Seniko studio
Broj 6/2013
Izdvajamo iz broja:
Koalicijska većina odlučno preuzima odgovornost
IJF: Hrvatska će u proceduri prekomjernog deficita ostati dulje od tri godine
Izlaz u zaokretu prema reindustrijalizaciji - Srećko Sertić
Osam jamstvenih programa
Prva (ERSTE) World Wide PayPass Display kartica - Igor Strejček
Glas trgovine na EU razini - Mélanie Pecher
UNWTO: rast u svjetskom turizmu 5 posto, u Europi i veći
Osvrt na Magros iz drugog ugla - Zvonimir Pavlek
Proslava 20. godišnjice EuroCommerca
Od društvenih mreža prema društvenom upravljanju odnosima s potrošačima - Branko Pavlović
Komuniciranje u marketingu - 1 - Zvonimir Pavlek
Konferencija Fedor Rocco ostvarila međunarodni uspjeh
Činjenice i mišljenja o hrani u Europi i Hrvatskoj 2013. - Danko Matasović
Jadranski sajam u Budvi - Sajamski ambijent u skladu s potrebama
Osvrt na skup Perspektive trgovine 2013: Odnosi u lancima opskrbe - Mia Delić
Liderska pozicija u alkoholnim pićima - Ante Gavranović
Vino – ljubav života
3. konferencija o Green i Lean proizvodnji i uslugama - Ema Kelin
Zaposlenost stagnirala u eurozoni i EU u trećem tromjesečju
Sadržaj 6-2013
Broj 6-2013
Ante Gavranović
Veliki teret gospodarski izgubljenih godina
Sve veći broj ekonomskih analitičara i mjerodavnih institucija procjenjuje da i 2014. neće biti potrebnoga gospodarskoga rasta, što jasno govori da su ekonomska politika i uspostavljeni gospodarsko-financijski sustav temeljne prepreke razvoju. Sve je veći broj umirovljenika, a stalno opada broj ljudi koji rade, posebno u realnom sektoru. Sve su veće društvene i ekonomske razlike
Gospodarska kriza u proteklih pet godina ima ozbiljne posljedice za razinu ukupne privredne razvijenosti, apsolutno i relativno u odnosu na okruženje, posebno sada kad smo članovi EU. Najveći udarac su, ipak, izgubljena radna mjesta: samo u hrvatskoj prerađivačkoj industriji izgubljeno je od 1990. na ovamo više od 360.000 radnih mjesta, za koja nismo našli supstituciju u drugim proizvodnim i uslužnim djelatnostima. Podaci Državnoga zavoda za statistiku govore da je industrijska proizvodnja u posljednjih pet godina stagnacije i gospodarskoga pada smanjena čak za 16 posto, a udio prerađivačke industrije opao je na samo 13,7 posto u stvaranju BDP-a.

Kumulativni pad BDP-a u posljednjih pet godina – razdoblje obuhvaća 2009.-2013 – iznosi čak 11,4 posto, pa će ostvareni BDP biti realno niži od onoga iz 1989. Radi se, zapravo, o pet izgubljenih godina hrvatskoga gospodarstva, a ako stvari postavimo u nešto širi kontekst, izgubljenih godina je i znatno više. Umirovljenici su u tom razdoblju bili najveći gubitnici.

S kakvom poputbinom ulazimo u ekonomsku 2014?
Tijekom petogodišnje gospodarske krize hrvatsko je gospodarstvo dodatno izgubilo 130.000 radnih mjesta. Analize pokazuju da je praktički nestalo svako jedanaesto raspoloživo radno mjesto. Pokazalo se, također, da nova zapošljavanja (kojih je ipak bilo) nikako ne mogu „pokriti“ rapidno zaustavljanje pada zaposlenosti. Indikativno je da je u spomenutom petogodišnjem razdoblju zatvoren svaki peti obrt.

Brojka nezaposlenih opasno se približava rekordima. Već sada premašuje 355.000, a svakoga se dana brojka vrtoglavo povećava. Mlađa populacija čini veliki dio te armije nezaposlenih, s vrlo malim perspektivama da će se stanje uskoro popraviti. Valja uzeti u obzir i činjenicu da su čak 5374 tvrtke u postupku predstečajne nagodbe, što ozbiljno ugrožava još gotovo 180.000 radnih mjesta. Kako to nadoknaditi?!

Industrijska proizvodnja i dalje pada. Novih ulaganja nema, ali porazno je što nema ni realnih naznaka da će ih uskoro biti. Hrvatska sa svojih 4,4 milijuna građana na razini je predgrađa većeg europskog grada. No, to nas ne smeta da imamo 20 ministarstava, 20 županija + Zagreb, 127 gradova, 429 općina i 6755 naselja od kojih gotovo svako ima svoju lokalnu samoupravu.

