|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Aljoša Šestanović
|
|
|
|
|
Nacionalno blagostanje se stvara, a ne nasljeđuje, ističe Michael E. Porter u dobro poznatom studiji o konkurentnim prednostima nacija (Competitive Advantage of Nations). Ono ne izrasta iz prirodnih darova, kontingenta radne snage, kamatnih stopa ili vrijednosti valute. Konkurentnost nacija, ističe Porter, ovisi o kapacitetu industrije da inovira i unapređuje. Kompanije stječu prednosti u odnosu na najbolje svjetske konkurente zbog pritiska i izazova. One prosperiraju zbog snažnih domaćih rivala, snažnih dobavljača u zemlji i zahtjevnih domaćih kupaca. Nijedna nacija ne može biti konkurentna u svim ili u najvećem broju industrija. Nacije uspijevaju u određenim industrijama jer je njihovo domaće okruženje usmjereno k budućnosti, dinamično i izazovno. U kontekstu konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i resursima koji stoje na raspolaganje za razvojni zamah, nedavno je u palači HAZU u zajedničkoj organizaciji HAZU-a i Ekonomskog fakulteta u Zagrebu održan zapaženi znanstveni skup Razvojni potencijali hrvatskog gospodarstva. Eminentni stručnjaci i akademici iz različitih znanstvenih polja okupili su se kako bi još jednom ukazali na nedorečenost ekonomske strategije RH koja u značajnoj mjeri zanemaruje one temeljne razvojne resurse koje bi druge razvijenije države značajno bolje iskoristile. Prije svega, riječ je o prirodnim resursima poput obradivih zemljišta, šuma, podzemnim vodama, energentima poput fosilnih goriva (nafta i plin), geotermalnoj energiji, biomasa iz poljoprivrede i šumarstva, vodna snaga, ali i o ostalim potencijalnim resursima poput resursa u proizvodnji električne energije iz fotonaponskih ćelija i vjetroelektrana i demografski potencijali.
|
Akademik Gordan Družić je istaknuo da u protekle 34 godine Hrvatska nije imala gospodarskog rasta. Drugim riječima prosječna realna stopa rasta BDP-a u tom je razdoblju iznosila nula. Kako je istaknuto, perspektive rasta u ovom trenutku za Hrvatsku se čine prilično neizvjesnima uz prevladavanje kratkoročnih ciljeva u sadašnjoj gospodarskoj politici. Strategija bi, navodi akademik Družić, trebala imati dva razvojna smjera. Prvi smjer obuhvaća primjerice zamjenu uvozne supstance u ključnim djelatnostima poput turizma i brodogradnje domaćom proizvodnjom. Konkretno, povezivanje poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije s turizmom, te ostale prerađivačke industrije s brodogradnjom. Drugi smjer je razvoj novih proizvodnji koje će biti aktualne za pet ili više godina, poput možebitno nanotehnologija, biotehnologija ili nečeg sličnog (što ovisi o razvoju pojedinih tehnologija, ljudskim i materijalnim resursima) koje bi u uvjetima globalizacije imale više šansi za uspjeh u odnosu na etablirane proizvodnje koje već postoje u svijetu i gdje hrvatski proizvođači ne bi mogli konkurirati cijenom, makar radi početnih troškova povezanih s kreditima, troškovima marketinga, amortizacijom i dr. Uz navedeno, ne treba zaboraviti da Hrvatska može bolje živjeti od efikasnije valorizacije prometnog položaja što ne uključuje samo cestovni, pomorski, željeznički riječni promet već i cjevovodni promet i plovne kanale. Zanimljivo je da, kako je istaknuo akademik Družić, nerazvijene zemlje s malim potencijalom ulaganja u tzv. fundamentalna istraživanja imaju šansu dostići razvijene zemlje, a primjeri su uspjeh Japana, Južne Koreje, Singapura i Tajvana.
