|
Povezana sudbina – različiti pristupi
|
|
Složit ćemo se oko toga da danas TRGOVINA DIKTIRA (I UGROŽAVA) PROIZVODNJU. Tu činjenicu nismo ipak dovoljno prihvatili, pa nastaju nepotrebni nesporazumi koji otežavaju položaj domaćih proizvođača. Pokušat ćemo u 10 teza iznijeti zajedničku sudbinu proizvođača i trgovaca u nadi da bi zajednička platforma suradnje mogla konačno pridonijeti promjeni načina ponašanja. Posljednji je trenutak da se tako postupi!
|
Teza 1: Na hrvatskoj trgovačkoj pozornici nije više ništa kao ranije. Koncentracija trgovačkih lanaca uvjetuje i koncentraciju ponude, pa sudbina mnogih, posebno malih proizvođača, uvelike ovisi o pripravnosti trgovačkih lanaca da stave njihove proizvode na police svojih prodajnih mjesta. To, međutim, počesto dovodi ponajprije do kupovine kondicija, dok su sami proizvodi u drugom planu. Ta koncentracija – vidimo to iz brojki nestanka tzv. malih trgovaca – ugrožava i opstanak ovih oblika trgovine.
Da je stanje složeno znalo se i otprije. Ulazak stranih lanaca najavio je potpuno nove odnose na tržištu i povećao konkurenciju. Od nje su uglavnom profitirali potrošači, jer se popravila (vidno) usluga u najvećem broju trgovina, mnogim su proizvodima smanjene cijene, izbor robe je osjetno širi.
S druge strane, zatvoren je veliki broj malih trgovinskih prodavaonica, izgubljen je značajan broj radnih mjesta koja su ljudi imali upravo u tim prodajnim objektima (što nije nadoknađeno otvaranjem novih radnih mjesta u spomenutim lancima), na mnogim područjima je opskrbljenost oslabljena (prodavaonice u blizini mjesta stanovanja). Veliki trgovački lanci jednostavno preuzimaju (što je i logično) sve veći dio potrošačkog kolača i njihov udio u ukupno obavljenom prometu stalno raste.
|
Teza 2: Koncentracija trgovine neminovno nosi sa sobom i koncentraciju ponude, jer upravo trgovina sve više diktira plasmane i odnos prema proizvodnji. Danas se sve češće upire prstom u činjenicu da su trgovački lanci krcati robom stranog porijekla, a sve je manje proizvoda domaćih proizvođača.
Dodatna je (otežavajuća) činjenica da maloprodajni lanci, bez obzira da li su domaći ili strani, ipak uglavnom 'kupuju' kondicije, a tek onda proizvode. Neki na to ne pristaju i traže druge kanale plasmana. Drugi opet prihvaćaju. I tu bi analiza pravih odnosa bila izuzetno važna, jer bi otkrila mnoge stvari koje nam sada ostaju prikrivene, a vjerojatno bi smanjila i troškove proizvodnje i distribucije.
|
Teza 3: Pravo je pitanje hoće li domaće tržište i kreatori makroekonomske politike dozvoliti takvo ponašanje? Zbog toga je od izuzetne važnosti uloga državne inspekcije koja mora nadzirati porijeklo ponuđenih proizvoda, njihov sastav kvalitete, rok trajnosti, odnos cijena na domicilnom i našem tržištu.
Ukratko, mora trajno suzbijati monopolističke tendencije, manipulaciju s maržama, odnos prema radnom vremenu u trgovini i sve ono što u nepovoljnom, pa i netržišnom ponašanju prati uspostavljanje novih odnosa na tržištu.
|
Teza 4: Ulazak u Europsku uniju vodi daljnjoj liberalizaciji tržišta. To će svakako pojačati pritiske uvoznih proizvoda i želju inozemnih proizvođača i trgovinskih lanaca da ih se u što većoj mjeri plasira i na hrvatskom tržištu. To je proces koji se više i ne može zaustaviti i s kojim sada moramo živjeti.
Je li on došao prebrzo i bez realnih promišljanja što ta liberalizacija znači za domaću proizvodnju zasad ostaje otvoreno pitanje. Mnogi misle da domaća proizvodnja (još) nije spremna prihvatiti bez širih posljedica takav izazov. Mnogi smatraju da su Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o trgovini zapravo dokaz nezrelosti domaćih vlasti i odraz velike nebrige za domaću proizvodnju. To, uostalom, i nije neka novost, već samo nastavak procesa dezindustrijalizacije koji u nas traje punih deset godina.
|
Teza 5: Gospodarska politika zemlje koja se zasniva na samo tri relevantna pokazatelja: stabilnost tečaja, stabilnost cijena i sposobnost države da servisira vanjske dugove, pokazala se uglavnom neuspješnom. Sučeljavamo se s ogromnim porastom nezaposlenosti, gubitkom radnih mjesta u prerađivačkoj industriji i socijalnom degradacijom ukupnoga društva, pa i njegovim raslojavanjem na bogate i vrlo siromašne. Činjenica je da sadašnji okviri makroekonomske politike pogoduju i dalje upravo tim nepovoljnim refleksijama, a da nemamo ni vizije, a ni ekonomskih instrumenata kojima bismo prevladavali to stanje.