Od hrvatskoga radnog kontingenta, koji iznosi oko 2,75 milijuna ljudi, zaposleno je jedva nešto ispod 1,4 milijuna. Umirovljenika je više od 1,25 milijuna (ili 28,5 posto ukupnoga stanovništva) s tendencijom daljnjega povećanja. To nas čini jednom od zemalja EU s najnižom stopom zaposlenosti, a istodobno zemljom s izrazito visokom stopom nezaposlenosti. Zaduživanja se i dalje povećavaju, a isto tako jaz između prihoda i rashoda Državnog proračuna.
Ulaskom u Europsku uniju susreli smo se s nekim kretanjima koja će nas vjerojatno otrijezniti. Pokazalo se odmah da smo u nove procese ušli potpuno ili u najmanju ruku nedovoljno pripremljeni. Znalo se da će se neke domaće tvrtke naći u velikim teškoćama s obzirom na promijenjene uvjete poslovanja na zajedničkom jedinstvenom tržištu, ali je brzina toga udara ipak mnoge dodatno iznenadila. Pokazalo se da smo svih ovih posljednjih godina premalo radili na internacionalizaciji poslovanja, s naglaskom na novu proizvodnju i izvoz, i to nam se sada obija o glavu kao Damoklov mač.

Analiza izvoza zemalja EU pokazuje da manji izvoz od Hrvatske imaju samo Malta i Cipar, da smo otprilike podjednaki s Latvijom, ali ozbiljno zaostajemo za Bugarskom, Estonijom, Litvom, Slovenijom i Grčkom, a da uopće ne spominjemo Rumunjsku, Slovačku, Mađarsku, Češku ili Poljsku koje su miljama pred nama. O prvoj ligi izvoznika (Njemačka, Nizozemska, Francuska, Velika Britanija, Belgija, Italija, Švedska i Španjolska) možemo samo sanjati. Ukratko, hrvatska vanjskotrgovinska razmjena po postotku u odnosu na BDP najmanja je unutar Europske unije.

Nerazvojni Proračun
Ukupni rashodi Državnog proračuna za 2014. iznose 130,5 milijardi kuna, dok bi prihodi trebali dosegnuti razinu od 113,1 milijardu. Razlika je velika – čak 17,4 milijardi ili 2,32 milijarde eura. Zadržimo li se na strukturi rashoda vidljivo je da pet ministarstava – financije, rada i mirovinskog sustava, zdravlja, znanosti, obrazovanja i sporta te socijalne politike i mladih odnose čak 94,25 svih predviđenih sredstava (123,0 milijardi), dok na resore poljoprivrede, prometa, gospodarstva, poduzetništva i obrta, graditeljstva i prostornoga uređenja, regionalnog razvoja, zaštite okoliša i prirode, turizma odlazi oko 15,4 milijarde.

Zbrojimo li predviđena sredstva po svim preostalim ministarstvima, za Sabor i Ured Predsjednika dobivamo, nažalost, brojku koja daleko prelazi zacrtani okvir Proračuna, pa se samo postavlja pitanje kad trebamo očekivati novi rebalans.
Iz Vladinih krugova priznaju da je u Proračunu premalo prostora za dodatnu pomoć ozbiljno posrnulom gospodarstvu kako bi ono povećalo svoju konkurentnost, što se pokazuje kao najveća boljka hrvatskoga gospodarstva u prilagođavanju novim tržišnim uvjetima.

Vlada izlaz i nadalje vidi u financijskoj konsolidaciji, ublažavanju nelikvidnosti, novim poreznim obvezama, u povećanju državnih ulaganja, ali i pojačanim privatnim investicijama (koje zasad izostaju!), a koje, sve očitije, jedino mogu osiguravati nova radna mjesta. Naglasak se stavlja na daljnje procese privatizacije i prodaju i moguće oporezivanje nekretnina.

Možda to jesu izlazi iz recesije i krize, ali je to sve nedostatno za pokretanje ozbiljnijeg gospodarskog rasta. U svakom slučaju, ni Proračun za 2014. ne unosi razvojnu komponentu u naš gospodarski život. Naime, sve do sada provedene aktivnosti prije svega su usmjerene na povećanje porezne discipline, promjenu strukture poreznoga opterećenja s proizvodnje na potrošnju te restrukturiranje gospodarstva.