|
Akademkinja Alica Wertheimer–Baletić i prof. dr.sc. Anđelko Akrap na temelju proteklih dugoročnih demografskih procesa modelirali su buduće demografske trendove u županijama do 2051. godine koji su u najmanju ruku upozoravajući. Naime, nastavljanjem dosadašnjih demografskih trendova broj mladih (0-14 godina) smanjio bi se u svim županijama u granicama od 11,4%, pri čemu bi taj iznos u Zadarskoj županiji iznosio čak 75,6% uz smanjenje radnog kontingenta u svim županijama. Naravno, nastavlja akademkinja Wertheimer–Baletić, to može imati za posljedicu disbalans između funkcionalnih dobnih skupina uz izražene gospodarske i socijalne probleme. Zbog zanemarivanja prostorne komponente ekonomskog razvoja sadašnji razmještaj stanovništva i njegove strukture predstavljaju za velik dio hrvatskog teritorija ograničavajući čimbenik razvoja. Istaknuto je da se tek u dužem razdoblju afirmacijom pronatalitetne politike i politike regionalnog razvoja mogu očekivati stabilizacija i zaustavljanje daljnje demografske erozije pri čemu bi središnja uloga trebala pripasti gradskim naseljima na depopulacijskim prostorima. Već se sada zbog ukupne i strukturne demografske značajke od kreatora ekonomskih politika traži oblikovanje nove ekonomske, porezne, zdravstvene, mirovinske, obrazovne, socijalne i obiteljske politike i svih drugih javnih politika na koje utječu demografske promjene.
|
Na skupu nije nedostajalo ni tema poput teorija i modela ekonomskog rasta i ciklusa i to na primjeru istraživanja ciklusa hrvatskog gospodarstva. Model izložen u radu prof. dr. sc. Marinka Škare je pokazao da ciklusi zapravo nisu odvojeni od ekonomskog rasta u hrvatskom gospodarstvu i da je uzročnost između ovih dviju pojava dokazana, kao i korelacija i koherencija među njima. To je važno zbog važnih makroekonomskih pitanja koje autor postavlja poput: Što je uzrok ciklusa u hrvatskom gospodarstvu?, Koja je uloga monetarne politike u krizama u Hrvatskoj?, Koja je uloga političkih ciklusa u Hrvatskoj? i postoji li, kako je naziva autor, ekonomska histerija u Hrvatskoj? Stope rasta u dugom roku u hrvatskom gospodarstvu su uvjetovane šokovima u agregatnoj potražnji i nisu rezultat samo strukturnih promjena u gospodarstvu (tehnoloških šokova i šokova u trend komponenti outputa), već i cikličkih kretanja (ciklusa). Poslovni ciklusi imaju utjecaj na ekonomski rast, dok povratna veza nije dokazana. Ekonomski rast u Hrvatskoj je, ističe prof. Škare, upravo procikličan.
U nastavku izlaganja dotaknuta je danas naročito aktualna problematika monetarne politike. Prof. dr. sc. Marijana Ivanov istaknula je kontracikličnost monetarne politike HNB-a tijekom krize koja je, unatoč tome što je njen manevarski prostor ograničen očuvanjem stabilnosti deviznog tečaja kao poluzi za stabilnost cijena, ublažilo negativne učinke dugogodišnje recesije. Od 2010. godine, monetarna politika ima obilježja ekspanzivnog djelovanja koje se manifestira u stvaranju viškova likvidnosti banaka i niskim kamatnjacima na novčanom tržištu uz bitno smanjen regulacijski trošak administrativnih monetarnih instrumenata poput obvezne pričuve i minimalno potrebnih potraživanja. Prof. Ivanov upozorava na izazov odlučnije i agresivnije monetarne politike koja se treba usmjeriti na uvjetovanu namjenu korištenja stvorenih viškova likvidnosti banaka za veće korištenje potencijala hrvatske ekonomije i veću izvoznu aktivnost.
|
Dr. sc. Guste Santini je ukazao na tri odrednice fiskalnih problema s kojima se suočavaju zemlje u razvoju i to: 1) niski porezni prihodi mjereno dohotkom per capita u usporedbi s razvijenim zemljama, 2) prociklička fiskalna politika i 3) fluktuacija poreznih prihoda što povećava neizvjesnost cjelokupnog društvenog sustava. Porezni prihodi se dodatno smanjuju kako bi manje zemlje privukle inozemne investicije, što vodi mjerama dodatnog smanjenja socijalne sigurnosti građana radi namicanja sredstava potrebnih za privlačenje inozemnih investicija i/ili servisiranja kreditnih obveza. Također, dr. sc. Santini navodi da se otvorenost našeg gospodarstva ne smije interpretirati kao nemogućnost vođenja nacionalne politike, ali jest složenije nego u vrijeme zatvorenih ekonomija. Santini upozorava na neiskorištene resurse koje stoje na raspolaganju Hrvatskoj i potrebu donošenja nacionalne koncepcije i strategije razvoja i usmjeravanja nacionalne štednje u investicije. U kontekstu inozemnih investicija, Santini navodi da su inozemne investicije koje su temeljene na institucionalnim pogodnostima poput pljuska koji dođe i prođe, te da su samo investicije koje polaze od znanosti i njene implementacije u funkciji povećanja blagostanja hrvatskih građana. Zaključuje se i da Hrvatska neće riješiti krizu bez da država postane konkurentna ostalim državama po cijeni usluga i javnih dobara.
