|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Srećko Sertić
|
|
|
|
|
|
Davno isforsirana doktrina koja kaže kako Hrvatska može živjeti bez proizvodnje temeljni je uzrok ekonomskog nazadovanja Hrvatske. Upravo suprotno tome, put oporavka Hrvatske leži u reindustrijalizaciji zemlje i stvaranju nišnih industrija koje su konkurentne na globalnoj razini, ističe Vladimir Ferdelji, predsjednik Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika CROMA (HUM-CROMA).
|
U većem dijelu razvijenog svijeta menadžeri su glavni pokretači svih društvenih kretanja i operativni nositelji progresa. Zašto to nije slučaj kod nas?
Stav prema menadžerima i svim drugim strukama u stvari je posljedica sustava vrijednosti koji je izgrađen u društvu. Mi smo, nažalost, imali takav razvoj da je politokracija uvijek imala ogroman utjecaj na izbor kadrova, pogotovo rukovodećih menadžera. To je bilo izraženo i u socijalizmu, ali se naročito očitovalo u ove posljednje 23 godine kada je, zapravo, društveno vlasništvo pretvoreno u državno u cijelosti, a onda su stranke po principu poslušnika počele birati ljude koji će rukovoditi tim resursima.
Nažalost, to je poistovjećeno s profesionalnim menadžerima i poduzetnicima, premda su ti ljudi bili daleko po sposobnostima od stvarnih menadžera koji su ovom društvu potrebni. Tako je stvorena i slika o menadžerima u negativnom kontekstu, dok su u svim društvima u kojima vlada pozitivna selekcija menadžeri prepoznati kao najvažniji segment društva koji pokreću sve najvažnije mikroprocese koji čine jedno društvo bogatim i sretnim.
Stvorena loša percepcija o menadžerima
CROMA u svojim aktivnostima nastoji promijeniti nepovoljne percepcije o poduzetništvu. U kojoj mjeri uspijeva u tome?
Moram priznati da su, unatoč velikom trudu, ti pomaci jako mali. Već sam spomenuo kako je slika u društvu stvorena na bazi kadroviranja po načelima politike a ne sposobnosti. Međutim, za jačanje tog imidža smetaju i stvarni loši primjeri poduzetnika koji su se u ovim turbulentnim ratnim i poratnim vremenima pojavili u društvu sudjelujući prvenstveno u loše provedenoj privatizaciji.
Sve se to vezuje uz menadžere i jako je teško te slike suzbiti. Tome smeta i senzacionalističko novinarstvo u čijem pisanju negativni događaji dobivaju jako puno medijskog prostora, za razliku od onih pozitivnih i uspješnih a neispričanih priča.
|
CROMA je krajem studenog proglasila 13 najuspješnijih menadžera i svaki od njih je fenomenalan primjer te zasebna priča koju bi trebalo objaviti, no očito je kako oni nisu zanimljivi za većinu komercijalnih medija jer jednostavno nisu napravili ništa loše, a ako nisu napravili ništa loše, onda nema ni senzacije.
S druge strane, CROMA se sa svim svojim aktivnostima, prvenstveno u svim javnim istupima, pokušava pozvati na te primjere, pozvati se na većinu tih ljudi koji svakodnevno obavljaju izuzetno težak posao te, na kraju krajeva, omogućavaju ovom društvu da u ovim nemogućim uvjetima preživljava.
U svemu tome mladi su jako važni jer bi na ovaj način trebali dobiti realne primjere kao idole u životu, no mi kao društvo takve primjere ne stavljamo u prvi plan. U konkurenciji sporta i zabave, vrlo teško ćete naći mladu osobu koja kao svog idola vidi neki primjer u privredi.
Pogrešna doktrina ekonomske poltike
Nepovoljne okolnosti i loša svakodnevica nas prisiljavaju da tražimo povoljnije uvjete u kojima poduzetnici u Hrvatskoj djeluju. Što smatrate temeljnim preprekama poslovanja u sadašnjim uvjetima?