Prioriteti Vlade su tu jasno postavljeni: bitka za smanjenje javnoga duga i financiranje kamata. Najznačajnije reforme provodit će se u sustavima zdravstva, socijalne skrbi, mirovinskoga osiguranja, obrazovanja i sustavu plaća u državnim i javnim službama.

No, usprkos tome, očekuju nas i dalje nepovoljna kretanja. Planirani manjak u BDP-u povećava se u 2014. na 5,5 posto, dok će javni dug prijeći magičnu brojku od 200 milijardi kuna i premašiti omeđenih 60 posto BDP-a.

Stoga nam u nadolazećem razdoblju predstoji pokretanje procedure prekomjernog deficita kao korektivne mjere za dostizanje fiskalnih mjerila EU.
Izlaz samo u proizvodnji i izvozu
Hrvatska je malo gospodarstvo s velikom stopom nezaposlenosti, velikim vanjskim dugom, velikim raskorakom izvoza i uvoza. Sve analize pokazuju da se gospodarski oporavak hrvatskoga gospodarstva može temeljiti isključivo na inozemnoj potražnji, pa je središnje pitanje svih budućih privrednih kretanja kako povećati izvoznu konkurentnost. Ekonomski analitičari se stoga sve češće slažu u ocjeni da je to ključno pitanje, ne samo gospodarsko već i političko.

Nedavno provedena anketa među hrvatskim izvoznicima na temu „Prioritetne mjere za internacionalizaciju hrvatskoga gospodarstva“ jasno pokazuje gdje zapravo škripi. Svi ističu konkurentnost kao najveći problem, a zatim prioriteti variraju od tečaja kune do sustava financiranja izvoza, i to kod velikih te srednjih i malih izvoznika.

Nadalje, traži se pomoć u identificiranju izvoznih proizvoda/usluga kao i pokretanje javnih ulaganja s ciljem stvaranja referencija domaćih tvrtki za izlaz na strana tržišta. Izvoznici ističu sve veću važnost pravodobnog i kvalitetnog pristupa informacijama o izvoznim prilikama.

U skladu s tim postavljenim prioritetima su i konkretni zahtjevi izvoznika, perjanica hrvatskoga gospodarstva. Kao najvažniji naznačeni su potreba kontinuiteta procesa i programa Vlade RH usmjerenih na poboljšanje uvjeta poslovanja poduzetnika i izvoznika, stvarna afirmacija izvrsnosti i snažnije financiranje izvoza kao poluga očekivanog rasta i razvoja. Izvoznici jasno poručuju: samo nas izvoz može izvesti iz krize!

Sve je više relevantnih istraživanja koja pokazuju da slabu konkurentnost zemalja periferije Eurozone i EU u cjelini – a Hrvatska po svim mjerilima pripada u taj krug zemalja – trebaju svoju svjetliju budućnost tražiti u novim tipovima proizvoda, u nastojanjima da budu različiti, po mogućnosti zasnovani na novim znanjima i inovacijama.

Moramo biti svjesni da slične proizvode imaju i druge zemlje, od kojih poneke imaju mnogo niže troškove rada, a veću produktivnost.

Pri tome moramo imati u vidu činjenicu da smo između 124 zemlje rangirane po složenosti proizvodnje tek na 37. mjestu i da u prvoj, najprestižnijoj kategoriji proizvodne složenosti imamo samo 6,4 posto udjela, dok smo snažno zastupljeni u četvrtoj, petoj i šestoj kategoriji složenosti od 21,3 do 22,7 posto.

To znači da nam u izvozu jednostavno nedostaju proizvodi s višom dodanom vrijednošću. Vjerojatno jedino na taj način možemo povećati izvoznu konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, a time i ojačati ukupnu vanjskotrgovinsku razmjenu s EU i ostalim partnerima. Bez toga će se nastaviti niz neuspješnih, gotovo izgubljenih godina hrvatskoga gospodarstva i urušavanja životnog standarda.
Pokazatelji ekonomskih kretanja u razdoblju od posljednjih 25 godina u Hrvatskoj, naime, govore jasno da nikad nismo ranijih godina zabilježili takvo relativno zaostajanje za razvijenijim zemljama, napose u Europi. Pokazalo se, također, da postavljeni model ekonomske politike, kojeg su se držale sve dosadašnje Vlade ne daje više rezultate. Imamo li snage, prije svega političke, ali i stručne da taj model prilagodimo novim tržišnim uvjetima?

