|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Srećko Sertić
|
|
|
|
|
|
O teškom položaju radnika u trgovini te novim zakonskim rješenjima koja će imati izravne posljedice na budući položaj trgovaca razgovarali smo sa Zlaticom Štulić, predsjednicom Sindikata trgovine Hrvatske.
|
|
U hrvatskoj trgovini tri četvrtine radne snage čine žene pa će smanjenje radničkih prava, kako je predloženo u novom Zakonu o radu, imati nesagledive posljedice na njihovo zdravlje i obiteljski život, upozorava predsjednica Sindikata te dodaje kako je neplaćeni prekovremeni rad primjer robovskog iskorištavanja radnika u suvremenoj Hrvatskoj.
|
Gubitak radnih mjesta
Sindikat trgovine Hrvatske navodi kako se broj radnih mjesta u trgovini svakodnevno smanjuje. Po tim tvrdnjama samo je u razdoblju od 2008. do 2012. godine izgubljeno oko 45 tisuća radnih mjesta. Kako sada stoje stvari u tom pogledu?
|
Zlatica Štulić
Trgovina je djelatnost koja je vrlo prilagodljiva situaciji koja vlada u gospodarstvu. Tako se i u današnjim teškim ekonomskim uvjetima ipak otvaraju nove trgovine. Međutim, kretanja su takva da se više trgovina i dalje zatvara i to posebno kod malih poslodavaca jer je veliki broj obrta koji su se bavili djelatnošću trgovine propao.
S druge strane, i veći poslodavci kontinuirano rade programe zbrinjavanja kojima se smanjuje broj postojećih radnika. Tako je i kod nas u sindikat upravo stiglo nekoliko programa zbrinjavanja viška radnika o kojima se trebamo očitovati. Svi ti programi zbrinjavanja provode se zbog smanjenja prometa trgovina pri čemu je broj radnika prvo što se tim smanjenjem optimizira tako da se trošak radne snage prilagodi stanju na tržištu.
Bez posla je prvo ostao veliki broj radnika koji su bili zaposleni na određeno vrijeme, a potom se krenulo i na stalno zaposlene djelatnike.
|
ZUR ne donosi potrebne promjene
Zatražili ste i prije donošenja novog ZOR-a da radnici u trgovini budu jednaki u primjeni Zakona o blagdanima i neradnim danima i međunarodnih ugovora, koje je Republika Hrvatska sklopila. Pritom ste naglasili da „radnici u trgovini imaju pravo tražiti vladavinu prava i poštenu plaću za pošteni rad!“. U tom smislu ste objavili i priopćenje pod naslovom „Rad u trgovini je i dalje robovski rad!“. Kakve su konkretne reakcije na traženje Sindikata i da li se bilo što promijenilo u praksi?
|
Nažalost, ništa se nije promijenilo u toj praksi. Svakodnevno imamo situaciju da se produžuje rad u trgovinama, čak i sada kada nije turistička sezona, pa nije rijedak primjer da se u pojedinim velikim trgovačkim lancima radi i do 23 sata. A nakon toga ostaju i završni poslovi koje treba odraditi pa ti ljudi zapravo rade i do ponoći.
Stoga i dalje ostajemo kod tvrdnje da je to robovski rad, jer ovi ljudi nemaju isti tretman prema Zakonu o blagdanima te da su zbog toga diskriminirani. Tim više ako se zna da Vlada još uvijek nije propisala poslove koji se trebaju odrađivati za blagdane, a pored toga Hrvatska ima i ugovor sa Svetom stolicom o pravnim pitanjima koji također regulira neradne dane u našoj zemlji. Ni to se ne poštuje.
Iz Sindikata smo zatražili objašnjenje o načinu primjene ovog međunarodnog ugovora, no odgovor iz Ministarstva rada sveo se na bespotrebno tumačenje Zakona o radu i Zakona o blagdanima s naglaskom da ovaj potonji zakon ne sadrži nikakve kaznene odredbe. Pritom ponavljam kako Vlada nije propisala poslove koji bi se u vrijeme blagdana trebali odrađivati.
