|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Miho Pitarević
|
|
|
|
|
Tradicionalna konferencija o elektroničkom poslovanju „e-biz 2014“ u organizaciji CASE, Rijeka održana je od 24.-26. ožujka u Zagrebu.
Okupila je oko 200 učesnika s izuzetnim pozvanim predavačima iz inozemstva i Hrvatske. U fokusu je bilo elektroničko poslovanje s naglaskom na razvoj digitalne ekonomije.
Svi predavači interesantnim temama doprinjeli su uspjehu ove tradicionalne konferencije. Ove godine primjenjen je novi model s brojnim panelima - Okruglim stolovima. To je doprinjelo interaktivnosti, dinamičnosti i aktivnom angažmanu učesnika.
Moramo posebno istaknuti izuzetno inspirativna predavanja Slavka Vidovića, Infodom; Ranka Smokvine, InfoExpert; Josipa Mance i Darka Hertarića, INA; Slavenke Došen, Zagrebačka banka i Miroslava Mađarića, KBC Zagreb.
Iskoristili smo jedinstvenu priliku i porazgovarali s gospodinom Brunom Koch-om, stručnjakom iz tvrtke Billentis koji već dugi niz godina sudjeluje i kontinurano prati učinke u provedbi i uvođenju elektroničkih dokumenata u cijelovit sustav elektroničkog poslovanja.
Tijekom dugogodišnje uspješne karijere sudjelovao je u pojedinim od projekata, predavao je na brojnim konferencijama u 50-ak država na svim kontinentima. S uvidom na cjelokupnu svjetsku i europsku ekonomiju i imlementaciju elektroničkih dokumenata u poslovne procese, njegove prosudbe i preporuke mogu biti korištene kao putokazi našem putu B2G i B2B elektroničkog poslovanja.
Za čitatelje „Suvremene“, g. Koch se rado odazvao i odgovorio na naša pitanja:
Što Vas je ponukalo da prihvatite poziv organizatora i dođete na konferenciju „e-Biz 2014“ u Zagreb?
Već nekoliko godina se poznajem sa Rankom Smokvinom koji me je pitao da li sam zainteresiran za dolazak i učestvovanje na konferenciji. Stoga sam s radosti prihvatio poziv organizatora da podijelim saznanja - „best practice“ koja sam prikupio u 50-ak zemalja, a ujedno proširim krug poznanika i na licu mjesta prodiskutiram moguća rješenja za Hrvatsku. Ujedno tom mi je bila i prilika da vidim „dokle je došla Hrvatska“ i naučim nešto „novo“.
|
Bruno Koch
Princip „e-Računa“ poznat je u Hrvatskoj već godinama, stvoreni su svi zakonski preduvjeti za njegovo provođenje, ali u praksi ga primjenuje vrlo malen broj najnaprednijih kompanija (npr. Agrokor). Je li ta pojava karakteristična samo za Hrvatsku?
Hrvatska nije iznimka. Svi su zainteresirani za e-Račun, ali malo ih primjenjuje u ranoj fazi tržišnog razvoja zbog brojnih razloga. Kao prvo tu jeuvijek prisutan „strah od promjena“ poznate činjenice da je u ljudskoj prirodi da se ljudi teško riješavaju starih znanja, navika, matrica ponašanja, komunikacijskih obrazaca, medija... Isto tako mnogi se još uvijek osjećaju nesigurno ukoliko nemaju papir, papirnati račun.
Pogledajte koliko se sredstava u Hrvatskoj potrošilo da se kupci uvjeravaju da traže i uzimaju papirnati račun. Čuo sam da vas inspekor može zaustaviti i kazniti ako nemate papirnati račun po izlasku iz trgovine. Znam da prodaja na malo i prodaja nije jedno te isto, ali račun je uvijek račun. I dok se „forsira“ papirnati račun svijest o primanju, dobivanju, uzimanju e-Računa trpi. Zbog toga još uvijek brojni kupci primaju dokumente na papirnom mediju i nisu skloni primati e-Račun.
Ipak poslovni svijet svijestan je svih pozitivnih efekata e-Računa. Svijest se mijenja i svijet se mijenja. Da li možda „treba“ mali pritisak? No tko, kada i kako treba učiniti taj „push“?
Čak i u slučajevima kada su korisnici e-Računa svjesni koristi, često ga ne prakticiraju dok nisu primorani od strane svojih poslovnih partnera. Primjerice, velika nabavna organizacija može učiniti pritisak na svoje dobavljače da šalju račune isključivo elektronskim putem.
Najuspješniji „kupac“ je uvijek (federalna) administracija koja može objavitie B2G e-Račun kao obvezan. To znači da 25-30% poduzetnika u državi treba prijeći na model poslovanja koristeći e-Račun. A to je već mnogo za početak. Ako sva javna tijela (uključujući državu i lokalnu samoupravu) usvoje novi model poslovanja, 45-65% poduzetnika u državi biti će podgođeni obvezom usvajanja novog načina poslovanja. To je onda siguran put ka uspjehu e-Računa.
Kakvo je stanje s uvođenjem poslovanja e-Računom i to u Europi i uopće u svijetu? Tko su perjanice razvoja ?
U Europi su najviše odmakle skandinavske zemlje: Danska, Švedska, Norveška i Finska. Od ostalih pohvalio bih Portugal koji je prilično napredan sa implementacijom i automatizacijom elektroničkih narudžbi i računa.
|
Problem je što se u velikom broju europskih država još uvijek se koncentrira na procesuiranje računa bez narudžbi. Zanimljivo je da su mnoge države u latinskoj Americi naprednije od Europe. Navedimo primjerice: Brazil, Meksiko i Čile. Brazil je vodeći u primjeni s koristenjem e-Računa s više od 90%.
