|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Đema Bartulović, Vesna Buntić
|
|
|
|
|
Zajedničko obilježje svih modernih demokratskih država je zaštita gospodarski slabije strane u poslovnim transakcijama na tržištu, stoga se i zakonima o zaštiti potrošača u tim zemljama štite fizičke osobe - potrošači kada kupuju na tržištu proizvode i usluge za osobne ili obiteljske potrebe. S tim u vezi može se reći da je zaštita potrošača civilizacijska stečevina razvijenih demokracija, uređenih tržišta i sustav vrijednosti u stalnom razvoju.
Republika Hrvatska zalaže se za djelotvornu zaštitu potrošača, stvaranjem ravnoteže između interesa gospodarskih subjekata i potrošača na tržištu, a u cilju izgradnje stabilnog, konkurentnog te socijalno osjetljivog nacionalnog gospodarstva koje je sposobno uklopiti se u globalno tržišno natjecanje.
Nesporna je činjenica da je zaštita potrošača javni interes. Zbog uređenja ovog važnog područja donesen je i 2003. godine prvi Zakon o zaštiti potrošača, kojim je Republika Hrvatska započela postupak stvaranja pravnog temelja kako bi se svim građanima, kao potrošačima osigurala primjerena zaštita njihovih prava i interesa prilikom kupnje roba i usluga za osobne potrebe.
U lipnju i srpnju 2006.godine tijekom analitičkog pregleda (screeninga) i ocjene usklađenosti zakonodavstva Republike Hrvatske s europskim zakonodavstvom u Poglavlju 28. Zaštita potrošača i zdravlja, u 2006.godini, prepoznata su neusklađena područja te je Republika Hrvatska preuzela obvezu dodatnog usklađivanja zakonodavstva za ovo Poglavlje.
Slijedom toga pristupilo se izradi novog Zakona o zaštiti potrošača radi usklađivanja njegovih odredbi sa zakonodavstvom Europske unije, a u cilju postizanja visoke razine zaštite potrošača.
|
S obzirom na širinu područja zaštite potrošača, ovaj Zakon valja promatrati kao jedan opći propis na području zaštite potrošača, kojim je utvrđen okvir sustava zaštite potrošača. Interesi potrošača štite se još i nizom drugih propisa koji pravno uređuju njihova prava iz različitih područja, kao što su Zakon o obveznim odnosima, Zakon o trgovini, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, Zakon o državnom inspektoratu, Zakon o pošti, Zakon o komunalnom gospodarstvu, Zakon o hrani, Zakon o energiji, Zakon o tržištu plina, Zakon o telekomunikacijama i drugi.
Hrvatski sabor je na svojoj 26. plenarnoj sjednici, dana 13. srpnja 2007. godine usvojio novi Zakon o zaštiti potrošača sa 93 zastupnička glasa za, dva protiv i tri suzdržana, što ukazuje na politički konsenzus Hrvatskom sabora u odnosu na važnost politike zaštite potrošača u razdoblju prilagodbe Republike Hrvatke zakonodavstvu Europske unije.
Republika Hrvatska uskladila je zakonodavstvo u području zaštite potrošača sa tri direktive koje do sada nisu bile dijelom nacionalnog zakonodavstva, a riječ je o:
- Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća broj 2002/65/EZ od 23. rujna 2002. o oglašavanju na daljinu financijskih usluga za potrošače, kojom se izmjenjuje Direktiva Vijeća broj 90/619/EEZ i Direktive 97/7/EZ i 98/27/EZ. (npr.usluga kreditiranja, osiguranja, platnog prometa i slično koja se sklapa putem telefona, elektroničke pošte, kataloga i sl.). Predmetna Direktiva je prenesena je člancima 56. – 70. Zakona o zaštiti potrošača.
Sukladno tim odredbama trgovac je obvezan potrošača u slučaju sklapanja ugovora o financijskim uslugama na daljinu, unaprijed u pisanoj formi, obavijestiti o davatelju financijske usluge, financijskoj usluzi koja je predmet ugovora, daljnjim pojedinostima ugovora te načinu rješavanja sporova. Isto tako, potrošač ima pravo da u roku 14 dana od sklapanja ugovora isti raskine bez navođenja razloga.
- Direktivi 98/27/EC Europskog parlamenta i vijeća od 19. svibnja 1998. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača, koja je prenesena člancima 131.-141. Zakona o zaštiti potrošača. Sukladno ovim odredbama daje se ovlaštenje osobama koje imaju opravdani interes za kolektivnu zaštitu potrošača (Udruge, Državni inspektorat) da pokrenu postupak pred tijelima u drugoj državi na teritoriju Europske unije, a radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u Republici Hrvatskoj;
|
- Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. u vezi s nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu, kojom se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva Vijeća 84/450/EEZ, Direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća.