Najvažniji razlog zbog kojeg smo tako dugo u ovoj krizi je potpuno kriva gospodarska politika koja je bazirana na sasvim pogrešnoj doktrini. Naime, u godinama nakon rata isforsirana je doktrina koja kaže kako Hrvatska može živjeti bez proizvodnje, što zapravo znači bez industrije dok poljoprivredna proizvodnja ima tek funkciju zadovoljenja turističkih potreba, stavljajući pritom naglasak na usluge i trgovinu kao osnovne izvore prihoda.
To je sasvim kriva doktrina po kojoj možda može živjeti jedan Luksemburg koji ima znatno manje ljudi, ali ne i zemlja veličine Hrvatske. Mi smo tako sada došli u situaciju da smo slijedom te doktrine već dvadesetak godina živjeli na dug pri čemu smo se navikli da trošimo ono što nismo zaradili. Možemo reći da je po mandatu svake od dosadašnjih hrvatskih Vlada zaduženje poraslo za prosječno 10 milijardi eura.
|
I dalje idemo stalno u istom, krivom smjeru, pri čemu je jako teško odrediti koji je element tog smjera pogubniji. Potpuno pogrešno vode se i monetarna i fiskalna politika, pristup administraciji, lokalni ustroj je stravično kompliciran, a znamo kakvo nam je pravosuđe, zdravstvo, školstvo itd.
Dakle, gotovo da nema područja u kojem smo krenuli u dobrom smjeru. Ovom društvu trebaju radikalne reforme da se u potpunosti promijeni smjer u kojem idemo, a ne da ovako iz godine u godinu bivamo sve bliži dnu.
Tri glavna pravca djelovanja CROMA-e
Napori CROMA-e, koliko znamo, u protekla dva desetljeća bili su usmjereni u tri važna pravca. Možete li pobliže pojasniti ta nastojanja?
Da, CROMA je u tom vremenu imala tri glavna smjera svog djelovanja. U prvu ruku, riječ je o usmjerenosti na edukaciju i povezivanje prakse i starih znanja s novim ljudima koji dolaze. Drugi važan pravac je kanaliziranje stavova i mišljenja menadžera prema vlastima u pogledu svakog novog pitanja, odnosno artikuliranje zajedničkog stava i predlaganje mjera.
Treće je princip socijalno odgovornog poslovanja koji smo cijelo vrijeme pokušavali poticati te stvarati standarde za koje bi to poslovanje trebalo biti vezano, a riječ je, među ostalim, i o standardizaciji menadžerskih ugovora, nadzornih odbora te cijeloj strukturi koja je na neki način ostala nedefinirana. Najnoviji primjer iz prakse je onaj menadžerice Zračne luke Zadar koja je postigla sve rezultate koji su po ugovoru traženi i onda kada je htjela isplatiti ugovornu naknadu zaslužila je otkaz.
Dakle, spomenuta tri područja su ona na kojima permanentno radimo te možemo reći kako je dosad najuspješniji ovaj prvi, edukativni segment u kojem uspijevamo povezati kroz dva velika godišnja seminara iskustvo s mladošću.
Ipak, sa žalošću moram konstatirati kako naša vlada nije napravljena s dva uha i jednim ustima jer mi se čini kako su uha izostala pa ne sluša baš previše. Za razliku od toga, imamo primjer da nas je jedna susjedna zemlja kopirala iskoristivši Cromin Masterplan i u prvoj godini provedbe ostvarila je rast.
Nažalost, Hrvatska je i dalje tvrdoglavo vjerna ranije spomenutim doktrinama pa bilježimo pad BDP-a iz godine u godinu. Naravno, standardi koje smo predložili objavljeni su u knjigama te služe ljudima u njihovoj praksi, međutim kada nisu akceptirani kao stvarni društveni standardi oni jednostavno nemaju tu težinu koju bi u stvarnosti trebali imati.
|
Što ste od toga postigli? Gdje zapinje?
