|
|
 |
|
|
 |
U strukturi rasta BDP-a najviše sudjeluje osobna potrošnja, što predstavlja problem jer hrvatska ekonomija ne može pokriti sve potrebe osobne potrošnje. Drugi problem je postotoak investicija u BDP-u, jer zbog investicijske strukture nije moguće ostvariti rast koji je po obimu investiranja moguć. Jedan od razloga je i taj što je najveći dio investicija usmjeren na infrastrukturu, gdje je povrat dugoročan, a kao otežavajuću okolnost imamo i obnovu ratom razorenih područja.
Smatram potrebnim da se od strane Vlade što prije napravi standardizacja industrijske proizvodnje, kao nužnost u procesu približavanja EU. Poduzetnicima će, u tom procesu, biti potrebna pomoć države, jer ne može svaki mali poduzetnik sam isfinancirati sve dozvole, certifikate i standarde koji će im vrlo brzo biti nužni.
Takva industrijska politika podrazumijeva i formiranje zasebne politike industrijskih sektora te se Vlada treba očitovati kani li podražavati pojedini sektor ili ne. To do sada nije bio slučaj, iako je to naša obveza u procesu približavanja Europskoj uniji.
*Kakvo je Vaše mišljenje o ulozi HUP-a kao pokretača osnivanja klastera te kao lobista izvozne ofanzive?
HUP je trenutačno uključen u tri klastera. Takve projekte, iako je proces klasterizacije krenuo dosta kasno, HUP će i dalje podržavati. Pokušat ćemo s lokalnom samoupravom i Ministarstvom gospodarstava osigurati određana sredstva kako bi se cijeli niz malih firmi povezao.
Kada gledamo izvoz i promoviranu izvoznu ofenzivu smatram kako u tom procesu važnu ulogu treba odigrati Hrvatska banka za obnovu i razvoj. Nadam se da će se zbog odluke o daljnjoj dokapitalizaciji HBOR-a osigurati adekvatna sredstva kao jamstvo za izvoznike kroz različite bilateralne sporazume.
Povećanje obima hrvatskog izvoza mora proizaći iz nužde poduzetnika, kojima je tržište na kojem djeluju malo te se moraju okrenuti prema drugim tržištima. Hrvatska kao članica Svjetske trgovinske organizacije ima nesmetan put prema vanjskim tržištima pa je za očekivati znatnije povećanje izvoza u nadolazećem razdoblju.
Pokrivenost uvoza izvozom manja je od 50 posto, ali treba imati na umu da je najveća uvozna stavka energija. Hrvatska uvozi više od 80 posto primarne energije i po tome se ne razlikujemo od brojnih zemalja Europske unije. Energija je sve skuplja jer je potražnja sve veća, a i aktivnosti oko smanjivanja emisije štetnih plinova u atmosferu doprinose takvim odnosima na tržištu energenata. Energetska potrošnja jedan je od ključnih inputa za svakog poslodavca, jer predstavlja trošak koji će biti sve teže planirati i kontrolirati.
|
*Poznato vam je da naš časopis i portal primarno govore o problematici trgovine. Zakon o trgovini i Zakon o zaštiti potrošača neke su od dominantnih tema koje čine svakodnevicu trgovine u nas. Kakvo je Vaše mišljenje o ovoj tematici?
Zakon o trgovini sasvim sigurno neće biti donešen prije izbora u studenom. Smatram da je cijela priča oko novog Zakona otišla u krivom smjeru fokusirajući se prioritetno na radno vrijeme trgovina, a ostavljajući po strani bitnije probleme. Bilo bi dobro da je novi Zakon o trgovini već na snazi jer bi se mogli urediti drugi procesi vezani uz trgovinsku djelatnost. Tu prije svega mislim na problem dampinga, kao najveću poteškoću i za male i za velike trgovce.
Potrošači su, s druge strane, ključ svih razgovora u EU. Maksimiziranje cijena telefonskih razgovora u roamingu, kao i direktiva Europske komisije kojom je građanima Unije omogućeno uzimanje kredita u bilo kojoj zemlji članici, dva su pozitivna primjera. Očekujem kako će takvih inicijativa usmjerenih na reguliranje tržišta biti sve više u budućnosti. I kod nas je pokrenut čitav niz procesa kroz koje se položaj potrošača zadnjih godina znatno popravio.
Kad su u pitanju lijekovi, u novije vrijeme se javljaju zahtjevi da uputstva za uporabu budu prevedena na 27 službenih jezika EU. Suprotno tome, udruge potrošača naglašavaju da su uputstva o primjeni lijekova ''unfrendly'', vezano uz formulacije indikacija i kontraindikacija. Takvi oprečni zahtjevi stvaraju dosta zamršene odnose na farmaceutskom tržištu.
