08.01.2010.
The Financial Times: Zapad mora prestati propovijedati Istoku
Dok svijet raspravlja o budućnosti financijskog sustava, u tišini se događa globalno premještanje moći i to u pet dimenzija
Dok svijet raspravlja o budućnosti svoga financijskog sustava, u tišini se događa globalno balansiranje ili premještanje moći i to u pet dimenzija. Njihove implikacije su duboke i vrlo je moguće da mogu voditi do stabilnijeg svijeta, piše Ronnie Chan predsjednik hongkoške tvrtke Hang Lung Properties u The Financial Times-u (FT).
Prvo je novo balansiranje moralnog autoriteta. Sustav koji je Zapad hvalio kao najbolji, propao je. Zašto bi zemlje u razvoju morale sada slijepo pratiti taj model?
Sjećate li se moralne pozicije koje su vođe zapada zauzele za vrijeme azijske financijske krize? Hong Kong je bio šikaniran kada je njegova vlada intervenirala na tržištu dionica u kolovozu 1998. kako bi ga obranila od zapadnih investicijskih banaka i hedge fondova koji su htjeli uništiti njegovu valutu.
Ipak, samo mjesec dana kasnije, američka vlada je intervenirala na tržištu kako bi spasila Long-Term Capital Management. To je bio potez koji je, pokazalo se, bio preteča zapadnog spašavanja financijskih institucija prošle godine. Vlada Hong Kong-a nije smjela spasiti svoje građane, ali SAD je mogao spasiti svoje kompanije.
Slabljenje moralnog autoriteta zapada dogodilo se i zbog mnogih sukoba interesa koji su trenutačno inherentni u investicijskom bankarstvu. Zapad je zažmirio na njih. Što su mogle napraviti ekonomije u razvoju? Ništa, jer su bogate zemlje diktirale pravila igre, što je postalo dozvola da budu zločeste.
Moralna nadmoć zapada izražavala se također kroz njegovu ideologiju. Kini je bilo zabranjeno da bude članica G8, skupine vodećih zemalja, navodno zbog toga što nema demokraciju zapadnog stila. Sada neki u Americi zagovaraju G2, samo s SAD-om i Kinom.
Ako G2 počne donositi odluke, što se onda događa s demokracijom? Zapad je pred moralnom dilemom.
Dok svijet raspravlja o budućnosti financijskog sustava, u tišini se događa globalno balansiranje ili premještanje moći i to u pet dimenzija. Njihove implikacije su duboke i vrlo je moguće da mogu voditi do stabilnijeg svijeta, piše Ronnie Chan predsjednik hongkoške tvrtke Hang Lung Properties u The Financial Times-u (FT).
1: Moralni autoritet kao dozvola za grijeh
Prvo je novo balansiranje moralnog autoriteta. Sustav koji je Zapad hvalio kao najbolji, propao je. Zašto bi zemlje u razvoju morale sada slijepo pratiti taj model? Sjećate li se moralne pozicije koje su vođe zapada zauzele za vrijeme azijske financijske krize? Hong Kong je bio šikaniran kada je njegova vlada intervenirala na tržištu dionica u kolovozu 1998. kako bi ga obranila od zapadnih investicijskih banaka i hedge fondova koji su htjeli uništiti njegovu valutu.
|
Ipak, samo mjesec dana kasnije, američka vlada je intervenirala na tržištu kako bi spasila Long-Term Capital Management. To je bio potez koji je, pokazalo se, bio preteča zapadnog spašavanja financijskih institucija prošle godine. Vlada Hong Kong-a nije smjela spasiti svoje građane, ali SAD je mogao spasiti svoje kompanije.
Slabljenje moralnog autoriteta Zapada dogodilo se i zbog mnogih sukoba interesa koji su u temelju investicijskog bankarstva. Zapad je zažmirio na njih. Što su mogle napraviti ekonomije u razvoju? Ništa, jer su bogate zemlje diktirale pravila igre, što je postalo dozvola da budu zločeste.
Moralna nadmoć zapada izražavala se također kroz njegovu ideologiju. Kini je bilo zabranjeno da bude članica G8, skupine vodećih zemalja, navodno zbog toga što nema demokraciju zapadnog stila. Sada neki u Americi zagovaraju G2, samo sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom. Ako G2 počne donositi odluke, što se onda događa s demokracijom? Zapad je pred moralnom dilemom.
