|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Uredništvo
|
|
|
|
|
Mirela Lekić
U lipnju je Vijeće Europske Unije izdalo preporuku o nacionalnom programu reformi Hrvatske 2014. u okviru koje je naglašeno da je Hrvatska suočena s teškim izazovima u području obrazovanja u pogledu relevantnosti za tržište rada i kvalitete nastave u svim sektorima obrazovanja.
Isto tako, naglašeno je da učenje kroz rad nije razvijeno, a u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, kao i srednjoškolskom i visokom obrazovanju, niska je razina uključenosti poslodavaca.
Hrvatska obrtnička komora je niz godina imala javne ovlasti, a sami obrtnici su bili izuzetno aktivni u provedbi strukovnog obrazovanja za obrtnička zanimanja. Zbog čega je bitno da se realni sektor uključi u obrazovanje budućih kadrova na tržištu?
Već duže vrijeme gospodarstvo izražava nezadovoljstvo izlaznim kompetencijama učenika koji završavaju strukovno obrazovanje.
Nezadovoljni su znanjem i vještinama s kojima učenici izlaze na tržište rada. Međutim, gospodarstvo na neki način mora preuzeti odgovornost za provedbu obrazovanja i ne može samo kritizirati.
I upravo u tom segmentu su se obrtnici na neki način izdignuli od ostalog dijela gospodarstva.
Naime, shvatili su, ukoliko se sami aktivno ne uključe u provedbu obrazovanja, neće osigurati kvalificirani kadar, čime se dovodi u pitanje opstanak i razvoj obrtništva.
Smatrate li da su poslodavci u RH dovoljno uključeni u moderniziranje strukovnih kurikuluma?
U Hrvatskoj, na žalost, poslodavci nisu dovoljno uključeni u moderniziranje strukovnog obrazovanja, odnosno u njegovo oblikovanje i samu provedbu.
Sektorska vijeća su za sada profunkcionirala samo u okviru EU projekata, a ni ona neće biti garancija uključenosti poslodavaca i gospodarstva u moderniziranje strukovnog obrazovanja.
Zakonski nije definirana neophodna povezanost strukovnog obrazovanja sa svijetom rada, odnosno gospodarstvom, niti njegovo aktivno preuzimanje odgovornosti, odnosno podjela odgovornosti s obrazovnim sektorom.
Da li je to predviđeno barem u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije koja bi trebala biti usvojena?
To zakonsko definiranje odgovornosti nije na žalost predviđeno u nacrtu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Hoće li se štogod promijeniti u izmjenama koje su uslijedile nakon završetka javne rasprave, tek će se vidjeti.
|
Ne definira li Zakon o obrtu tu poveznicu između svijeta rada i obrazovanja?
Na žalost, više ne. Naime, u onom dijelu strukovnog obrazovanja u kojima je poveznica obrazovanja i gospodarstva bila zakonski u najvećoj mjeri definirana – i koji se najviše približio smjernicama razvoja strukovnog obrazovanja u Europskoj Uniji – u jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO) za vezane obrte, je donošenjem novog Zakon o obrtu, narušena, vraćajući ponovno dio odgovornosti koje su bile u nadležnosti gospodarstva za provedbu tog dijela strukovnog obrazovanja u ruke obrazovnog sektora (primjerice provedbu pomoćničkog ispita: iz nadležnosti Hrvatske obrtničke komore – prelazi u nadležnost Agencije za strukovno obrazovanje i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, te donošenje strukovnih kurikuluma: iz zajedničke nadležnosti Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnologije i Ministarstva poduzetništva i obrta uz suglasnost Hrvatske obrtničke komore prelazi samo u nadležnost MZOS-a uz suglasnost MINPO-a).
|
Cijeli intervju pročitajte u časopisu Suvremena trgovina.
Ukoliko niste pretplatnik na časopis, na zahtjev ćemo Vam poslati cijeli članak u PDF-u.
Zatražite ga na info@suvremena.hr
|
|
 |
|