Različiti pristupi i ponašanja
|
Naravno, različiti poslovi i industrije postavljaju različite zahtjeve u pogledu odijevanja, pa su službeno propisani kodeksi odijevanja u nekim industrijama i sektorima gospodarstva češći, dok su u drugima rjeđi ili uopće ne postoje. Istraživanjem koje je MojPosao proveo u siječnju i veljači 2011. na uzorku od gotovo 1.000 ispitanika željelo se saznati u kojoj su mjeri pravila odijevanja zastupljena na radnom mjestu, odnosno koliko se pažnje posvećuje odijevanju za posao te koje su razlike u odnosu na ranija istraživanja.
Utvrđeno je da petina ispitanika (21%) ima službeno propisan kodeks odijevanja, a za gotovo svakog trećeg ispitanika (30%), u tvrtki u kojoj radi, postoje nepisana pravila odijevanja. 26% ispitanika nema propisan kodeks odijevanja, ali se u određenim situacijama kao što su poslovni sastanci ipak moraju formalno obući. 24% ispitanika nema propisan nikakav kodeks odijevanja. U odnosu na 2007. godinu nema većih promjena u kodeksu odijevanja.
Postoje razlike u kodeksu odijevanja kada je službeno propisan i kada postoje samo nepisana pravila. Ako postoji službeno propisani kodeks odijevanja, on najčešće podrazumijeva formalnu poslovnu odjeću (45% slučajeva) ili poslovni ležerni stil (30%) koji ne uključuje tenisice i traperice. U 18% slučajeva službenim kodeksom odijevanja propisane su uniforme, a samo u 8% slučajeva kodeks odijevanja je ležeran.
Ako pak kodeks odijevanja u tvrtki postoji samo u smislu nepisanih pravila, ispitanici objašnjavaju da je stil odijevanja najčešće poslovni ležerni (41%) ili za 39% ispitanika potpuno ležeran. Manje je ispitanika koji u tom slučaju odijevaju formalnu poslovnu odjeću (16%) ili uniforme (samo 4%).
U praktičnom životu javljaju se rauzlike u samom priostupu poslovnom odijevanju. Tako imamo Kodeks odijevanja prema regijama, Kodeks odijevanja prema djelatnostima (najviše ispitanika zaposlenih u financijskoj djelatnosti imaju kodeks odijevanja (službeno propisan kodeks ili nepisana pravila odijevanja). Slijedi djelatnost turizma i ugostiteljstva u kojoj 80% ispitanika ima propisan kodeks odijevanja. Najmanje ispitanika zaposlenih u kulturi i medijima (24%) te građevinarstvui arhitekturi (27%) ima kodeks odijevanja, Kodeks odijevanja prema veličini tvrtke, kao i Kodeks odijevanja prema tipu vlasništva tvrtke (Kodeks odijevanja je najčešći u stranim (70%) te hrvatskim institucijama (56%). Iz svega navedenoga može se zaključiti da odijelo ipak čini čovjeka! Odijelo je dio osobnog imidža, ali i tvrtke koju predstavljate! Stoga standardizirana pravila odijevanja unutar radnog mjesta (business dress code) predstavlja važan dio neverbalne komunikacije i neizostavni dio „imidža“ tvrtke pri čemu osobna pojavnost komunicira upravo ono što našim izgledom želimo poručiti.
„Odijelo ipak čini čovjeka“, pravilo je koje vrijedi u bontonu poslovnog odijevanja diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. To ne bi trebalo zaboraviti.
|
Business Dress Code preporuča da se izbjegava piercing, tatoo i tetovaže, muškarci s naušnicom u uhu. U poslovnoj komunikaciji to je neprihvatljivo. Poželjno je da su ramena i pupak uvijek pokriveni, nikako prekratke suknje, sportske majice, trenirke i sve što ne odaje dojam ozbiljnog poslovnog čovjeka. Velike tetovaže na vidljivim mjestima također moraju biti izvan dometa pogleda stranaka i kolega.
STROGO IZBJEGAVATI bi trebalo: majice s natpisima, duge džempere, izlizane cipele, hlače od kože ili antilopa, vidljive izrazite ukrase u kosi, prozirne tkanine, cvjetne dezene, haljine/suknje s naborima, poderane čarape, nagi list iznad čarape, vidljivu liniju gaćica, crno donje rublje ispod svijetle odjeće, mrežaste majice, sportske cipele uz odijelo, večernje odijelo nošeno tijekom dana, red kemijskih olovaka u gornjem džepu, bez grudnjaka, bez ženskih čarapa, potpuno crna odjeća, bez šminke, pretjerana šminka, loše ošišana kosa ili uništene potpetice na cipelama.
|
|
Savršeno odjeven poslovni čovjek odabrao je odijela KOTKA.
|
|
 |
|