Interes sudionika skupa posebno je izazvalo predavanje dvaju akademika i to Ferde Bašića i Franje Tomića o poljoprivredi kao razvojnom potencijalu hrvatskog gospodarstva. Oni kao prioritete ulaganja za racionalnije korištenje resursa u poljoprivredi vide okrupnjivanje i sređivanje zemljišnog posjeda komasacijom i navodnjavanje o čemu je već bilo riječi prije tridesetak godina na skupovima agronoma u nas i u svijetu. Goruća je potreba, navode akademici, utvrđivanje konsenzusa nacije i svih političkih opcija o smjeru razvoja poljoprivrede. Oni za srednjoročni cilj vide zaustavljanje negativnih trendova i povećanje proizvodnje do samodostatnosti osnovnih proizvoda, a dugoročno izvoz hrane koji je znatno veći od uvoza.
Industrijska politika Hrvatske, ističu Marija Penava i Marko Družić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ne može se nazvati uspješnom. Oni navode dva čimbenika – izostanak strukturnih promjena još za vrijeme Jugoslavije te brza deindustrijalizacija nakon osamostaljenja. Autori zaključuju da je industrijalizacija u Hrvatskoj poprimila drugačiji oblik od one prikazane rezultatima dosadašnjih istraživanja provedenima za razvijenim zemljama. Autori vide mogućnost značajnog unapređenja hrvatske industrijske strategije i to u kontekstu Europske dugoročne transportne politike s jedne strane i preuranjene deindustrijalizacije s druge strane. Prema njima, željeznice se sugeriraju kao okosnica reindustrijalizacije Hrvatske u suvremenom kontekstu.
|
Na skupu je bilo riječi i o hrvatskoj brodogradnji koja je doživjela stagnaciju u vrijeme recesije. Ivo Senjanović i Neven Hadžić ukazali su na poslovanje brodogradilišta u novim uvjetima u skladu s preporukama EU-a za zaštitu tržišnog natjecanja. Istaknut je intelektualni potencijal i iskustvo hrvatske brodogradnje bez kojeg nema razvoja. Prema njima, temeljno je pitanje koje su potrebe za proizvodima morske tehnologije u zemlji i u svijetu, odnosno na koji se način Hrvatska i njena brodograđevna industrija mogu pozicionirati na tome visoko propulzivnom tržištu. Pri tome ističu da se treba prihvatiti koncepcija da morska tehnologija bude izvozno orijentirana djelatnost. Brodogradnja nije samo brodograđevna industrija već je to znatno širi sustav koji uključuje brodogradilišta, tvornice motora, proizvođače opreme, prateću industriju, projektne urede, Hrvatski registar brodova, Brodarski institut i naše fakultete. Uvjet za postizanje konkurentnosti i profitabilnosti na svjetskom tržištu je princip: malo čelika – puno znanja (od projektantskog do tehnološkog).
U energetskom sektoru, koji je danas posebno aktualan, zaposleno je 2,3% ukupno zaposlenih u Hrvatskoj, a udio tog sektora u bruto dodanoj vrijednosti u RH iznosi 5,2%. Tomislav Gelo na skupu je istaknuo da taj sektor može izravno i neizravno doprinijeti gospodarskom razvoju Hrvatske iako – s obzirom na njegov relativno mali udio u važnijim makroekonomskim varijablama – ne može biti osnovni temelj gospodarskog rasta. U kontekstu aktualnosti vezane za energetski sektoru u RH, autor ističe da potencijalni LNG terminal analiziran prema projektu iz 2007. godine zapravo ima veće kratkoročne od dugoročnih učinaka na hrvatsko gospodarstvo.
