|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
Izazovi ekonomske politike
|
|
IZVOZ – presudan čimbenik rasta
|
Sve ukazuje na potrebu dubokih reformi koje bi pokrenule investicijski ciklus i potpomogle brži oporavak hrvatske privrede.
Nažalost, već godinama svjedočimo lutanju kreatora ekonomske politike u potrazi za mjerama koje bi Hrvatsku vratile na stazu rasta i razvoja.
|
Hrvatska je jedina zemlja unutar EU koja u dugom razdoblju nije postigla nikakav rast. Kod nas je, nažalost, riječ o izgubljenim godinama. Sada jednostavno više nema vremena za odgađanje nužnih promjena. Naime, u razdoblju 2009. − 2014. kumulativni pad realnog BDP-a iznosio je otprilike 14 posto. Od srpnja 2008. do početka ove godine izgubljeno je 250.000 radnih mjesta, najviše u realnom sektoru. Analize štoviše pokazuju da je BDP u 2014. čak za 7,7 posto niži u odnosu na BDP iz 1986. godine. To ujedno znači da je razina relativne razvijenosti Hrvatske u odnosu na razvijene zemlje znatno lošija nego prije 28 godina, jer su te zemlje u istom razdoblju ostvarile ekonomski rast.
Već i vrapci na krovovima pjevaju kako je model ekonomske politike prevladan, zastario i neučinkovit. Ta se priča provlači svim raspravama već desetak godina. Najviše prigovora domaćih i stranih privrednika odnosi se na radne odnose, sporo i neučinkovito pravosuđe, prevelik utjecaj lokalnih vlasti na odobravanje lokacija i otezanje u izdavanju dozvola za ulaganja.
Najvećim dijelom te primjedbe odnose se na porezni sustav. Činjenica da je Zakon o porezu na dohodak od početka 1994. promijenjen čak 22 puta (upravo se priprema novi!), a samo od početka 2005. godine osam puta, dovoljno jasno govori o nesigurnosti za poduzetnike. Pravilnik o porezu na dohodak mijenjan je još češće – čak 28 puta. Na nedavno održanom okruglom stolu s temom „Administrativne barijere“ iznesen je podatak da se od 2006., u postupku približavanja Europskoj uniji, u Hrvatskoj na godinu mijenjalo oko 500 zakona.
|
Što nas očekuje u 2015.?
Sve ukazuje na potrebu dubokih reformi koje bi pokrenule investicijski ciklus i potpomogle brži oporavak hrvatske privrede. Nažalost, već godinama svjedočimo lutanju kreatora ekonomske politike u potrazi za mjerama koje bi Hrvatsku vratile na stazu rasta i razvoja. Umjesto da se poboljša, investicijska klima se u 2014. dodatno pogoršala. Po „jednostavnosti poslovanja“ na samom smo dnu ljestvice EU.
Hrvatska mora razviti gospodarstvo i povećati konkurentnost kako bi u potpunosti iskoristila prilike pružene ulaskom u veliku europsku porodicu. Rezovi, reforme i kvaliteta institucija zahtijevaju političku odlučnost, uz ključne pretpostavke da stranačke promjene vlasti ne stvaraju kadrovski ‘pokolj’ u stručnom dijelu državnih službi, kao što je to u nas uobičajeno.
Zapostavljena uloga izvoza
Uloga izvoza u hrvatskom gospodarstvu nije dovoljno sagledana, a osobito njegov utjecaj na razinu ekonomskog rasta, zaposlenosti i platne bilance. Zahtjevi izvoznika s pravom su usmjereni na promjenu poduzetničke klime koja će pogodovati rastu izvoza i razvoju industrije oslonjene na izvoz koji bi morao biti temeljni generator prevladavanja krize i ekonomskog oporavka.