Zapinje najviše u ranije objašnjenim odnosima s vlastima. Civilno društvo u koje spadaju četiri važne gospodarske udruge (Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska obrtnička komora i HUM-CROMA) bi trebale imati presudan utjecaj na vlast kod donošenja zakona koji se odnose na gospodarstvo.
Nažalost, naše vlasti funkcioniraju tako da imaju monopol na pamet. Ne sjećam se da je ikada ijedan prijedlog opozicije, a kamoli civilnog društva usvojen. To je jedna osobina vlasti koja ne dozvoljava da bilo tko drugi, osim njih samih, sudjeluje u kreiranju pravila, a kada ne sudjelujete u kreiranju pravila onda igrate onako kako vam je određeno i u tome se pokušavate snalaziti.
CROMA svojim članovima pokušava pomoći u tome, ali naš je utjecaj u tom dijelu izuzetno ograničen. Jedan od primjera je Zakon o predstečajnoj nagodbi koji smo od samog usvajanja oštro kritizirali znajući da će to zakonsko rješenje u praksi izazvati silnu pomutnju jer se radi o izuzetno lošem zakonu s tržišnog stanovišta koji ostavlja diskreciono pravo državi da nekome dugove oprosti a nekome ne, pa do toga da će se naravno naći poduzetnici, što je praksa i potvrdila, koji će isfabricirati čitav niz nepostojećih obveza kroz povezana poduzeća i onda većinom u vjerovničkom vijeću u stvari opljačkati svoje vjerovnike.
Treba nam izvozno orijentirana industrija
Na nedavno održanome 3. kongresu menadžera i poduzetnika razgovaralo se o smjernicama ekonomske politike 2014.-2016. i perspektivama realnog sektora gospodarstva s posebnim naglaskom na pitanja reindustrijalizacije i predstečajnih nagodbi. Koji su temeljni zaključci ovog skupa?
Naš treći kongres održali smo koncem studenog i prethodio je, kao i uvijek, dodjeli nagrada poduzetnicima koji su uistinu vrijedan primjer i trebali bi pokazati put kojim hrvatsko gospodarstvo treba ići. U prvom dijelu kongresa eminentni panelisti su pokušali pojasniti po jedan faktor i njegov utjecaj na ekonomsku politiku pa smo tako obradili, među ostalim, i monetarnu, fiskalnu, kadrovsku te agrarnu politiku, a zajednički nazivnik svih mišljenja je izvozno orijentirana reindustrijalizacija.
|
Dakle, sve zakone koje donosimo, cijelo okruženje koje se treba stvoriti, moraju biti bazirani na tome da se apsolutno stimuliraju sve vrste proizvodnje koje su konkurentne na globalnoj razini. Čim to spomenemo uviđamo kako elementi aktualne gospodarske politike ne pokazuju u tom smjeru.
Tako umjesto poreznog opterećenja mora ići porezno rasterećenje, umjesto državnih investicija treba biti stvaranje sigurnog okruženja koje bi trebalo privući privatni kapital.
Najvažniji dio kongresa je anketa u kojoj je sudjelovalo više od 800 menadžera zbog čega ima izuzetno veliku težinu i koja je apsolutno potvrdila tezu da jedino izvozno orijentirana reindustrijalizacija može utjecati na izlaz iz krize. Na kraju je predstavljeno 13 nagrađenih poduzetničkih priča koja je svaka za sebe posebna i zanimljiva.
Jedino što je za sve njih zajedničko je uspjeh. Na kraju kongresa, Upravni odbor CROMA-e napravio je Rezoluciju koja je artikulirala naše stavove te smo izrazili spremnost da pomognemo svakoj vlasti koja želi ići putem zacrtanim u Masterplanu i to sa svim svojim članstvom, znanjem i svime onime čime možemo doprinijeti.
