|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
U Hrvatskoj već četrdesetak godina, ako me sjećanje ne vara, mnoštvo znanstvenika, stručnjaka, političara, upravnih činovnika, nastavnika, roditelja, učenika i laika raspravlja o reformi školstva, da bismo nedavno u vrlo gledanom Dnevniku Hrvatske televizije mogli čuti nešto o “kaotičnom stanju u osnovnom (srednjem i visokom?) školstvu”, zakonodavstvu i sustavu “koji ćemo prilagoditi Europskoj uniji”, da bismo “za desetak godina” (ili možda do 2010 ?) dosegli razinu i ....
Stanje, zakon i nastojanja
Ono o kaotičnom stanju novinar ili novinarka nisu izmislili nego su zabilježili i prenijeli s jednog od vrlo prepoznatljivih skupova na istu temu. Mene je to podsjetilo na činjenicu da sam “kaotično stanje” (iskreno se nadam sasvim pogrešno tako označeno) tijekom minulih godina ozbiljno nastojao popraviti barem dva puta:
- kada sam 1988. (sic!) temeljem brojnih članaka u našem časopisu (tada još “Supermarket”) na poticaj uglednog člana našeg uredništva prof. Josipa Šimetina napisao udžbenik “Poznavanje prehrambene robe i kućnih potrepština” za III. razred usmjerenog obrazovanja trgovinske struke i
- 25.01.2002., kada sam kraćim pismenim podneskom “nadležnom” ministarstvu (Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske) komentirao stanje i predložena rješenje u svezi položaja struke i autora u Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (»Narodne novine« br. 117/2001).
Iako nisam stručnjak za sustav i reformu domaćeg školstva, nego tek skromni znalac poznavanja prehrambene robe i zakonske regulative na tom području, smatrao sam se obveznim upozoriti i predložiti poboljšanja nekih dvojbenih rješenja u Zakonu, domaćem školstvu i nastavnim sadržajima iz poznavanja robe, koja mogu biti interesantna i našim, posebice mlađim, čitateljima.
|
Dvojbeni rezultati
Kao što se moglo i očekivati rezultat je u oba slučaja bio primjeren sustavu u kojem djelujemo: nakon mnogo truda i vrludanja nedorečenim sustavom domaćeg “školskog” zakonodavstva i normi nakladničkog ponašanja, upravo pripremam izmjene i dopune za 10. (deseto!) izdanje udžbenika Poznavanje prehrambene robe, pišem udžbenik Poznavanje prehrambene robe i prehrane (prema dva nastavna programa). Odgovor Ministarstvu prosvjete i športa, komentar ili bar potvrdu prijema prijedloga i zamolbe za tumačenje nisam primio. Ili ga možda trebam tražiti u članku 3.a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu iz travnja o.g. (»Narodne novine« br. 59/2003): “Autor, odnosno suautor udžbenika stručna je osoba odgovorna za sadržaj i didaktičko-metodičko oblikovanje udžbenika” i u izmijenjenom članku 22. iz kojeg saznajem, da odobreni udžbenik (za naše čitatelje interesantan je citirani udžbenik za 1. razred trgovačke škole) “može ostati u uporabi...do kraja školske 2005./2006. godine” – tek toliko da se zna. Sada treba biti strpljiv i vidjeti što će biti nakon tog vremena i, možda, novih “izmjena i dopuna” Zakona i Udžbeničkog standarda (Zagreb, ožujak 2003., sic!).
Usprkos zakonskim poboljšanjima i novom Udžbeničkom standardu u pristupu nastavnim sadržajima, opće stanje s pokrivenošću stručnih predmeta s razmjerno malim brojem učenika čini mi se prilično oskudnim, a stanje se vrlo sporo popravlja i bitno se ne razlikuje od stanja prije desetak ili više godina. Godine 1988. (43 godine nakon rata!) bio sam zatečen činjenicom, kako nema bilo odgovarajućeg udžbenika za djelatnike koji prodaju prehrambenu i neprehrambenu robu u trgovini i koji bi trebali kvalificirano tumačiti njenu uporabnu, tržišnu i prehrambenu vrijednost, pa su se njihovi nastavnici snalazili na različite načine. Danas za trgovačku struku imamo udžbenik ili udžbenike sa sudbinom koja će biti neizvjesnom (?) već u 2006./2007. školskoj godini. U nastavnim programima za srodna zanimanja i kupce namirnica u ugostiteljstvu i turizmu nastavnicima se preporučuju prehrambene tablice iz 1971. i 1990. godine i moja knjiga Hrana, prehrana i zdravlje iz 1992. godine. Udžbenik Tehnologije s ekologijom za ekonomske škole (stručnjaci s kojima bi trgovci morali najuže surađivati!) tehnologiju obrađuje po dosezima sredine prošlog stoljeća, a ekologiju gotovo isključivo sa stajališta bioloških znanosti, s premalo praktičnih znanja o zaštiti okoliša, zbrinjavanju otpada i slično.
Sustav i ono što imamo, za malu i siromašnu zemlju kakva je Hrvatska, je odviše rascjepkan i skup.
|
Udžbenički standard obvezuje i upućuje autore i nastavnike na spoznaje i metodologiju matične znanosti u kojoj jedni proizvode, drugi prerađuju, treći prodaju itd. istu robu, iste ili vrlo slične namirnice – u svakom slučaju nastavne sadržaje zasnivaju na istim principima struke s mnogostrukim vezama među pojmovima u sklopu jednog nastavnog predmeta (poznavanje robe) i povezivanjem s pojmovima srodnih nastavnih predmeta (op.cit.). Ako se već slažemo da su autori odgovorni za “sadržaj i metodičko-didaktičko oblikovanje udžbenika”, bar razmotrimo prijedloge i dajmo im priliku da se dogovore o polazištima i jedinstvenom pristupu poznavanju robe, koji je za sva navedena zanimanja i struke isti.
