Opravdano se postavlja pitanje: zašto Hrvatska nikako ne uspijeva pronaći i uspostaviti šire poslovne interese i motive da se, poput ostalih snažnih emitivnih turističkih zemalja, i druga poslovna područja hrvatskoga gospodarstva aktivno uključe u turističku ponudu?
Postoji snažna interakcija između turizma, s jedne strane, te poljoprivrede i prehrambene industrije, ali i ostalih gospodarskih grana i djelatnosti, pa je očito kako treba pojačati učinkovitost svih djelatnosti koje tvore sastavnice turističkih proizvoda.
Turizam bi u Republici Hrvatskoj, prema tome, mogao i morao postati osnova strategije izvozne ekspanzije.
|
Ovogodišnji MAGROS 2014 nastavlja ideju povezivanja proizvođača i potrošača. Ovom se prilikom vezujemo za ideju koja u praksi postoji već više od 30 godina, ali se nikako ne realizira u punoj mjeri.
Riječ je o strateškom povezivanju potrošača/turista na priobalnom području s proizvođačima hrane iz sjevernih, kontinentalnih dijelova Hrvatske.
Čvrsto komercijalno povezivanje može prerasti, s obzirom na značenje turizma u stvaranju BDP-a, u snažnu okosnicu razvoja hrvatskoga gospodarstva.
Realizacije dugogodišnje ideje o povezivanju „zelene“ i „plave“ magistrale
Republika Hrvatska danas je nedvojbeno pred operacionalizacijom nove, cjelovite strategije gospodarskoga razvoja, utemeljene na tržišnim načelima, što znači i temeljito usklađivanje različitih interesa, osobito na razini pojedinih gospodarskih djelatnosti.
Određivanje smjernica i mjera za uravnoteženje i usklađivanje potražnje potrošačkoga („plavog“) s ponudom proizvođačkoga („zelenog“) područja Republike Hrvatske, a kako bi se odredile dugoročne poticajne i ostale mjere gospodarske politike, osobito u turizmu i proizvodnji hrane, javlja se zato i kao glavni cilj projekta „Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske“.
Neiskorištene mogućnosti domaćih proizvođača
Stanje u poljoprivredi i prehrambenoj industriji iznimno je nepovoljno, već i zbog maćehinskog odnosa mjera ekonomske politike prema tim, uz turizam, nedvojbenim gospodarskim prioritetima.
Zato se može ustvrditi da poljoprivreda i prehrambena industrija u Republici Hrvatskoj mogu u kvantitativnom i kvalitativnom smislu zadovoljavati potrebe domaćega tržišta, ali i potrebe inozemnih i domaćih turističkih potrošača u cijelosti, a postoje i velike izvozne mogućnosti.
Sve to, međutim, zahtijeva promišljenu razradu strateškog razvoja i razvitka proizvodnje hrane općenito, a posebice onoga segmenta koji je namijenjen zahtjevnom turističkom tržištu.
|
Komplementarne prednosti izvoza kroz turizam
Temeljni ekonomski učinci, koji se postižu izvozom proizvoda hrane preko turizma u odnosu na njihov klasičan izvoz jesu sljedeći:
- jednostavnije ostvarenje deviznoga priljeva u turizmu i drugim komplementarnim djelatnostima;
- ostvarenje većih cijena proizvoda hrane;
- prodaja raznovrsnih proizvoda hrane koji se inače zbog slabe kvalitete, kvarljivosti, nekonkurentnosti i sl. ne bi mogli izvoziti;
- prodaja proizvoda hrane više faze prerade;
- veći devizni učinci;
- nadvladavanje svih oblika agrarnoga protekcionizma;
- mogućnost realiziranja PDV-a, trgovačke marže, turističke rente i sl.;
- odsutnost raznih diskriminacijskih mjera;
- smanjenje dijela troškova (pakiranja, prijevoza, kondicioniranja, manipulacije proizvoda i slično);
- odsutnost poslova vezanih za ugovaranje izvoza;
- mogućnost ekonomskoga vrednovanja prirodnih i društvenih atraktivnosti turističke ponude;
- dugoročnija stabilnost poslovanja i
- mnogih drugih pogodnosti koje sada ne dolaze do izražaja.
|
Strateško značenje proizvodnje hrane
Proizvodnja hrane ima strateško značenje u gospodarstvu svake zemlje. Istodobno, ona ima i vrlo veliku specifičnu težinu u uspostavi kvantitativno i kvalitativno zadovoljavajuće turističke ponude i nedvojbeno ima i imat će veliku važnost za razvitak hrvatskog turizma u budućnosti.
Zato se dio gospodarstva i gospodarskih subjekata Republike Hrvatske koji (ne)izravno sudjeluje u proizvodnji hrane mora restrukturirati, što se ponajprije odnosi na proizvodnu strukturu koja mora odgovarati potrebama domaćega tržišta, uključujući i potrebe turističkog tržišta, te potrebe stvarnih i potencijalnih izvoznih tržišta.
Sposobni izdržati konkurenciju
Ovdje treba posebno istaknuti kako proizvodnja i prerada hrane u Republici Hrvatskoj može ostvariti (održivu) konkurentsku prednost, zahvaljujući činjenici što ima gotovo sve preduvjete da njezin izvozni proizvod bude toliko tražena zdrava hrana.
Slično tomu, turizam Republike Hrvatske može ostvariti (održivu) konkurentsku prednost zahvaljujući činjenici što ima gotovo sve preduvjete za ekološki zdrav turizam.
U sinergiji ovih dviju konkurentskih prednosti vidimo i vrlo realnu perspektivu Republike Hrvatske u budućnosti. Važno je pritom istaknuti kako suvremeni turizam, koji je iz pasivnoga prerastao u aktivni, to jest u turizam doživljaja i avantura, zahtijeva i znatne promjene u načinu prehrane potrošača turističkih proizvoda.
|
Uska povezanost turizma i proizvodnje hrane
Prioritetni strateški smjerovi gospodarskoga razvoja Republike Hrvatske nedvojbeno trebaju biti turizam i poljoprivreda jer, osim potencijalnih, postoje i svi drugi uvjeti koji uistinu tim dvjema gospodarskim granama mogu osigurati da znatno pridonesu gospodarskoj revitalizaciji, itekako važnoj u poslijeratnim uvjetima.
To, ponajprije zato što su te dvije gospodarske grane međusobno vrlo usko povezane, a njihovim se integritetom i plasmanom njihovih outputa – turističkih proizvoda, ostvaruju znatno veći učinci nego što je slučaj u klasičnom izvozu industrijskih proizvoda.
|
|
 |
|