Dakle, koja će regija sada imati moralni autoritet? Istok u razvoju sigurno ne, jer su njegove institucije slabe. Ali zbog moralnog povlačenja Zapada, sad su dvije strane na istoj razini. Zato Zapad mora prestati propovijedati Istoku.
2: Novo doba mijenja glasačka prava
Drugo balansiranje tiče se donošenja odluka u globalnim ekonomskim pitanjima. Zapad ne može više dominirati zbog djelomičnog gubitka moralne nadmoći.
Prvi put u nekoliko stoljeća, Istok u razvoju ima što za reći. Globalna ekonomska moć bit će raspršenija. Simbol ove nove stvarnosti je mala promjena u glasačkim pravima u Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu.
Prije 1800. godine istok je dominirao svijetom u ekonomskom smislu. Kina i Indija zajedno su imale 50 posto globalnog bruto domaćeg proizvoda. Onda je zapad poletio naprijed. Svijet nikada nije vidio doba relativne ravnoteže između zapada i istoka. To vrijeme se bliži jer uz bogatstvo dolazi i globalni utjecaj.
3: Azijski centri moći
Treće je promjena središta ekonomske važnosti s Atlantskog oceana na Tihi ocean. Uspon Japana nije bio dovoljan da se to dogodi. Kinina veličina i rast konačno su promijenili ravnotežu.
Financijska kriza požurila je ovu promjenu dok je Kina bila bolja od drugih zemalja. Bila je manje pogođena i njezina je vlada odgovorila odlučnije.
Sada je Kina najveća vlasnica američkog vanjskog duga. Ima najveće pričuve stranih valuta u svijetu. Njezina je ekonomija na trećem mjestu u svijetu. Izvozi više od svih zemalja osim Njemačke, a tri od pet svjetskih banaka su kineske. Čak ako i 21. stoljeće neće biti azijsko stoljeće, njegovo će središte biti na Tihom oceanu.
|
4: Dolazak rezervne valute
Četvrto ponovno uspostavljanje ravnoteže jest pomak od potpune ovisnosti o američkom dolaru kao globalnoj valuti trgovanja. U svakom slučaju, dolar će ostati dominantna međunarodna pričuvna valuta još desetljećima. Međutim, očita američka financijska neodgovornost plaši mnoge ulagače.
Zbog toga će se neke trgovinske razmjene sve više raditi u bilateralnim valutama. Nakon nekog vremena neke će zemlje imati više renminbi-ja, kineske valute, i ona će postati poput rezervne valute.
5: Rast BDP-a nije najvažniji
Zadnja promjena se skoro nimalo ne primjećuje: većina razvijenih ekonomija, osim SAD-a, neće se više usmjeravati na sve viši rast nego će ga pokušavati održati. Kriza pokazuje da se ne smije samo slijepo fokusirati na rast.
Za mnoge bogate zemlje to je i nerealno. Na primjer, Japan će do 2005. izgubiti 7 milijuna ljudi. Slična situacija postoji i u Europskoj uniji. Zbog pada broja stanovnika, samo održavati istu razinu BDP-a bit će teško.
Osim masovne imigracije, koja nije vjerojatna, rast može doći samo iz tehnoloških inovacija i deregulacije. Japan je već vođa svijeta u tehnologiji, ali bi trebao učiniti više u deregulaciji, primjerice, provedbom reforme stanovanja. Ali i to bi bilo nedovoljno da se održi opći rast.
Da ekonomije trebaju stalno rasti, ostavština je razdoblja poslije Drugog svjetskog rata. Trebamo novu paradigmu kako bismo mogli ocijeniti našu ekonomiju.
Ovih pet promjena većinom su poželjne. One će donijeti ujednačeniji i stabilan svijet. Zapad se mora prilagoditi novoj globalnoj stvarnosti – neće biti toliko dominantan kao što je bio u prošlosti. Onda bi se zajedno trebali upitati: kako ovaj novi svjetski poredak možemo učiniti sigurnijim i boljim, zaključuje Ronnie Chan u FT-u. (Bankamagazin)
|
|
 |
|