29.03.2012.
U 2011. godini pola milijuna ugovora o zaposlenju
Direktorica Zavoda za zapošljavanje Ankica Paun Jarallah iznijela je niz podataka koji pokazuju da uopće ne poznajemo način na koji funkcionira tržište rada u Hrvatskoj.
Gotovo dva desetljeća, a vjerojatno i duže, tržište rada bilo je potpuno potisnuto u drugi plan. U središtu pažnje bila je financijska industrija i tržište kapitala. Danas, kad se silom objektivnih kretanja stvar potpuno okreće, bolno postajemo svjesni koliko malo znamo o tržištu rada.
Ništa čudno, kao što je obveznicama (fixed income) - iako su na prvi pogled jednostavnije - zapravo teže upravljati nego dionicama, pa se „pravi znalci“ iskušavaju upravo u njima, tako su i objektivne karakteristike tržišta rada odbijale analitičare. Zakon ponude i potražnje i ravnotežna cijena alati su kojima na tržištu rada ne možemo saznati gotovo ništa. Dovoljno je podsjetiti da prema klasičnoj pretpostavci o funkcioniranju tržišta nedobrovoljna nezaposlenost ne postoji. A svi vidimo da to nije tako.
Tržište rada u Hrvatskoj je crna kutija u koju je pogled usmjerilo samo nekoliko istraživača, no i oni su – kao na pretkolumbovskim kartama – uspjeli istražiti tek poneki otok, poluotok, priobalje ili zaljev. Cjelina je potpuno nepoznata.
Vidjelo se to i na konferenciji Strukturni fondovi EU i zapošljavanje, koju je časopis Banka organizirao u suradnji s tvrtkom Razbor, u utorak 27. ožujka u Hotelu Panorama. Ankica Paun Jarallah, direktorica HZZ-a iznijela je ondje nekolicinu iznenađujućih i još potpuno neobjašnjenih podataka.
Prema gospođi Paun Jarallah, u Hrvatskoj je prošle godine sklopljeno više od pola milijuna ugovora o zaposlenju. Na opetovano pitanje gospođa Paun ponovila je isti odgovor. Riječ je o tek otvorenoj evidenciji Mirovinskog zavoda (HZMO) koji još nisu analizirani pa se još ne zna što se krije iza tog neobičnog broja.
|
Začuđujuća je činjenica da je taj broj od pola milijuna veći od trećine ukupno zaposlenih u Hrvatskoj. Potpuno je međutim nerealno pretpostaviti da se lani zaposlila trećina od svih zaposlenih u Hrvatskoj. Nesumnjivo je veliki broj ljudi u toku godine dana sklapao ugovor o radu više puta. Sezonskih radnika iz Slavonije, koji svako ljeto odlaze raditi na obalu procijenjeno je da ima oko 35.000.
Navodno, međutim, ima i onih koji – iz nepoznatih poreznih razloga - ugovor o radu sklapaju svaki mjesec, pa se u toku godine zaposle 12 puta. Svejedno, gospođa Paun je istaknula da je među tih pola milijuna zapošljavanja njih čak 300.000 zaposleno prvi put (ako je evidencija pouzdana, rekli bismo).
Samo putem Zavoda za zapošljavanje u svijet rada je lani ušlo 185 tisuća ljudi, kaže gospođa Paun, a 15.000 od njih se samozaposlilo.
Koliko je samozapošljavanja među onih pola milijuna, još ne znamo jer su evidencije tek otvorene, a podaci još nisu analizirani. U svakom slučaju, na tržištu rada postoji dinamika o kojoj zapravo ne znamo ništa, o kojoj samo nabadamo. Unatoč svim spomenutim zapošljavanjima broj nezaposlenih, kao i stopa nezaposlenosti, kojim god mjerilom da je mjerili, sve su veći i veći.
Utoliko, potpuno besmislenim zvuče obećanja političara da će otvoriti ili čak da su otvorili stotine tisuća radnih mjesta. I njihove mjere, kao što su subvencije i olakšice za zapošljavanje ovih ili onih kategorija stanovništva proizvode potpuno nepoznate, a u svakom slučaju neočekivane efekte.
|
Povezanost obrazovanja i tržišta rada je neupitna, jedino nije jasno na koji su način povezani, kako ta veza funkcionira. U Hrvatskoj je rašireno uvjerenje da nedostaje tehničkih zanimanja, no Sanja Crnković Pozaić, neupitni autoritet na području tržišta rada, iznijela je podatak koji to relativizira: od svih srednjoškolaca koji su završili računarstvo, samo njih 17 posto se zaposli u svojem zanimanju, manje nego svaki peti.
Riječ je o zapošljivoj struci, oni se nalaze posao, ali kao konobari, skladištari itd. Zacijelo je stvar u tome da za posao u računarskoj struci srednja škola nije ni izbliza dovoljna. No jednako je tako činjenica da za posao programera, kao i za mnoge druge poslove koji se traže na tržištu rada, dugogodišnji studij nije potreban. Dovoljni su mjeseci tečaja koje može organizirati i poslodavac, kad mu na pladanj ne bi bili isporučeni završeni studenti FER-a koji na poslovima nižeg randa onda trate svoje znanje.
Gospođa Paun Jarallah iznijela je također i očekivani podatak da su u pogledu tržišta rada najfrekventniji sektori trgovina, prerađivačka industrija, građevina, turizam - tu se najviše ljudi zapošljava i dobiva otkaze. No, kao i bilo koji drugi očekivani podatak i ovaj je od male pomoći. On ne otkriva one mehanizme tržišta rada koji bi omogućili da se trendovi preokrenu, da zaposlenost u Hrvatskoj zaista sa 52,3 posto, kolika je sad, u 2020. godini dostigne 60 posto.
To je kao realniji cilj istaknula gospođa Crnković Pozaić, jer je zaposlenost od 75 posto, što žele postići razvijene zemlje EU, za Hrvatsku potpuno nedostižan. On bi značio povećanje broja zaposlenih za 600 tisuća.
U svakom slučaju, desetljećima se, u skladu s klasičnom paradigmom, očekivalo da će tržište kapitala i uopće financijska tržišta i tržište roba svojim razvojem izazvati pozitivne pomake i na tržištu rada. I danas se često lijek za bolesti tržišta rada koje nismo u stanju ni adekvatno dijagnosticirati traže na drugim tržištima koja su transparentnija.
To je naravno, barem dijelom, izraz nemoći i sasvim je razumljivo, čak i prihvatljivo. Ipak, čini se da je Hrvatskoj neizbježno ozbiljnije suočavanje s neprozirnim kretanjima na tržištu rada. Konferencija Strukturni fondovi i zapošljavanje bila je samo prva u nizu onih koje će časopis Banka organizirati kako bi se to neistraženo područje barem donekle osvijetlilo. (Bankamagazin)
|
|
|
|