Naši trgovci koji rade nedjeljom i blagdanima imaju jako mala povećanja koja iznose tri do četiri kune po satu, što je izuzetno malo za rad u vrijeme kada drugi ljudi blaguju sa svojim obiteljima. S obzirom na to da 75 posto zaposlenih u maloprodaji čine žene ovo pitanje postaje tim važnije, jer to uključuje i brigu za obitelji i djecu te usuglašavanje obiteljskog života.
Osim toga, cijela naša infrastruktura u Hrvatskoj nije prilagođena tako da bi ove žene svoju djecu mogle ostaviti u vrtićima ili jaslicama pa je to dodatni problem. Često u Sindikatu trgovine primamo pozive naših članica koje traže pomoć, a neke od njih iz tih razloga moraju čak i odustati od posla, što je zastrašujuće.
Također, u djelatnosti trgovine je iznimno bitna i zaštita žena na radu, jer trudnice ili majke s malom djecom ne čeka radno mjesto nakon proteka bolovanja. Stoga u Sindikatu pokušavamo pomoći u rješavanju ovih problema. Pritom upozoravamo na činjenicu da je u Hrvatskoj na sceni pretjerani liberalizam koji nema gospodarskog opravdanja jer, uostalom, i kada bismo radili 0-24 to ne bi poboljšalo gospodarsku sliku zemlje.
|
Formirana Ženska fronta za radna i socijalna prava
Vrlo ste oštri prema odredbama novog Zakona o radu. Možete li navesti što Vas najviše smeta? Posebno ste naglasili da ZOR nije suštinski prilagođen uvjetima i odnosima u EU.
|
U okviru naše središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), izlazili smo s brojnim primjedbama i doista smatramo da su vrlo opasne one odredbe vezane uz nejednak raspored radnog vremena kao i rad preko agencija za zapošljavanje te smo mišljenja kako će na taj način doći do rušenja cijene rada.
Radnici u agencijama nemaju ista prava kao radnici poduzeća u kojem privremeno rade. Pored toga, na inicijativu ženske sekcije SSSH, formirali smo Žensku frontu za radna i socijalna prava u čiji su se rad uključile mnoge udruge civilnog društva i gdje smo zajednički iznijeli koji su to problemi današnjeg radnika u Hrvatskoj, posebice sa ženskog aspekta i s aspekta mladih na tržištu rada.
Smatramo kako novi Zakon o radu ne nudi novo zapošljavanje kako je to proklamirano izrekom da novi ZOR donosi sigurnost radnog mjesta i novo zapošljavanje uz lakše otpuštanje.
|
|
Kod nas je sigurno jedino to, da ako te lakše otpusti nećeš tako lako naći novo radno mjesto
|
Kod nas je sigurno jedino to, da ako te lakše otpusti nećeš tako lako naći novo radno mjesto. Zbog toga je pritisak egzistencijalne ugroze radnika u trgovini izrazito velik poglavito imajući u vidu potrebnu stručnu spremu za rad u trgovini i veliku konkurenciju za radno mjesto prodavača, što je samo još jedan otežavajući faktor kod zapošljavanja.
Također, protivili smo se prekarnim oblicima rada jer su i iskustva drugih europskih zemalja, kao što je Njemačka, pokazuje da je došlo do mrvljenja satnice i smanjenja mirovine tako da ovaj pristup zasigurno ne može donijeti dobrobit jednoj državi.
S druge strane, kad strani investitori govore što je prepreka ulasku u Hrvatsku, Zakon o radu im je tek na šestom, sedmom ili osmom mjestu, a nikako nije nešto što bi prvo trebali prilagoditi kako bi postali atraktivnija ulagačka destinacija. Zapravo, prvo se trebaju izmijeniti uvjeti po kojima hrvatska država uopće dopušta dolazak stranih investitora.
Kako su u Hrvatsku došli, pretpostavljam, svi oni koji su u djelatnosti trgovine željeli doći, već ta činjenica zorno pokazuje da zapreka u samom Zakonu o radu za dolazak trgovaca na naše tržište jednostavno nema. Velike maloprodajne kompanije koje posluju na hrvatskom tržištu ne vide Zakon o radu kao prepreku u svom poslovanju, nego u tom smislu navode velika parafiskalna davanja, tromost državne administracije, korupciju, nesigurnost radnog sustava, sporo sudstvo itd.
