|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Dragan Zlatović
|
|
|
|
|
Iako se nepoštene poslovne prakse izravno ne odnose na relaciju jednog trgovca prema drugom trgovcu (Business to Bussiness, B2B) nego na nepošten odnos trgovca prema potrošaču, ipak ovo poslovanje može štetiti i drugom trgovcu. Naime, ona ponašanja trgovca prema potrošaču koja možemo okarakterizirati kao nelojalna, ne reflektiraju se samo u odnosu na potrošača determinirajući njegovu poslovnu odluku nego posredno znače i ugrožavanje interesa drugog konkurentskog trgovca. Stoga je nužno eksplicirati i ove pojavnosti nelojalnog poslovanja.
Sa zaštitom potrošača Europska unija započela je u 70-im godinama dvadesetog stoljeća. Do danas je to područje uređeno brojnim aktima što ukazuje na veliku važnost koja se pridaje ovoj problematici, to više što moderno tržište zahtijeva visoku razinu zaštite potrošača.
Lisabonskim ugovorom iz 2007.godine, a posebice Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (čl.169.), politika zaštite potrošača postaje službena politika Europske unije. Prava potrošača temelje na pet osnovnih prava ugrađenih u nacionalne politike njezinih članica i to zaštita zdravlja i sigurnost potrošača, zaštita gospodarskih interesa potrošača, pravo potrošača da budu informirani i educirani, pravo na pravnu zaštitu potrošača, pravo na naknadu štete i udruživanje, zastupanje i sudjelovanje potrošača, radi ostvarenja svojih prava.
|
U sklopu zaštite potrošača, novi harmonizacijski napori bili su usmjereni u cilju stvaranja preduvjeta za sprječavanje nepoštene poslovne prakse, što je imalo za rezultantu novo uređenja kada su Europski parlament i Europsko vijeće donijeli 11. svibnja 2005. godine novu Direktivu EU o nepoštenoj poslovnoj praksi 2005/29/EC. Naime, ocijenjeno je kako postojeća legislativa zemalja članica u odnosu na nepoštenu poslovnu praksu pokazuje uočljive razlike koje mogu generirati prilično iskrivljivanje tržišnog natjecanja i smetnje u redovitom pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta (internal market, tržište EU). Ovom se Direktivom ne dira u komunitarna i nacionalna pravila ugovornog prava, prava intelektualnog vlasništva, zdravstvenog prava i pravila sigurnosti u svezi s proizvodima, posebice odredbe prava konkurencije. Međutim, iako je to eksplicitno predviđeno u toč. 9. Preambule Dirketive, taj se izuzetak ne navodi u operativnom dijelu odnosno u odredbi čl. 3. Direktive. Stoga, od mogućih tumačenja ovih odredbi, stajališta smo kako je Direktiva ipak primjenjiva i u slučajevima kada je unijskim ili nacionalnim propisom, predviđeno da povreda prava intelektualnog vlasništva predstavlja i radnju nepoštene poslovne prakse. Posebice je ovakvo tumačenje prihvatljivo stoga što se jedna od radnji nelojalne konkurencije (ropsko oponašanje) eksplicite navodi i kao imenovana radnja nepoštene poslovne prakse u Aneksu I. Direktive (tzv. crna lista).
Ova se Direktiva odnosi na nelojalne poslovne (trgovačke) prakse u poslovanju tvrtki i krajnjih potrošača (maloprodajno poslovanje), dakle na odnose na relaciji trgovca s potrošačem (Business to Consumer, B2C), a na način kako su definirane u članku 5., prije, tijekom i nakon komercijalne transakcije koja se odnosi na proizvod. U čl. 5. Direktive 2005/29/EZ eksplicitno je predviđena zabrana nepoštene trgovačke, odnosno poslovne (komercijalne) prakse. Radi se o tzv. velikoj generalnoj klauzuli nepoštene poslovne prakse u odredbi čl. 5. st.1. Direktive 2005/29/EZ, koja glasi: „Nelojalne poslovne prakse bit će zabranjene.“
|
Zbog dužine i kompleksnosti članka, predlažemo da ga pročitate u časopisu Suvremena trgovina.
Ukoliko niste pretplatnik na časopis, na zahtjev ćemo Vam poslati cijeli članak u PDF-u.
Zatražite ga na info@suvremena.hr
|
|
 |
|