Sadašnji hrvatski izvoz u svjetskim razmjerima znači vrlo malo – u prosjeku 0,08 posto i znatno je manji od udjela koji hrvatski BDP ima u svijetu. No, izvoz se može povećati samo ulaganjem u inovacije proizvoda i stvaranjem dodane vrijednosti. Kao mala privreda svoj gospodarski rast Hrvatska i ne može koncipirati drukčije nego na snažnoj izvoznoj orijentaciji. To je zapravo i jedna realna alternativa.
|
Novi prioriteti i izazovi
Ne smijemo zaboraviti da je uspješan oporavak hrvatskoga gospodarstva uvelike ovisan o kretanjima unutar Europske unije. To, uostalom, potvrđuje činjenica da veliki dio hrvatskog izvoza odlazi upravo u zemlje EU. Zastoj u rastu i razvoju ključnih zemalja te niske stope rasta BDP-a u najrazvijenijim zemljama EU nameću nove dvojbe, jer se time usporava i naš rast.
Papa Franjo označio je u svom nedavnom govoru u Europskom parlamentu „staru damu“ umornom i u mnogim stvarima istrošenom, neplodnom i premalo dinamičnom. Posljedično, velike ideje koje su nekoć nadahnjivale Europu i prenosile se u cijeli svijet nažalost stoga gube na svojoj privlačnosti. Zanimljivo je stoga promotriti kojim se mjerama Europska unija nastoji izvući iz škara stagnacije i sporog rasta.
Inicijativa za ponovni rast u Europi
Prioritet Europske unije u mandatu nove Komisije jest omogućiti ponovni rast Europe i povećati broj radnih mjesta, ali bez stvaranja novog duga. U tu je svrhu predložen snažan investicijski program težak 315 milijardi eura u naredne tri godine. Prema najavama, Komisijin paket za zapošljavanje, rast i ulaganja usredotočit će se na smanjenje propisa, pametniju uporabu postojećih financijskih sredstava i fleksibilnu uporabu javnih sredstava kako bi se tijekom sljedeće tri godine osiguralo dodatna privatna i javna ulaganja.
Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker najavio je stvaranje novog strateškog investicijskog fonda EU-a namijenjenog mobilizaciji spomenutih 315 milijardi eura tijekom iduće tri godine za pomoć gospodarstvu EU-a. Ta bi se ulaganja trebala usmjeriti na sljedeća područja:
|
- infrastruktura – širokopojasne i energetske mreže te prometna infrastruktura,
- obrazovanje, istraživanje i inovacije,
- obnovljivi izvori energije i energetska učinkovitost,
- projekti kojima se mladima pomaže pronaći zaposlenje (u okviru programa Jamstvo za mlade).
|
Tri temeljne komponente
Junker je vrlo jasno naznačio da ovaj program prvi put predstavlja sve tri komponente koje su temelj buduće gospodarske uspješnosti EU: obećavajuće i atraktivno središte za novo zapošljavanje, rast i ulaganja. To je potrebno kako bi se zaustavilo nepovoljna kretanja. Investicije unutar EU danas su, naime, na razini koja je za 370 milijardi eura niža od stanja prije gospodarsko-financijske krize. Dok SAD ubrzavaju svoj razvoj, EU pritom ne drži korak. Zašto?
Tri su razloga koje navodi predsjednik Europske komisije. Prvo, ulagačima nedostaje vjerodostojnost, pouzdanost i povjerenje u EU. Drugo, javlja se svojevrsni paradoks: usprkos enormnoj likvidnosti na međunarodnim financijskim tržištima i samih tvrtki investicijski ciklus u EU ne hvata svoj zamah. I treće, naglo porasli dugovi zemalja-članica. Unutar samo nekoliko godina oni su porasli sa 60 na 90 posto BDP-a. Javni izdaci dosežu gotovo 50 posto BDP-a koji se stvara unutar Europske unije. Tu mora doći do promjene i javna sredstva bi se trebala isključivo koristiti za financiranje školstva i socijalnog sustava, a ne za financiranje dugova.
Ukratko, ulagačkom ofenzivom EU nastoji optimirati ekonomsku politiku. Nakon godina stagnacije EU nudi Europljanima koji su u godinama krize ozbiljno izgubili iluzije neku novu nadu zasnovanu na rastu i novom zapošljavanju.
Nadajmo se da će taj optimizam zahvatiti i nas i biti snažan poticaj hrvatskom gospodarstvu, sada sastavnom dijelu europske ekonomije.
|
|
 |
|