Na skupu je bilo riječi i o drvnom sektoru u Hrvatskoj. Naime, prema riječima dr. sc. Martine Basarac Sertić, ekonomska i financijska kriza promijenila je pristup ulozi proizvodnog sektora u Hrvatskoj. U Industrijskoj strategiji RH 2014. – 2020. djelatnosti proizvodnje namještaja je dodijeljena strateška uloga. Iako makroekonomski pokazatelji ukazuju na blag oporavak drvnog sektora, ekonomska povijest i podrobna dijagnostička analiza sektorskih pokazatelja te komparacija hrvatskog s europskim drvnim sektorom otkriva proizvodni i izvozni jaz gdje slabije ekonomije još više zaostaju, a dok napredne ekonomije brže napreduju i usvajanju nova znanja i tehnologije.
Na temelju panel analize, autorica zaključuje da rast tržišnog udjela, trgovinske otvorenosti i BDP-a po stanovniku te stabilno makroekonomsko okruženje imaju značajan statistički učinak na povećanje proizvodnih kapaciteta industrije proizvodnje namještaja. Determinante i potencijali trgovine u malom otvorenom gospodarstvu na primjeru Hrvatske predstavili su prof. dr. sc. Alka Obadić i dr. sc. Tomislav Globan koji su utvrdili osnovne značajke trgovine na malo u RH u posljednjih 20 godina te kretanje prometa u trgovini na malo u usporedbi s ostalim zemljama Europske unije.
|
Utvrdili su da u odnosu na razvijene zemlje EU-a, hrvatska trgovina na malo ostvaruje nisku proizvodnost rada, posluje s niskim maržama i ostvaruje nisku dobit, što otežava izlazak iz krize. Navedeno je posljedica slabe potražnje i niskih plaća budući da prema dohotku i kupovnoj moći, Hrvatska ima nisku razinu dohotka te posljedično nižu potrošnju kućanstava, pa tako i niži promet u trgovini na malo.
Dr. sc. Šime Smolić izlagao je rad vezan za razvojne potencijale i izazove za javno zdravstvo u Hrvatskoj s naglaskom na financijske aspekte.
Koristeći se bazom podataka 4. runde Europskog društvenog istraživanja provedenog u Hrvatskoj krajem 2008. i početkom 2009. godine, rezultati pokazuju velika očekivanja od države kada je riječ o osiguranju zdravstvene zaštite za bolesne.
Tako se skoro svaki drugi ispitanik može svrstati u kategoriju nezadovoljnih trenutnim stanjem zdravstvenih usluga te da većina građana smatra da je pružanje zdravstvenih usluga neefikasno, pri čemu također značajan dio očekuje pad razine javne zdravstvene zaštite u budućnosti.
Akademik Josip Božičević i prof. dr. sc. Sanja Steiner imali su izlaganje o prometnom sektoru kao razvojnom potencijalu zelene ekonomije. Promet je prema njima jedan od glavnih sektora razvoja zelene ekonomije. Promet je jedan od ključnih izazova Strategije održivog razvitka Europske unije.
|
Navode da su nepredvidivost cijena fosilnih goriva na tržištu, progresivni globalizacijski procesi, ratne krize i terorističke ugroze, proširenje EU-om ekonomska recesija i prateće krize – specifični rizici koji utječu na potrebu revidiranja strategijskih dokumenata, prilagodbe instrumenata prometne politike i dinamike implementacije inovativnih tehnologijskih, operativnih i ekonomskih modela. Promet je, prema njima, u svakom slučaju ključni čimbenik integracijskih procesa i u prostornome i u ekonomskom smislu.
Bez znanja i obrazovanja nema napretka, a to je upravo možda jedan od značajno zanemarenih potencijala Hrvatske. Prof. dr. sc. Ivo Družić se na izlaganju fokusirao na obrazovanje i hrvatske razvojne cikluse u tom kontekstu. Autor argumentira zašto je u uvjetima duboke i dugotrajne gospodarske krize znanost i obrazovanje odnosno visoka (tercijarna) naobrazba značajan potencijalni nositelj ekonomskoga i ukupnog društvenog napretka. Štoviše, autor obrazovanje i znanost vidi kao potencijalne (su)kreatore inovacijske strategije razvoja. Znanost i obrazovanje su trenutno gotovo jedini čimbenik koji u fokusu ima ponajprije dugi rok, od vremena potrebnog za stjecanje odgovarajućeg znanja do trajanja fundamentalnih istraživanja i vremena potrebnog za implementaciju tehnoloških i osobito društvenih inovacija.
|
|
 |
|