29.09.2008.
SAD: 700 mlrd dolara za spas financijskog sustava u tri rate
Milijunske otpremnine čelnika posrnulih kompanija jedan su od glavnih razloga da se javnost, prema anketama, u velikoj većini protivi predloženoj vladinoj intervenciji
U noći sa subote na nedjelju, oko pola jedan, američki ministar financija Henry Paulson pred kamerama je, u društvu najviših predstavnika demokrata u Kogresu, objavio: „Mislim da smo se dogovorili“.
Predstavnici Vlade i Kongresa postigli su načelan dogovor o 700 milijardi dolara vrijednom planu prema kojem će vlada od financijskih institucija otkupiti loša ulaganja u vrijednosne papire vezane uz poslove s nekretninama kako bi financijski sustav izbjegao rasulo.
O zakonima koji će omogućiti provedbu plana Kongres će po hitnom postupku glasovati danas.
Od kriznog sastanka na kojem je Vlada Kongres upoznala s ozbiljnošću krize na financijskom tržištu do sklapanja dogovora o intervenciji čija vrijednost odgovara gotovo četvrtini američkog saveznog proračuna prošlo je samo deset dana.
Pregovori su bili osobito intenzivni u posljednja dva dana, nakon što su početni pregovori propali zbog suprotstavljanja republikanskih kongresmena u Predstavničkom domu.
Prema prvim informacijama plan američke vlade ima tri temeljna elementa. Financijsko ministarstvo prvo će dobiti na raspolaganje 250 milijardi dolara.
S tom svotom otkupit će od banaka loša ulaganja kako bi se banke riješile opterećenja. Idućih 100 milijardi dolara Vladi će biti odobreno na dodatni zahtjev predsjednika Georga Busha, dok će 350 milijardi dolara dobiti pod uvjetom da se Kongres tomu ne usprotivi u roku od 15 dana od postavljanja zahtjeva.
Poduzeća od kojih će vlada otkupiti loša ulaganja zauzvrat će državi morati ponuditi vlasničke udjele u obliku dionica bez glasačkih prava.
Ako poduzeća uspiju prebroditi krizu i ako njihove dionice ponovo dobiju na vrijednosti, država (porezni obveznici) bi vratila uloženo.
Plan također predviđa da poduzeća koja će vlada spašavati strogo ograniče otpremnine svojim čelnicima.
Milijunske otpremnine čelnika posrnulih kompanija jedan su od glavnih razloga da se javnost, prema anketama, u velikoj većini protivi predloženoj vladinoj intervenciji.
Predloženi plan spašavanja američkih banaka kritizirao je i brazilski predsjednik Inacio Lula da Silva koji je prozvao SAD kao izravnog krivca za aktualnu globalnu financijsku krizu. Brazilski predsjednik smatra kako je plan „nepošten prema sirotinji“.
„Oni žele pomoći bankama, a ne siromašnima“, precizirao je Lula da Silva u govoru održanom u subotu kasno navečer u Sao Paolu u okviru kampanje za lokalne izbore koji će se održati 5. listopada.
„Zašto daju novac bankama, a ne ljudima koji su izgubili svoje kuće?“, upitao se, uz opasku da su sve nevolje počele nakon potresa na američkom stambenom tržištu.
|
Lula je rekao da on „nema problem ako su oni pretvorili vlastitu ekonomiju u kazino“ te kako smatra da će predloženo rješenje za izlazak američkog financijskog sustava iz sadašnje krize samo dodatno pogoršati situaciju.
S druge strane je Brazil, prema Lulinim riječima, sada u boljoj ekonomskoj poziciji nego ranije jer, između ostalog, manje ovisi od izvoza na tržište SAD.
Nezadovoljstvo javnosti brine svih 435 zastupnika u Predstavničkom domu i trećinu senatora kojima u studenom predstoje izbori.
Svi oni u normalnim okolnostima već bi se okrenuli k predizbornoj kampanji, no zbog pregovora o financijskoj intervenciji još uvijek su u Washingtonu.
A nakon što se vrate u svoje izborne okruge, morat će objašnjavati zašto su i kako glasali u Kongresu i što će od toga imati obični ljudi.
Bijela kuća i kongresmeni požurili su s postizanjem dogovora prije nego li se otvore azijske burze. Željeli su da burzovne posrednike dočekaju optimistične vijesti.
Ionako je neizvjesno hoće li plan uspjeti, a ako bi se pregovori otegli ili dogovor ne bi bio postignut, financijska tržišta tjedan bi ponovo počela s crvenim brojkama.
Prema podacima kongresnih službi troškovi financijske intervencije za spašavanje posrnulih banaka bit će veći od ukupnih dosadašnjih troškova vojne intervencije u Iraku od njenog početka u ožujku 2003. godine. Za pet i pol ratnih godina uloženo je 653 milijarde dolara.
Dugoročno će intervencija u Iraku ipak biti skuplja, do 2018. trebali bi iznositi između 840 i 1.300 milijardi dolara.
Osim toga, financiranje ratnih operacija je nepovratan trošak, dok bi se ulaganje u gospodarstvo u slučaju uspješnog raspleta krize trebalo povratiti, pa čak donijeti i dobit saveznom proračunu. Tako barem tvrde zagovornici intervencije. (Bankamagazin)
|
|
|
|