Krivotvorenje predstavlja još jedan od gorućih problema, što je posebno opasno kada se radi o lijekovima. Najveći dio krivotvorenih lijekova dolazi iz Kine pa se nadamo da će se zastarjeli bar code zamjeniti modernom RFID tehnologijom, kako bi se tomu stalo na kraj.
*O problematici veleprodaje i maloprodaje lijekova te ulozi HZZO-a u tom procesu jako se puno govori u javnosti.
Moje je mišljenje da se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje treba profilirati kao osiguravajuće društvo koje štiti pacijente, a ne da se brine o zdravstvenom sustavu u cjelini.
Primarna skrb HZZO-a trebaju biti pitanja nedopustivo dugih listi čekanja u zdravstvenim ustanovama, prosječna potrošnja pacijenata i kako bi se ona mogla smanjiti na dobrobit osiguranika.
Funkcioniranje Zavoda također se može unaprijediti informatizacijom sustava. Elektronski recept, primjerice, u velikoj bi mjeri olakšao poslovanje zdravstvenim ustanovama, a posebno pacijentima. Recepti su još uvijek isključivo u papirnatoj formi, rentgenske snimke se moraju čuvati na filmu itd. U današnje tehnološko doba to je u najmanju ruku neracionalno.
Pri promjeni radnog mjesta osiguranik je primoran mijenjati i broj zdravstvenog osiguranja, ishoditi novu karticu, što je nepotreban trošak vremena i sredstava. Uz to, praćenje zdravstvenog stanja pacijenta pri takvoj promjeni postaje gotovo nemoguće.
|
Poseban problem poslovanja u zdravstvenom sektoru je naplata potraživanja. Period naplate od bolnica traje i preko godinu, a lijekova koji se prodaju na recepte oko 270 dana. I u drugim državama ima problema s likvidnošću zdravstvenog sustava, ali se taj problem riješava bitno drugačije.
Faktoring kod nas još uvijek nije moguće koristiti, prije svega stoga što HZZO ne izdaje adekvatne dokumente koje bi banke priznale. Medika i druge veledrogerije rado bi iskoristile mogućnost faktoringa te bi time zdravstveni sustav vrlo brzo doveli u red.
U tom bi slučaju država snosila troškove nepravovremenog plaćanja pa bi tada i pozicija vlasti shvatila u čemu je problem. Faktoring tj. prodaja nedospjelih potraživanja uvela bi dosta reda u likvidnost cijelog gospodarstva, što je vani već uhodani instrument, dok se kod nas tek priprema kroz Zakon o sekuratizaciji. Time bi se promijenio odnos između vjerovnika i dužnika, nasuprot sadašnjoj situaciji kada je dužnik i jedini kupac.
*Reforma javnog zdravstva je nužnost. Kako gledate na taj proces?
Ozbiljnije reforme zdravstva nije bilo već godinama iz razloga što nikada jasno nije postavljen cilj reforme. Pogrešno bi bilo govoriti da je jedini cilj smanjenje troškova zdravstvenog sustava. To je iluzija, jer se trošak u zdravstvu ne može smanjiti, nego samo može brže ili sporije rasti.
Potrošnja lijekova u Hrvatskoj iznosi 150 dolara po glavi stanovnika; u Poljskoj je 230 dolara, u SAD-u 750 dolara. To nas stavlja na samo dno po potrošnji lijekova u Europi. I tu dolazimo do kontradikcije: potrošnja lijekova je mala, a nigdje u Europi se ne troši toliko javnih sredstava na lijekove kao u Hrvatskoj. Razlog je taj što su u europskim zemljama veće participacije na kupnju lijekova, dok je kod nas zdravstvena politika cijeli sustav dovela do krajnje nelikvidnosti.
Nadalje, uopće se ne postavlja pitanje o solidarnosti u zdravstvu, znači da svi građani trebaju imati zdravstveno osiguranje. Morala bi se osigurati veća participacija građana, praktično svih građana, jer danas zdravstveni sustav plaća isključivo zaposleni dio populacije.
Problem zdravstva je i dijagnostika, koja je vrlo skupa, a iznimno neučinkovita. Kao primjer navodim podatak da je CT glave u 99,6 posto slučajeva bio nepotreban. A kada je zdravstvena pomoć prijeko potrebna susrećemo se s velikim problemima, obzirom da su naše bolnice u vrlo lošem stanju. Hrvatska politika, na posljetku, treba odlučiti kakvo zdravstvo hoćemo tj. kakvu razinu kvalitete zdravstvene usluge želimo pružiti pacijentima.
*Na kraju, obzirom da ste bili pomoćnik ministra financija, planirate li se ponovno uključivati u politiku?
Sigurno ne. Trenutno imam puno poslovnih obveza i u Medici i u HUP-u. To mi je sasvim dovoljno i volio bih da na ta dva područja napravim pozitivan rezultat.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|