke mogle ostvariti u idućem razdoblju biti dovoljni za pokriće rezervacija za gubitke uzrokovanih razmjerno snažnim makroekonomskim šokom, bez narušavanja solidne kapitaliziranosti bankarskog sektora.
Nije vijest da su naše banke dobro kapitalizirane dočekale krizu, no potvrda njihove spremnosti na rast loših kredita u doba kad takvi krediti zaista rastu ima najznačajnije mjesto u aktualnoj priči o bankarstvu, pa i čitavom gospodarskom sustavu.
Analitičari HNB-a navode kako će se tijekom 2009. godine nepovoljna makroekonomska kretanja, nakon utjecaja na poslovanje klijenata, vidjeti i u bilancama banaka.
Pomoću modela kreditnog rizika, koji povezuju gospodarsku aktivnost i tečaj s dinamikom loših plasmana, procijenjen je mogući učinak istodobnog nastupa više rizika povezanih u konzistentan makroekonomski scenarij.
U publikaciji su predstavljena dva scenarija za prognozu dinamike loših plasmana tijekom ove godine – temeljni,
koji pretpostavlja pad BDP-a od 5% uz zadržavanje stabilnog tečaja, te malo vjerojatan, ali moguć u slučaju zaoštravanja učinaka globalne krize na Hrvatsku, šok-scenarij koji počiva na pretpostavci o padu BDP-a od 6% i deprecijaciji tečaja od 10%.
|
Budući da se u makromodelima kreditnog rizika koriste varijable s vremenskim pomakom, simulirani znatan porast udjela loših kredita odnosi se na kraj 2009. i početak 2010. godine, kada bi on ujedno mogao dosegnuti svoj vrhunac.
Procjena učinaka temeljnog scenarija korištenjem agregatnog modela pokazuje porast udjela loših u ukupnim kreditima za oko 50%, no neto prihod banaka prije rezervacija za gubitke taj bi udar u cijelosti apsorbirao i zaštitio kapital banaka.
U šokscenariju porast udjela loših kredita prema makromodelu iznosi oko 150% za cijeli bankarski sektor, a neposredni efekti tečaja i neto prihoda iz poslovanja banaka međusobno se poništavaju, pa dolazi do smanjenja stope adekvatnosti kapitala bankarskog sektora.
U tom scenariju, uz pretpostavku da banke ne prikupe dodatni kapital, dvanaest banaka koje posjeduju 12% imovine bankarskog sektora imale bi stopu adekvatnosti kapitala manju od 10%, šest banaka koje posjeduju 6% imovine imale bi stopu adekvatnosti kapitala manju od 8%, a samo jedna mala banka adekvatnost manju od 4%.
Primjena modela kreditnog rizika ocijenjenog za pojedine skupine banaka rezultira znatno većim razlikama u reakcijama na promjene makroekonomskog okružja, odnosno omogućava identifikaciju posebno pogođenih skupina banaka.
U temeljnom scenariju neto prihod iz poslovanja univerzalnih banaka i više je nego dovoljan da apsorbira novonastale troškove rezervacija.
U slučaju personalnih banaka adekvatnost kapitala se smanjuje za 2,4 postotna boda, no te bi banke, zbog razmjerno visoke inicijalne razine kapitaliziranosti, i dalje imale stopu adekvatnosti kapitala od 14%.
Korporativne banke bi mogle biti najsnažnije pogođene u tom scenariju jer bi im se stopa adekvatnosti kapitala smanjila na ispod 11%, objavljeno je u publikaciji.
U slučaju šok-scenarija prisutan je i efekt tečaja na adekvatnost kapitala banaka, a kod svih banaka troškovi rezervacija prelaze iznose neto prihoda iz poslovanja. Stopa adekvatnosti kapitala univerzalnih banaka smanjila bi se za 1,8 postotnih bodova.
|
Istodobno, stopa adekvatnosti kapitala personalnih i korporativnih banaka, kada one ne bi prikupile dodatan kapital, smanjila bi se za više od sedam postotnih bodova na razine od 9,1% i 6,1%.
Razlozi osjetljivosti korporativnih banaka na promjene okružja njihova je najniža inicijalna stopa adekvatnosti kapitala, kao i činjenica da je gotovo polovina banaka iz ove skupine početkom 2009. godine ostvarila negativan neto prihod iz poslovanja, što već sada opterećuje njihov kapital.
Razmjerno visoke prikazane osjetljivosti pojedinih skupina banaka na poslovni ciklus, koje rezultiraju većom osjetljivošću bankarskog sektora na šokove u odnosu na agregatni model, proizlaze iz korištenja povijesnih podataka koji obuhvaćaju razdoblje bankarske krize krajem devedesetih godina, zaključuje se u analizi.
Analitičari naglašavaju i kako treba imati na umu da bi, zbog napretka u upravljanju rizicima čemu su pridonijela iskustva iz bankarske krize, promjena vlasništva te promjene regulative, stvarna osjetljivost pojedenih skupina banaka ipak mogla biti manja nego što to pokazuju ocijenjeni modeli.
No, zbog činjenice da se udio loših kredita računa na temelju često preoptimističnih procjena banaka o kvaliteti njihovih kreditnih portfelja, te da banke reprogramiranjem kredita mogu odgoditi njihovo svrstavanjeu skupinu nenaplativih potraživanja, udio loših kredita u stvarnosti je vjerojatno veći nego što podaci trenutačno pokazuju. (Bankamagazin)
|
|
 |
|