Radi se o kompletno integriranom sustavu sa otpremnicom (otpremni dokument robe) i reviziji e-Računa u stvarnom vremenu od strane poreznih vlasti prije nego se roba otpremi. U međuvremenu Mexico također posluje sa e-Računom više od 80%, slijedi ga Čile (iznad 50%) i Urugvaj (iznad 40%).
A gdje su tu Sjedinjene Američke države?
Tržišna penetracija e-Računa u Sjedinjenim Američkim državama je niža od one na europskom tržištu, ali razina automatizacije dugovanja i tekućih potraživanja može biti vrlo visoka unutar vrlo velikih poduzeća.
U kom segmentu učešće („Electronic share“) e-Računa najbrže raste: B2B, B2G ili G2B?
B2B je najbrže rastući segment u zadnjih 5-7 godina. Sljedećih pet godina, prioritet će biti B2G segment s obzirom da mnoge države (u Europi i šire) forsiraju taj segment. Ako je to s jedne strane jedan od prioriteta digitalne agende Europske unije, s druge strane države članice će biti obvezne da se u tom smjeru uključe. Očekujem da će nova EU direktiva „e-Račun u javnoj nabavi“ učiniti vrlo značajan pritisak na tržište.
Koje su kompanije sklonije uvođenju e-Računa: male, srednje ili velike?
Velike kompanije su promotori u obje uloge: ispostavljavitelja e-Računa kao i primatelja. Prije svega svojom snagom, tržišnim potencijalom i najčešće dominatnom ulogom u lancima (mrežama) isporuke vrijednosti (value chain/network) vrše pritisak na velike poslovne partnere, a potom i na srednja i mala poduzeća. U stvari na gospodarstvo u cijelini.
Mogu li i male kompanije imati dovoljno koristi od e-Računa da se opravdaju ulaganja u njegovo uvođenje?
Naravno, i male kompanije također imaju koristi. S jedne strane to je nužno kako bi zadržale svoje klijente, a s druge strane imaju mogućnost korištenja brojnih jefitinih ili čak besplatnih servisa za slanje računa svojim klijentima/kupcima te na taj način uštedjeti. A „cost cutting“ u vremenina recesije je jedan od osnovnih modela. U osnovi svi imaju koristi, to je klasičan „win-win“ obrazac.
|
Postoje li vremenske ili neke druge obveze o uvođenju e-Računa u odnosu na EU?
Pitanje je dobro postavljeno ali ovdje i možda malo preuranjeno. Upoznat sam s nacrtom nove EU direktive „e-Račun u javnoj nabavi“. To je bila tema javne konzultacije u 2013. u EU državama članicama. 11. ožujka, Europski parlament je podupro prijedlog Direktive, ali nisam upoznat s procjenama u odnosu na nacrt.
Nakon glasanja Parlamenta, Direktivu će formalno usvojiti Vijeće prije samog objavljivanja u službenom listu Europske unije i stupanja na snagu. A onda slijedi „transpozicija“ (premještanje) u nacionalno zakonodavstvo država članica.
Što poručujete hrvatskim privrednicima?
Reagirajte sada i implementirajte e-Račun. U prtivnom ćete se izložiti riziku da ćete biti prisiljeni reagirati u vrlo kratkom periodu kada to od vas bude zahtjevao jedan od vaših ključnih poslovnih partnera.
I za kraj, da li Vas ovdje tko savjetodavno angažirao? Ako da, tko, kada i zašto?
Premda sam angažiran kao konzultant u 50 država, u Hrvatsku nije jedna od njih. No to ne znači da neću. Imao sam zanimljiv sastanak u Ministarstvu gospodarstva kao i kontakte s nekim od hrvatskih poslovnih subjekata.
Znači nećemo se pozdraviti sa zbogom?
Ne, nikako ne. Ostanimo na doviđenja.
Kao zaključak teme, moramo na kraju navesti izuzetnu prezentaciju gospodina Georga Boegerla koji je predstavio pristup Njemačke prema e-Računu i prezentirao dosadašnje rezultate njemačkog „e-Invoicing foruma“.
To je bilo ne samo zanimljivo, nego u pravom smislu i edukativno rješenje. Slušajući ga, gotovo se nametala ideja da bi „tako nekako“ i Hrvatska trebala copy-paste-ati ove najbolje prakse. Zašto? Zato što je njemački primjer model sustavnog i cjelovitog pristupa kako u dizajnu tako i u provedbi.
Šteta je što Hrvatska nema snage provesti takvo rješenje. Slična iskustva je prezentirao i Dušan Zupančić iz Gospodarske zbornice Slovenije te prikazao aktivnosti slovenskog Nacionalnog foruma za e-Račun i trenutno stanje u Sloveniji. Ono nije na razini Njemačke no pokazuje da se može puno bolje od Hrvatske, tu već samo 20km od Zagreba!
Cijelu konferenciju i poruke svih predavača možemo rezimirati riječima gosponina Darka Gulije iz Infodoma i hrvatskog predstavnika u EU Forumu za e-Račun:
„.... treba slijediti primjere brojnih europskih zemalja koje su obveznu primjenu e-Računa uvele odmah, umjesto da čekamo krajnje rokove i propuštamo iskoristiti efekte koji su veliki i nedvojbeni“.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|