Konačni cilj svima je isti: kvalitetna nastava i potreban obim znanja za neko solidno srednjoškolsko znanje svih zanimanja za koji se učenici školuju.
Rješenje je u sustavu
No, da parafraziram glasovitog Tomu Morusa ”nisam ja jedini savjesni autor udžbenika za strukovne škole u Hrvatskoj” – usprkos svemu, sustav funkcionira i napreduje - nadajmo se u dobrom smjeru, koji je u našem okruženju dobro poznat i prepoznatljiv. Ili bi “onima koji odlučuju” bilo dobro da se upoznaju s gotovo univerzalnim preporukama Hrvatskih normi HRN EN ISO 9001:1996, Sustavi kakvoće - Model za osiguravanje kakvoće u zamisli, razvoju, proizvodnji, ugradbi i održavanju, koju smo na odgovarajući način ugradili već u 7. izdanje citiranog udžbenika iz poznavanja robe (str. 93, 2001), ili novijom inačicom HRN EN ISO 9000:2000, Sustavi upravljanja kvalitetom: Temeljna načela i rječnik (četverojezična verzija, 3. izdanje, 2002), odnosno HRN EN ISO 9004:2000 Upute za poboljšavanje sposobnosti (3. izdanje, 2003).
|
Kao i uvijek, ako obrazovni sustav ili neki nastavni predmet promatramo kao proces, koji moramo neprekidno poboljšavati, osnovne poruke su jednostavne i lako primjenjive. Gotovo iste formulacije sustava kvalitete mogu se primijeniti na sustav školstva, rad mjerodavnog ministarstva, obrazovnog centra, izdavanje udžbenika, nastavne programe, udžbenički standard i dr. Bit problema je u procesu i sustavu u koji nešto ulazi, dobiva novu vrijednost i stavlja se na raspolaganje korisniku, a ne u razlikama koje su uglavnom zanemarljive.
U svim izdanjima udžbenika iz poznavanja robe i nekoliko puta na stranicama našeg časopisa ponovio sam rečenicu: ”Poznavanje kvalitete i prometa namirnica u trgovini jest razvojno intenzivan proces u kojem se nešto neprestano mijenja, unapređuje i poboljšava”... što ... “od radnika zaposlenih u trgovini zahtijeva trajno školovanje, obnavljanje i proširivanje znanja” i mora naći svoje mjesto u sustavu stalnih promjena nastavnih sadržaja primjerenim napretku struke i okruženja u kojem živimo. Ono za što se zalažemo su kontinuitet te jednostavna i jasna rješenja koja imamo na raspolaganju. Pa zar je onda čudno da smatramo važnim uvođenje sustava i normi ponašanja prema razrađenom sustavu ponašanja u “mjerodavno” ili druga ministarstva. Ne moramo uvijek “otkrivati toplu vodu”, najčešće je dovoljno da pogledamo malo izvan uskog kruga vlastite struke i tradicije, saznamo i druga znanja i načine rješavanja problema.
Obvezujući dogovori i propisi
Ako je tomu tako, a stručnjaci nam to jamče, zašto mjerodavno ministarstvo ne bi razmislilo o uvođenju i ozakonjenju sustava unaprijeđene kvalitete HRN EN ISO 9000:2000., najprije u svoju organizaciju s obaveznom primjenom na cijeli školski sustav, udžbenike, priručnike i drugo. Ako se dobri rezultati postižu u gospodarstvu, industriji i bankarstvu, u komorama i organima uprave, ugostiteljstvu i turizmu, maloj privredi i obrtu, nema razloga da se sustav ne razradi i uspješno primijeni u reformi i unapređenju školstva u Republici Hrvatskoj.
|
Imamo dovoljno znalaca, stručnjaka za različita područja i djelatnosti koja pokrivaju npr. područje poznavanja robe u strukovnim školama različitog profila i rezultati ne bi trebali izostati.
Naravno, i ovdje, kao i mnogo puta do sada, bilo bi potrebno osigurati postupnost i temeljne principe planiranja i provedbe procesa, dobro poznate u planiranju gospodarskog poslovanja, istraživanja i razrade razvojnih projekata: osigurati spremnost prihvaćanja, podršku mjerodavnih, organizirati se i pristupiti realizaciji. Pri tom je možda najvažnije da je svaki dobar projekt gospodarski isplativ i da se sredstva za njegovu realizaciju, nakon solidnih priprema, uvijek mogu naći.
I da li je nakon svega rečenog potrebno posebno ponoviti: sustavnim rješavanjima, koja bi bilo potrebno početi provoditi odmah, ne može se dogoditi da se na korisne prijedloge ne odgovara, da su korisnici (čitaj svi uključeni u sustav i čitatelji našeg časopisa) nezadovoljni, stručnjaci raspravljaju, a javnost se izvješćuje o “kaotičnom stanju”, bez pravih odgovora i slično.
Zaštita potrošača
Na kraju, kada već govorimo o cjelovitom rješenju, usklađivanju zakonodavstva i sustava s Europskom unijom, nije na odmet spomenuti za trgovinu i poznavanje robe vrlo važnu odredbu Zakona o zaštiti potrošača, o prosvjećivanju potrošača (»Narodne novine« br. 96/2003, članak 104): “školski odgojni programi osnovnog i srednjeg školovanja trebaju sadržavati i osnovna znanja o obvezama, ispravnostima i zaštiti potrošača” – na što bismo dodali prilično subjektivnu procjenu: na način za koji se zalažemo i na stranicama našeg časopisa i citiranih udžbenika.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|