Sva ta naša nemoć odražava se u dva pokazatelja: nezaposlenosti koja dosiže rekordne brojke i slaboj vanjskotrgovinskoj aktivnosti. Najveći udarac našoj ekonomskoj politici je, uz veliko inozemno zaduživanje i činjenica da je samo u posljednjih deset godina uvoz nadmašio izvoz za više od 100 milijuna USD.
|
Teza 6: U tim okvirima uloga domaće proizvodnje u odnosu na trgovinu dolazi u vrlo specifičan i osjetljiv odnos. U prednosti će biti proizvođači koji imaju vlastite kanale distribucije (maloprodaju), dok će se ostali morati dovijati kako u utakmici s jeftinijim stranim proizvođačima osigurati put svojih proizvoda na police trgovačkih lanaca.
Jasno, uspjeh tih nastojanja uvelike ovisi i o ponašanju trgovine. Pitanje je hoće li se domaći proizvođači, čak i po tim uvjetima i okolnostima, uspijevati nametnuti trgovačkim lancima (ne dijelimo ih na strane i domaće), odnosno u kojoj će mjeri ti lanci biti pripravni prihvaćati takve proizvode.
|
|
Teza 7: Kakva je uloga domaćeg malotrgovinskog lanca u svim tim kretanjima? Hoće li on pridonijeti raščišćavanju tih nepovoljnih i sve više nagomilanih problema ili će ih samo produbljivati?
|
Teza 8: Trgovina je postala gotovo dominantna gospodarska djelatnost u stvaranju BDP-a. Netko će reći da je to nastavak procesa stvaranja uslužnoga društva i da je to trend u kojem se kreće svjetsko gospodarstvo. 'Kvaka' je u tome što je struktura usluga u tim zemljama ipak ponešto drukčija, sa snažnim osloncem na domaću proizvodnju, pa trgovina služi prije svega plasmanu robe domaćih proizvođača. U nas to nije slučaj.
|
Teza 9: Ministarstvo gospodarstva se u nas dijeli na tri glavna sektora: industriju, trgovinu i energetiku. Iz svih dosadašnjih praktičnih iskustava vidljivo je da trgovina nikada nije u okvirima toga Ministarstva dobila ni pravo mjesto, niti pravi problemi trgovine doživljavaju u tim okvirima istinski i primjereni tretman. Nastojanja da trgovina dobije zasebno ministarstvo (s obzirom na značenje koje ima za BDP ona to zaslužuje) ponovno su ostala neuslišana. Ako stvari ostanu kakve su sada, to bi se moglo pokazati presudnim nepovoljnim elementom.
|
Teza 10: Upravo sve navedene činjenice učvršćuju uvjerenje da sudbina domaće proizvodnje ponajviše ovisi o odnosima proizvođača i trgovine. S jedne strane u kojoj će mjeri domaći proizvođači poštivati tržišne odnose: cijenu, kvalitetu, dizajn, rokove isporuke. S druge strane, koliko će trgovina biti spremna podržati takva nastojanja i honorirati ih stavljanjem tih proizvoda na svoje police.
|
Umjesto zaključka
Ostaje da živimo u tim okvirima i da se struka nastoji izboriti za primjereniji status i tretman u ukupnoj gospodarskoj politici. Činjenica je da kreatori te politike relativno vrlo malo znaju o trgovini kao gospodarskoj djelatnosti. Razlog tome valja potražiti u činjenici da je sam pojam trgovine u ranijim društvenim okvirima planske privrede imao izuzetno nepovoljan pežorativni imidž.
Najveći dio kreatora sadašnje gospodarske politike (koji je i tada djelovao) prihvatili su to kao činjenicu, bez obzira na bitne razlike s obzirom na ulogu trgovine u tržišnim okvirima. Oni jednostavno premalo prate nove trendove i kretanja u svjetskom gospodarstvu, posebno globalizacijske trendove, a da bi se njima prilagođavali.
Stoga je na struci da ih uvjeri u potrebu novih odnosa na području trgovine i proizvodnje. Stručna savjetovanja, tematski okrugli stolovi na kojima će sudjelovati i predstavnici vlasti, Gospodarske i Obrtničke komore, Inspektorata i ekonomisti, zatim razna stručna savjetovanja (poput MAGROSA) ostaju javne tribine gdje će se odlučivati o daljnjim tijekovima i sudbini hrvatske trgovine, pa time i ukupnoga hrvatskoga gospodarstva. Ako bude sluha!
|
Francuski maloprodajni lanac Carrefour, nizozemski Ahold i američki Wal-Mart danas su jasno prepoznati kao najveći globalni operatori. Njihova je strategija usmjerena na globalizaciju, pa su i njihovi resursi odnosno infrastruktura dosljedno organizirani u tom pravcu.
Drugu grupu maloprodajnih lanaca internacionalne razine čine njemački Metro, japanski Ito Yokado, belgijski Delhaize, britanski Tesco, francuski Casino i Auchan, njemački Aldi i Tengelmann te američki Costco. Cilj ove grupe je da sustigne prvu, i to što prije, ali na bitno drugačiji način. Recimo, specijalisti za određene niše (Metro, Ito Yokado, Aldi ili Costco) više su usmjereni na svoje specijalnosti: Itio Yokado na Convenience Stores, Metro na cash & carry, Costco na klubove robnih kuća ili Aldi na diskont trgovine.
Drugi pak iz te skupine imaju drugačiju strategiju. Delhaize, Tesco, Casino i Auchan ponajviše rade na bazi super i hipermarketa i traže nove partnere, posebice na emerging tržištima. Tesco tako ostvaruje svoje ekspanziju stvarajući alijanse s drugim međunarodnim maloprodajnim lancima.
|
|
 |
|