Potraga za novim ekonomskim modelima
Sve to ukazuje na činjenicu da je potrebno oblikovanje novoga ekonomskoga modela temeljenoga i na novom ekonomskom sustavu, jer je očito da je sadašnja gospodarska kriza zapravo kriza cjelokupnoga sustava. Za to je potrebno nekoliko preduvjeta. Ističemo samo one najočitije:

  • oblikovanje demografske strategije. Hrvatska je, naime, na samom dnu u pogledu demografskog rasta i pripada zemljama većega mortaliteta nego nataliteta. Stalno se smanjuje broj aktivnoga stanovništva, a povećava broj stanovnika iznad 60 godina.
  • izgradnja potrebnih institucija i novoga sustava. Teško je prihvaćati da je sustav dobar, a ekonomskog i ukupnoga razvoja ipak nema (ili je nedovoljan). Hrvatsko gospodarstvo nije samo u krizi, već je zapalo u ukupnu gospodarsku i društvenu depresiju.
  • odgovarajući odnos prema znanju, obrazovanju, novim tehnologijama odnosno znanju kao temeljnom faktoru razvoja.

Praksa pokazuje da popravljanje pojedinih dijelova ekonomske politike i ekonomskog sustava ne može dati željene rezultate. Model treba korjenite promjene. Najvažnije je u procese rasta i razvoja u što većoj mjeri uključiti inovativnost i kreativnost odnosno znanje, što je i preduvjet održivom rastu.

To dosad nije bio slučaj. Štoviše, tehničke, društvene i političke elite međusobno su miljama udaljene i uglavnom ne surađuju. Treba li onda tražiti druge razloge našem kontinuiranom nazadovanju?

Očito je da znanstveni pristup treba dobiti pravo građanstva na našoj nemuštoj, počesto nedefiniranoj i smušenoj političkoj i gospodarskoj pozornici. Činjenica je da se ekonomska politika potpuno odvojila od ekonomske znanosti, što je – pokazalo je vrijeme – imalo pogubne posljedice na ukupnu političku, ekonomsku i socijalnu sferu u Hrvatskoj.

Sve relevantne analize danas ukazuju na ozbiljne disproporcije u rastu i razvoju, na neprimjerena rješenja koja nisu vodila (ni urodila) temeljnim ciljevima koje si svaka ekonomska politika mora postaviti. Ukazivanje da praktična ekonomska politika mora nužno biti povezana sa znanošću i oslonjena na nju ostala je sve do današnjih dana samo pusta želja i neostvarena misija.

Ekonomska znanost i znanstvenici (većinom okupljeni oko Ekonomskog instituta Zagreb) vrlo su brzo uočili velike opasnosti od pogrešno postavljenog modela. Ukazivali su da smo u vrijeme tranzicije društva, posebno gospodarstva, potpuno deformirali uspješan model privređivanja zasnovan na industrijskoj proizvodnji, štednji, ulaganjima i na izvozu.

Vrijeme je pokazalo da su znanstvenici, koji su upozoravali na te deformacije, bili u pravu: industrijska proizvodnja je krajem 2013. na razini 25 posto niža od one u 1989, izvoz raste znatno usporenije od uvoza što povećava i stalno produbljuje jaz u vanjskotrgovinskoj razmjeni, samo prerađivačka industrija izgubila je od 1990. na ovamo 360.000 radnih mjesta. Hrvatska je sve bliže dužničkom ropstvu.

Naše znanstvene misli, potpuno zapostavljene i neiskorištene u borbi za ekonomsko blagostanje, trebalo bi konačno staviti u funkciju rasta, razvoja i ukupnoga blagostanja što bi trebao biti cilj svake ekonomske i socijalne politike.

Izdvajamo iz broja:
Koalicijska većina odlučno preuzima odgovornost
IJF: Hrvatska će u proceduri prekomjernog deficita ostati dulje od tri godine
Izlaz u zaokretu prema reindustrijalizaciji
Osam jamstvenih programa
Prva (ERSTE) World Wide PayPass Display kartica
Glas trgovine na EU razini
UNWTO: rast u svjetskom turizmu 5 posto, u Europi i veći
Osvrt na Magros iz drugog ugla
Proslava 20. godišnjice EuroCommerca
Od društvenih mreža prema društvenom upravljanju odnosima s potrošačima
Komuniciranje u marketingu - 1
Konferencija Fedor Rocco ostvarila međunarodni uspjeh
Činjenice i mišljenja o hrani u Europi i Hrvatskoj 2013.
Jadranski sajam u Budvi - Sajamski ambijent u skladu s potrebama
Osvrt na skup Perspektive trgovine 2013: Odnosi u lancima opskrbe
Liderska pozicija u alkoholnim pićima
Vino – ljubav života
3. konferencija o Green i Lean proizvodnji i uslugama
Zaposlenost stagnirala u eurozoni i EU u trećem tromjesečju
Sadržaj 6-2013
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa