26.04.2010.
Marko Škreb za PBZ Analize: Vladin program je šansa da izbjegnemo grčku tragediju
Glavni ekonomist PBZ-a Marko Škreb analizira Program gospodarskog oporavka i kaže kako on predstavlja značajan ekonomski događaj za Hrvatsku o čijoj će brzini i potpunosti realizacije ovisiti ne samo kratkoročni rast iduće godine, nego i kretanja u srednjem roku
Pred sedam je dana predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor javno je obznanila svoj gospodarski program. Glavni ekonomist Privredne banke Zagreb Marko Škreb u tjednim PBZ analizama kaže kako Program nedvojbeno predstavlja značajan ekonomski događaj za Hrvatsku o čijoj će brzini i potpunosti realizacije ovisiti ne samo kratkoročni rast iduće godine, nego i kretanja u srednjem roku.
Puno je toga u igri.
Čitanje Programa odaje da ga je pripremao iskusan tim makroekonomista. Pri tome se čini važnim naglasiti da se ne radi o nekom uskom antirecesijskom programu, nego o onome što Hrvatskoj stvarno treba, a to su ozbiljne strukturne mjere koje mijenjaju ponašanje svih ekonomskih aktera.
Podsjetimo, svrha antirecesijskog programa bila bi utjecati u kratkom roku na rast stope BDP-a, dakle ublažiti učinke recesije, cikličkog pada.
Poznato je da je dosadašnji model rasta temeljen dobrim dijelom na visokoj domaćoj potražnji ( tj. na osobnoj, investicijskoj i državnoj potrošnji) doveo do neodrživih srednjoročnih vanjskih neravnoteža.
Stoga jer se više trošilo nego proizvodilo, došlo je do visokih deficita računa plaćanja i visokog vanjskog duga svih gospodarskih sektora.
Tako su stvorena, kao što to redovno naglašavaju iz HNB-a, glavna ograničenja budućeg razvoja. Stoga su Hrvatskoj potrebne mjere koje će generirati dodatni izvoz, dakle mjere koje će zemlju učiniti konkurentnijom na globalnom svjetskom tržištu.
U ovoj su publikaciji posebno često naglašavali da je nastavak visoke razine državne potrošnje u krizi doveo do istiskivanja privatnog sektora, a samo on može biti nosilac dugoročnog održivog rasta.
I sada je pred nama Program koji (između ostalog) nudi niz mjera usmjerenih upravo na povećanje konkurentnosti zemlje, nužnog radi većeg gospodarskog rasta generiranog izvozom.
|
Program nudi:
1. Na planu fiskusa: smanjenje udjela državnih rashoda u BDP-u, ukidanje poreznih olakšica i izuzeća i parafiskalnih nameta te nastavak privatizacije, a u srednjem roku možda i najvažnije, donošenje zakona o fiskalnoj odgovornosti;
2. Nastavak (nužnih) reformi mirovinskog sustava (postupno povećanje izdvajanja za II stup, ukidanje povlaštenih mirovina, kasnije umirovljenje, itd);
3. Povećanje efikasnosti javne uprave (pad zaposlenih od 5%, formulu zapošljavanja 2:1, smanjenje mase plaća, racionalizaciju zdravstva), te
4. Uredna plaćanja javnog sektora (ne samo središnje države nego i ostalih segmenata države).
Bez obzira na sve njegove možebitne manjkavosti ovaj Program svakako valja podržati i to iz ovih razloga:
1. Velika većina mjera koje su navedene u Programu mogu se svrstati u nešto što bismo mogli nazvati "zdrava ekonomska politika". Nema dileme da će većina mjera (kad se provedu) značiti veću dobrobit za sve grañane u srednjem roku, no ne nužno i za sve interesne skupine u kratkom roku. Program ne nudi "maglu" i brza magična rješenja (kao primjerice "devalvaciju" koja rješava sve gospodarske probleme), jer takvog recepta jednostavno nema.
2. Radi se o mjerama koje će se nužno morati provesti (i nakon toga stalno provoditi) u Hrvatskoj. One su usmjerene na ključne gospodarske probleme. Već su se morale i ranije provesti, no o tome nema smisla trošiti riječi jer se prošlost ne može izmijeniti. Dakle, bez obzira na političko i ekonomsko opredjeljenje ove ili budućih vlada, spisak mjera koje su tu navedene su nužne ne samo za brži gospodarski rast, već i za opstanak naše ekonomske suverenosti.
3. Dio mjera je u potpunom skladu sa onim što se mora provesti i radi ulaska u EU, odnosno kasnije (nažalost ne tako brzo) EMU. Svi se slažu da nam je EU (a time i EMU) strateški cilj. Stoga oko dobrog dijela tih mjera ne bi smjelo biti rasprave jer su one usmjerene ka ostvarenju tog cilja.
4. Sigurno jest da će i strani investitori/kreditori pozdraviti taj skup mjera (posebno ako doñe do brze i odlučne promjene). A s tako visokim vanjskim dugom i potrebama njegova servisiranja u srednjem roku, Hrvatska ovisi o vanjskim kreditorima i investitorima. Dakle cijena bi servisiranja našeg duga mogla tada biti manja.
Mogu li se Programu uputiti prigovori? Naravno, svakom se programu može naći prigovora. No, u ovom su času ključne dvije stvari:
|
a) opći smjer kretanja cjeline reformi, a smatramo da je ta cjelina prezentirana u Programu dobra,
b) operacionalizacija i žurna provedba mjera. Valja upozoriti da stalno i detaljno preispitivanje pojedinih mjera ne bi urodilo željenim učinkom (promjenom ponašanja) u ovom času.
Prvo, u ekonomskoj je politici poznat termin "analiza-paraliza" kojom se želi reći da se uvijek može napraviti neka dodatna analiza što samo obično rezultira odgodom reformi.
Drugo, danas je nemoguće postići konsenzus svih stručnjaka, a još manje svih zainteresiranih za provedbu reformi. Stoga bi traženje širokog konsenzusa ekonomista značilo gubljenje vremena. A vrijeme nam je ipak najrjeđi resurs.
Treće, dio kritika dolazi (i dolazit će) i stoga što svaka mjera ekonomske politike dovodi do toga da netko gubi, a netko dobiva (tj. dovodi do preraspodjele).
Tako će i ovim reformama sigurno netko dobiti, a netko izgubiti.
No, za Vladu je ključno kontrolirati smjer i cjelinu reformi te njihov utjecaj na održiv dugoročni rast. Ne bismo smjeli upasti u zamku da izolirano promatramo pojedinu mjeru s pitanjem: Da li je meni osobno bolje ili lošije zbog pojedine mjere? I koliko god je takvo ponašanje razumljivo na razini pojedinca (mikro razini), oni odgovorni za makroekonomsko vođenje zemlje moraju voditi računa o širim i dugoročnim interesima. Jer upravo je i politika nezamjeranja uskim interesnim skupinama dovela do blokade ili usporavanja znatnog dijela reformi u nedavnoj prošlosti.
Odgovorna makroekonomska politika mora znati razlikovati drvo od šume, te se kloniti kratkoročnog populizma. Zato se ovdje i ne bavimo detaljima pojedinih mjere (koje još i nisu poznate u potpunosti) već dajemo podršku cjelini paketa. Hoće li se Program (odnosno njegov veći dio) provesti? Nema dileme da to dobrim dijelom ovisi o odlučnosti (prvenstveno političkoj) Vlade RH.
No valja naglasiti da bismo svi bili u zabludi ako bismo samo pasivno čekali mjere Vlade. Naravno Vlada je odgovorna u svom segmentu djelovanja, ali ne može nitko promijeniti ponašanje svih ekonomskih subjekata u Hrvatskoj doli oni sami. I tu je ključ uspjeha (i glavni rizik) ne samo ovih mjera, već dugoročnog gospodarskog prosperiteta ove zemlje.
U promjeni ponašanja svakog od nas ponaosob. Zaključno, moramo biti svjesni da zadržavanje istog ponašanja koje nas je i dovelo u krizu ne bi samo značilo "stajanje u mjestu", odnosno zadržavanje statusa quo.
Naprotiv ono bi značilo značajno nazadovanje i povećalo rizike približavanja "grčkoj tragediji" sa svim dugoročnim posljedicama koje bi takva kriza sa sobom donijela. (Bankamagazin)
|
|
|
|