Ne želimo biti samo kritizeri, pomoći ćemo apsolutno koliko možemo, ali za to se treba odabrati pravi smjer. U krivom smjeru ne možemo pomoći.
Što mislite o pristupu razradi strategije industrijske politike? Zašto se kasni s njenim objavljivanjem?
Prava strategija, koja se provlači i provodi već 23 godine u ovoj zemlji, se ne smije objaviti. To je deindustrijalizacija koja je jedina konstanta svih dosadašnjih vlada. O tome govori i pokazatelj da smo danas na 70 posto industrijske proizvodnje koju smo imali 1989. godine.
U izradi strategije industrijske politike, koja je nužna i kao takva trebala biti temelj razvoja u Hrvatskoj, očito nedostaje ideja. Naime, mi smo premala zemlja da bismo imali sve industrije. Naše bi industrije trebale biti nišne, na jednom malom segmentu, svjetski konkurentne, i kao takve trebaju osiguravati realizaciju naših prednosti.
To je svakako segment prehrambene industrije, drvne industrije, energetike koja je bazirana na obnovljivim izvorima energije, zatim softverske industrije i elektronike itd. Sasvim sigurno imamo dovoljno niša za koje, zapravo, treba stvoriti samo ozračje.
Naša bi strategija prije svega trebala biti napisana na svega dvije stranice u kojima se država obvezuje na to što će napraviti, odnosno kako će voditi svoju, monetarnu, fiskalnu, kadrovsku i druge politike kako bi proces reindustrijalizacije mogli voditi poduzetnici.
|
Ako smo već izabrali kapitalizam kao sustav u kojem funkcioniramo, onda bi svatko u njemu trebao igrati svoju ulogu. Država je i u najnovije vrijeme griješila kada se krenulo isticati da će se gospodarstvo pokrenuti velikim investicijama kao što su Plomin ili Ombla čime se zapravo očituje koliko je silno neznanje ugrađeno u vlast.
Oni prvenstveno nisu shvatili da će proizvodnja električne energije i dalje biti biznis i kao takva pripadati privatnicima, a da će distribucija uvijek biti državna. Prema tome, ono u što država treba ulagati je svakako sustav razdiobe i transporta energije, tj. u infrastrukturu. Za takve investicije imamo tvornicu transformatora, dvije tvornice kablova itd.
Otprilike bi trebalo uložiti 4,5 milijardi kuna u infrastrukturu kako ne bi imali nikakvih ograničenja u proizvodnji obnovljive energije i time stvorili sustav koji je sposoban da na svakom području apsorbira svu proizvedenu energiju od malih proizvođača.
Umjesto toga, imamo strategiju koja se temelji na investiciji u termoelektranu na posebna goriva i to uvozna, a istodobno ograničenja stavljamo na fotonapon i druge obnovljive izvore energije od 1 MW po distribucionom području. Znači, praktično smo zabranili obnovljive izvore energije.
Vlada spinovima traži krivce u menadžerima i poduzetnicima
Kako gledate na razvoj daljnjih događanja u hrvatskom gospodarstvu?
S obzirom na to da vlada ostaje na svojim zacrtanim doktrinama, očekujem kako će trendovi ostati isti kao i u prve dvije godine mandata, što će se očitovati kroz pad BDP-a. Nažalost, imamo i situaciju da u 2014. godini na naplatu dolazi veliki iznos dugova, što znači da će se ići na njihov reprogram te će nam nedostajati još novca pa se, shodno tome, neće značajno smanjiti proračunski deficit.
Izlaz koji bi iz svega toga trebao biti vlada neće upotrijebiti jer treba krenuti od radikalnih promjena u fiskalnoj i monetarnoj politici, ali prije svega u teritorijalnom preustroju, u smanjenju naših ustrojnih jedinica sa 600 na 120 čime ne samo da bi se postigla velika ušteda u proračunu, nego bi to značilo i strašno pojednostavljivanje administrativnih procesa koji bi našu zemlju mogli učiniti ipak malo atraktivnijom nego što je danas u pogledu investicija.