|
Očekujemo ponovno uspostavljanje kolektivnog ugovora
Poslodavci koriste novi Zakon o radu, otkazuju kolektivne ugovore, iniciraju izmjene i dopune važećih kolektivnih ugovora, a u pregovorima vrše sve veći pritisak na sindikat da pristane na smanjenje ugovorenih materijalnih prava. U trgovačkim društvima, gdje nema kolektivnog ugovora, poslodavci jednostrano smanjuju i/ili ukidaju stimulativni dio plaće, smanjuju plaće u rasponu od 5 do 15 posto pa i do 30 posto, smanjuju naknadu troška prijevoza, ne isplaćuju jubilarne nagrade i ostale prigodne nagrade. Kako Sindikat trgovine reagira na te pojave?
|
Nakon što je prošle godine otkazan kolektivni ugovor za djelatnost trgovine mi smo krenuli u novi postupak pregovora s Udrugom trgovine pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Vjerujemo da ćemo te pregovore uspješno završiti.
To nam je cilj – da ponovno postoji kolektivni ugovor koji će se odnositi na cijelu granu jer smatramo da je to jako važno zbog ujednačavanja uvjeta. Sada imamo situaciju da pojedini poslodavci kroz pravilnike ili izmjene ugovora doista smanjuju materijalna prava radnika, skraćuju trajanje godišnjih odmora i drugo, a da to ničim ne opravdavaju.
Zbog toga je položaj zaposlenih u trgovini posebno težak. Krenuli smo i u dogovaranje kućnih kolektivnih ugovora te smo neke od njih već sklopili, dok smo kod nekih tvrtki u fazi pregovora. Međutim, krajnji nam je cilj doći do granskog kolektivnog ugovora te u našim najvećim podružnicama ostvariti kućne kolektivne ugovore i razinu prava podići na razinu koju zakon propisuje. Uz to, dakako da želimo ostvariti i to da nema smanjenja plaća u trgovini.
Mnogi radnici u hrvatskoj djelatnosti trgovine zapravo nisu bili svjesni da su određena prava koja su koristili ugovorena kroz kolektivni ugovor. Zbog toga su neki od njih bili iznenađeni kada su ostali bez naknada za minuli rad i tome slično jer su mislili kako na to imaju pravo slijedom nekog zakona.
Međutim, to je ipak stečeno pravo koje su oni koristili na temelju kolektivnog ugovora. Iz navedenih razloga želimo sklopiti novi kolektivni ugovor i vjerujem da ćemo u tome i uspjeti.
|
Nezakonit prekovremeni rad – povreda zakona
Zloupotrebe su prekovremenog rada svakodnevne i postaju normalna situacija, neplaćeni rad je postao „bolji od burze“, i tako svaki radnik pokloni svom poslodavcu dio svoje godišnje zarade. Ima li tu promjena? Ili, može li se u tom pogledu nešto uopće promijeniti?
|
Neplaćeni prekovremeni rad je jedan od najvećih problema u djelatnosti trgovine. U primjerima gdje poslodavci prekovremeni rad uredno evidentiraju i plate to je sasvim normalno i uredno. Ali, kada radnici moraju po nalogu poslodavca doći ranije na posao i otići kasnije, moraju dolaziti u svoje slobodno vrijeme, moraju poslodavcu biti raspoloživi i onda kad su kod kuće u svom obiteljskom okruženju te su obvezni vratiti se na posao, to je jednostavno nedopustivo.
Sindikat trgovine gdje god ima svoje podružnice poduzima mjere protiv ovakvog postupanja. Nešto malo reda uvele su fiskalne blagajne, ali nisu riješile taj problem jer se događa da ljudi rade pod tuđom šifrom ili jednostavno ne rade za blagajnom nego obavljaju druge poslove, što onda putem fiskalnih blagajni nije moguće evidentirati.
Problem je i u tome što mnogi poslodavci ne evidentiraju sav rad, nego planiraju posao a potom voditelji i poslovođe određuju sav taj prekovremeni rad. Ipak, imamo i dobrih primjera gdje su poslodavci reagirali tako da su odredili da će sve poslovođe i osobe koje naređuju nezakoniti prekovremeni rad sankcionirati kao povredu radne obveze. Sindikat trgovine takvu praksu podržava.
S druge strane, imamo primjer brojnih poslodavaca koji su deklarativno protiv prekovremenog rada, a na terenu se događa sasvim oprečna praksa. Inspektorat rada trebao bi nadzirati radno vrijeme i propisane evidencije, no oni to neće moći odraditi iz jednostavnog razloga jer su potkapacitirani, a i kada obave nadzor, dok to u prekršajnoj sankciji dođe na sud, cijela prijava gubi svaki smisao.
Taj bi proces trebao biti brz i učinkovit, nezakoniti rad zabraniti, pri čemu sankcija mora biti takva da počinitelja destimulira da učini takav prekršaj. A ne da poslodavci plate nekoliko tisuća kuna kazne i potom nastave po starom. U tom segmentu tražimo efikasnost, a hoće li to ova nova organizacija inspektorata uspjeti riješiti ostaje da se vidi. Iskreno se bojim da to neće biti slučaj.
|
Pojačati i proširiti kontrolu radnog vremena
Državni inspektorat ta nezakonita postupanja poslodavaca ne sankcionira, jer pri nadzoru radnici zbog straha od gubitka posla izjavljuju da je njihov rad uredno plaćen, da ne rade prekovremeno ili da su ostali dobrovoljno na radnom mjestu. Kako tome doskočiti?
|
U uvjetima kada je u zemlji gotovo 400 tisuća nezaposlenih i kada velika većina tih nezaposlenih može raditi na mjestu tog radnika, koji u pravilu započinje s radom na određeno vrijeme, prirodno je da su ljudi u strahu za svoje radno mjesto te da neće reći istinu niti kada inspekcija rada dođe u nadzor.
A imali smo i situacije kada radnici povlače svoje izjave uz objašnjenje da nisu razumjeli pitanja. Stoga ističemo kako postoje i drugi načini nadzora i kontrole te da se iskaz radnika treba među zadnjima koristiti. Naime, postoje kamere, snimke, kontrolni obilasci u određeno vrijeme pa ako inspektor zatekne na radnom mjestu i prvu i drugu smjenu u isto vrijeme svima bi bilo jasno da tu ipak nešto ne štima.
Ne može se pritom govoriti o dobrovoljnom radu jer ljudi nisu sklopili ugovore o dobrovoljnom radu. Volontira se na drugom mjestu, ovdje se radi za novce. I svi su sklopili ugovore da svoj rad i radno vrijeme ustupe poslodavcu i za to dobiju poštenu plaću. Nije na radniku da bude na raspolaganju poslodavcu nakon isteka radnog vremena zato što ovaj nije sposoban organizirati rad na optimalan način.
U tom segmentu, dakako, najviše problema uvijek imamo u mjesecu prosincu i kada su blagdani. Božić svake godine dolazi u isto vrijeme te se rad može na vrijeme isplanirati kako ljudi ne bi kući odlazili premoreni, nego da imaju i vremena i energije provesti to blagdansko vrijeme s obitelji i svojim najdražima.
Trenutno je takvo stanje da imamo samo Božić, Uskrs i Novu godinu kao tri slobodna dana, a kod malih poslodavaca se često događa da ljudi rade i na te blagdane.
|
Još 2003. Sindikat trgovine Hrvatske podnio je zahtjev da se utvrdi metoda evidencije ili neodgovarajuća evidencija zaposlenog prodajnog osoblja ističući da je to glavni razlog da se radnicima ne plaćaju sati prema stvarno odrađenom vremenu, već se isplata svodi na broj radnih sati, koliko ih pojedini mjesec ima. Je li se u tom pogledu nešto promijenilo i rješava li novi ZOR to pitanje?
Ne. Ne rješava. Već sam naglasila da je teško utvrditi tu činjenicu jer se ljudi ne usude govoriti o tome koliko prekovremeno rade te da se iskazi radnika, poglavito onih zaposlenih na određeno vrijeme, uopće ne bi smjeli koristiti. Niti se dosad nešto promijenilo niti će se novim zakonskim prijedlogom nešto po tom pitanju promijeniti ubuduće.
Evidencija radnog vremena se vodi prema unaprijed planiranom radnom vremenu te se prikazuje da je tako stvarno i odrađeno. U malim tvrtkama nigdje nemate precizno evidentirane dolaske i odlaske radnika.
To poslodavci ne žele jer im nije u interesu da se vidi koliko ljudi stvarno odrade. Zbog svega toga smatramo da će novi ZOR s nejednakim rasporedom radnog vremena samo dodatno otežati stanje u djelatnosti trgovine.
|
Za pošteni rad – poštena plaća
Sindikalni pokazatelji govore da se u djelatnosti trgovine ostvari gotovo 25 milijuna prekovremenih sati godišnje. Veliki broj prekovremenih sati fizički i psihički iscrpljuje radnike i ne donosi im povećanu zaradu. Pitanje je koliko dugo radnici mogu raditi po 10-12 sati dnevno, a da ne počnu pobolijevati, od čega će štetu u konačnici imati i državni fondovi zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Rješenja su upitna. Što predlaže Sindikat u tom pogledu?
|
Mi smo o tome već govorili tražeći da zaposlenici rade ugovoreno radno vrijeme jer će oni po novim uvjetima morati i duže raditi do odlaska u mirovinu.
Nažalost, svi oni rade u teškim uvjetima i kad se jednom razbole, poslodavac ih više kao takve ne želi. To je surova istina. Ukoliko se radnik iz bilo kojeg razloga razboli, po povratku s bolovanja njega se miče na drugo radno mjesto ili mu se priopćava da poslodavac ne treba bolesne radnike i da će biti zbrinut, što u prijevodu znači da će dobiti otkaz uz otpremninu.
Dakako, u Sindikatu smo protiv toga da radnici rade po 10-12 sati dnevno jer je to dugoročno pogubno po njihovo zdravlje. O tome bi i država morala povesti više računa jer je takva perspektiva radnika neisplativa upravo državi. Veliki broj mladih ljudi koji rade u trgovini boluju od različitih bolesti kralješnice, bolesti uzrokovanih stresom i drugih oboljenja jer su toliko pritisnuti očekivanjima poslodavca na radnom mjestu da to mora ostaviti posljedice na njihovo zdravlje.
Svjesni smo da postoje situacije povećanog radnog obujma bilo da je riječ o blagdanskoj potrošačkoj sezoni ili velikom dolasku turista u ljetnim mjesecima i radnici su spremni odraditi taj posao pošteno, ali jednako tako žele da im se njihov rad pošteno i plati.
Uz to je važno ponoviti kako godišnji odmor nije nekakav luksuz razmaženih radnika, nego predstavlja i zdravstvenu kategoriju jer je čovjeku odmor potreban. To dakako vrijedi i kada je u pitanju tjedni odmor.
|
Iskaz sindikalnoga nezadovoljstva
Ovogodišnje europske sindikalne demonstracije 4. travnja 2014. u Bruxellesu dio su kampanje Europske konfederacije sindikata (EKS/ETUC) „Novi put za Europu – borba za investicije, kvalitetna radna mjesta i jednakost“, te zahtjeva za socijalnu Europu, Europu kvalitetnih radnih mjesta, kvalitetnih i dostupnih javnih usluga i pravednih plaća. Kako je to prošlo?
|
|
Europski sindikati podržavaju investicije usmjerene na održivi rast i kvalitetna radna mjesta
|
To je i za mene bilo novo iskustvo jer dosad nikada nisam sudjelovala na eurodemonstracijama, gdje smo iskazali nezadovoljstvo smjerom u kojem Europska unija u ovom trenutku ide.
Osnovna poruka ogleda se u zahtjevu da želimo Europu u kojoj svi možemo živjeti dostojno od svoga rada, da želimo kvalitetna radna mjesta bez obzira na struku i područje u kojem radimo.
To je ključ svega. Rečeno je pritom da europski sindikati podržavaju investicije usmjerene na održivi rast i kvalitetna radna mjesta, adekvatno funkcioniranje državnih sustava i sustav socijalne države, inovativne, istraživačke i obrazovne institucije, zaustavljanje poreznih prevara i utaja te pravedno oporezivanje u cilju financiranja investicijskih planova.
S druge strane, ETUC se protivi oštrim mjerama štednje, izgubljenom desetljeću uz masovnu nezaposlenost, poreznoj nepravdi, ekonomskim politikama koje su usmjerene samo na uvjeravanje tržišta a ne i osiguravanju socijalnog napretka. Sve navedeno predstavlja ključni preduvjet da ljudi koji žive u Europi u njoj žele i dalje ostati i raditi te napredovati u svom poslu.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|