Predmetna Direktiva prenesena je člancima 107.-115 kojom se zamjenjuju odredbe o zavaravajućem oglašavanju u odnosima između potrošača i trgovaca. Predloženim odredbama preuzimaju se pravila u slučaju nepoštene poslovne prakse trgovaca prema potrošačima, uključujući i nepošteno oglašavanje koja izravno nanose štetu gospodarskim interesima potrošača, a s ciljem zaštite potrošača.
Ovim odredbama zabranjuje se nepoštena poslovna praksa, koja podrazumijeva zavaravajuće radnje i propuštanja te agresivnu poslovnu praksu. Nadalje, u hrvatski pravni sustav uvode se i neki novi pojmovi i izričaji koji se do sada nisu bile dio nacionalnog zakonodavstva, kao što je na primjer agresivna poslovna praksa, poziv na kupnju, uređene profesije, pravila postupanja trgovaca i slično.
Donošenjem novog Zakona o zaštiti potrošača, izvršilo se usklađivanje zakonodavstva glede odredbi direktiva Europske unije koje su 2003. godine prenesene u hrvatsko zakonodavsto vezane uz zaštitu potrošača, i to upravo u dijelu gdje su identificirane pravne praznine u odnosu na pravnu stečevine Europske unije.
To se odnosi prvenstveno na Direktivu 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena ponuđenih proizvoda, Direktivu Vijeća 87/102/EEZ od 22. prosinca 1986. za usklađivanje zakona, uredbi i upravnih propisa država članica koje se odnose na potrošačke kredite koja je izmijenjena Direktivom Vijeća 90/88/EEZ od 22. veljače 1990. i Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća 98/7/EZ od 16. veljače 1998., Direktivu 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. godine o zaštiti potrošača vezano na ugovore na daljinu.
Osim toga, značajna novina predmetnog Zakona odnosi se na uvođenje sustava izvansudskog rješavanja potrošačkih sporova, a sukladno Preporuci Europske komisije od 4. travnja 2001. o izvansudskom rješavanju potrošačkih sporova (2001/310/EC), pred Sudom časti Hrvatske gospodarske komore i Sudom časti Hrvatske obrtničke komore, te pred Centrom za mirenje Hrvatske gospodarske komore, Centrom za mirenje Hrvatske obrtničke komore i Centrom za mirenje Hrvatske udruge poslodavaca. Na taj način građanima Republike Hrvatske omogućuje se brže, jeftinije i učinkovitije rješavanje potrošačkih sporova u slučajevima kada nije bilo moguće postići sporazum izravno s trgovcem.
|
Iznijeti razlozi nalagali su koncepciju predlaganja novog zakonodavnog teksta umjesto novele. Naime, temeljem usporedne analize Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine („Narodne novine“, broj 96/03) i odredaba Nacrta prijedloga novog zakona izvršene su znatne izmjene u preuzetim člancima: preko 70 izmijenjenih članaka iz važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, te 40-ak potpuno novih članaka.
Budući se predmetni Zakon promijenio u velikom opsegu, eventualno predlaganje izmjena i dopuna pokazalo bi se nesvrsishodnim jer je gotovo u svakom članku izvršena neka izmjena, što bi otežalo ne samo provedbu zakona, nego bi imalo i moguće štetne učinke na razinu zaštite potrošača te bi u konačnici rezultiralo nemogućnošću ispunjenja svrhe zakona odnosno visoke razine zaštite potrošača.
U cilju što učinkovitije zaštite potrošača, novim Zakonom pojačana je uloga i nadležnost Državnog inspektorata i nadležnih inspekcija ministarstava u nadzoru provedbe ovih odredbi te su povećane novčane kazne u slučaju prekršaja.
Temeljem novog Zakona o zaštiti potrošača veliki dio provedbenih aktivnosti koje će iz njega proisteći, odnosit će se na povećanje informiranosti i znanja potrošača o njihovim pravima te povećanja standarda zaštite potrošača. Nadalje, dio aktivnosti odnosit će se na poticanje razvoja i rada udruga za zaštitu potrošača.
Sve ovo provodi se u cilju da se u Republici Hrvatskoj uspostavi kvalitetan sustav zaštite potrošača sukladan standardima kakvi postoje u zemljama članicama Europske unije, a kako bi se zaštitilo potrošača kao gospodarski slabiju stranu u poslovnim transakcijama na tržištu.
|
|
 |
|