Spinovi koje vlada koristi da krivce nalazi u menadžerima i poduzetnicima dio su loše retorike kojom se rade još gore stvari od onih kakve su sada na sceni jer se stvara još lošija slika o sloju ljudi koji bi trebali izvući ovo društvo iz krize.
Ti spinovi nemaju nikakve podloge, prije svega zato što oni koji ih lansiraju ne mogu odgovoriti na pitanje da ako su naši menadžeri nesposobni i ne mogu ništa napraviti, zašto nas strani iz cijeloga svijeta zaobilaze u širokom luku.
Zbog svega toga ne očekujem da će u 2014. biti znatnih pomaka na bolje, ali isto tako mislim da smo mi prilično žilavo društvo i da ćemo preživjeti i tu godinu kao što smo preživjeli i sve dosadašnje.
|
|
Rezolucija III. kongresa hrvatskih menadžera i poduzetnika
|
Raspravljajući o temi „Smjernice ekonomske politike 2014.-2016. i perspektive realnog sektora gospodarstva“, kao i na temelju ankete provedene među članovima HUM-CROMA, Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske obrtničke komore u kojoj su obuhvaćene ocjene i prijedlozi ukupno 864 poslovnih ljudi iz cijele države – Treći kongres hrvatskih menadžera i poduzetnika, sazvan i održan 29. studenog 2013. u Zagrebu, ovlastio je Upravni odbor HUM-CROMA da donese sljedeću
R E Z O L U C I J U
1. Hrvatski menadžeri i poduzetnici jedinstveni su u ocjeni da se postojeći uvjeti privređivanja i mjere tekuće ekonomske politike zasnivaju na pogrešnoj koncepciji društveno-ekonomskog razvoja i da stoga neće preokrenuti negativne trendove u gospodarstvu niti rezultirati nužnim rastom BDP-a, a mogu dovesti do stagflacije, trajne dužničke ovisnosti, daljeg pada životnog standarda i socijalnih tenzija u znaku produbljivanja krize.
2. Stoga kreatorima zakonodavne, izvršne i monetarne vlasti poručujemo da je bez odugovlačenja potrebno pokrenuti proces strukturnih reformi u svim segmentima društva istovremeno, s ciljem stvaranja povoljnog i poticajnog okruženja za izvozno orijentiranu industriju, poljoprivredu i obrtništvo, uz prateće uslužne djelatnosti.
3. Takvo okruženje karakteriziraju: poticajna kreditno-monetarna politika, porezna rasterećenja, učinkovit i smanjen administrativni aparat na državnoj i lokalnoj razini, brz i pravedan pravni sustav, domaćim gospodarskim potrebama prilagođen obrazovni sustav te racionalnu i efikasnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Smjernice za ovaj koncept sadržane su u CROMA Masterplanu održivog razvoja hrvatskog gospodarstva usvojenom na I. kongresu 2010. godine, a u tom dokumentu izložena je i platforma za konkretne industrijske politike.
4. Samo izvozno usmjerena reindustrijalizacija hrvatskog gospodarstva – a ne ustupanje koncesija, prodaja profitabilnih državnih poduzeća ili monetizacija infrastrukturnih objekata, uz stalno rastuću fiskalnu presiju i novo zaduživanje na tržištu kapitala – može dovesti do novih investicija domaćih i stranih poduzetnika u funkciji održanja postojećih i stvaranja novih visokoproduktivnih radnih mjesta i podizanja ukupne konkurentne sposobnosti hrvatskog gospodarstva. Na toj platformi hrvatski menadžeri i poduzetnici spremni su na sve oblike suradnje s vlastima.
|
|
 |
|