|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
Tema broja
|
|
|
Uloga prodavača u trgovini na malo - potrebe daljnjih istraživanja
prof.dr.sc. Zdenko Segetlija
|
|
|
|
|
Sažetak
U radu se analizira uloga prodavača - ljudskoga čimbenika u maloprodaji, odnosno u maloprodajnom miksu. Potom se daje kratki povijesni pregled značenja koje se pridavalo odabiru, izobrazbi i motivaciji prodavača u trgovini na malo, a nakon toga se iznose neke činjenice vezane uz više- i visokoškolsko obrazovanje ekonomista u funkciji suvremene prodaje i obrazovanja prodavača u trgovini na malo u nas (primjer Ekonomskog fakulteta u Osijeku).
|
Ključne riječi: prodavač, maloprodajni miks, ljudski čimbenik, stručnost prodavača, izobrazba prodavača
1. Uvod
U ovome radu ukratko ćemo se osvrnuti na značenje koje se pridaje prodavaču u marketingu, odnosno u trgovini na malo, te na probleme vezane uz odabir, izobrazbu, motivaciju i unapređenje rada prodajnoga osoblja. Svrha bi rada bila u pružanju osnovice za daljnju raspravu o ovome osobito značajnom čimbeniku u poslovanju hrvatskih maloprodajnih tvrtki.
2. Značenje ljudskog čimbenika
Već dugo je znano da su ljudi najvrjedniji čimbenik procesa proizvodnje. Naime, ljudi zauzimaju prioritet među ostalim čimbenicima radnoga procesa naprosto zbog toga što bez njih ne može doći do aktiviranja ni sredstava rada ni predmeta rada (Mandić, 1970, str. 13).
U suvremenom se menadžmentu važnost ljudskoga čimbenika vidi najbolje po tome, što je kadrovska funkcija uvrštena u menadžment kao proces koji se obično raščlanjuje na sljedećih pet funkcija (Weihrich/Koonz, 1994, str. 4):
(a) planiranje,
(b) organiziranje,
(c) kadrovsko pripremanje,
(d) vođenje i
(e) kontroliranje.
Ljudski je čimbenik u obavljanju trgovine na malo značajan stoga što on “zaključujući završnu fazu ekonomskoga ciklusa uspostavlja neposredan dodir između mase najrazličitijih roba i heterogene mase potrošača” (Alfier, 1967, str. 42). U smislu njegove izvršne uloga ljudski čimbenik smatra se u trgovini na malo još važnijim nego li u industriji ili poljoprivredi. Naime, tijek transformacije sirovina u proizvod određen je više tehničko - tehnološkim momentima, a u poljoprivrednoj proizvodnji važnu ulogu igra priroda. U trgovini općenito, a osobito u trgovini na malo, posebnu ulogu igraju čisto ljudski i društveni odnosi, i “u njoj psihološki momenti nastupaju namjesto tehničkih i prirodnih” (Alfier, 1967, str. 44).
Ova se uloga ljudskog čimbenika doduše relativizirala industrijalizacijom trgovine na malo, tj. prelaskom na samoposlužni način prodaje i druge oblike neosobne prodaje. Međutim, i u takvim uvjetima prodavačima se postavljaju novi uvjeti u pogledu poznavanja zakonitosti u sferi potrošnje, poznavanja psiholoških uvjeta prodaje, prilagođavanja robe za krajnju prodaju i upotrebu bez ljudskog posredovanja (Bendeković, 1971, str. 84). U tome širem smislu prodavačima možemo smatrati cijelu maloprodaju tvrtke, slično kako to Ph. Kotler naglašava za prodajne predstavnike (Kotler, 2001, str. 686).
Osim toga, prodavač je ostao i dalje u mnogim strukama savjetnik potrošača, a preuzimanjem novih funkcija trgovine uloga prodavača postaje ješ složenija.
3. Prodavač i maloprodajni miks
Prodavač velikim dijelom kreira i ostvaruje tržišni nastup svoje tvrtke. Naime, u širem smislu sama prodaja ima zadatak da prouči sadašnje i perspektivne potrebe kupaca, da pogodnim sredstvima razvije potrebe ljudi i učini nove proizvode privlačnim kupcima, te da robu proda prema njezinoj vrijednosti (Mandić, 1974, str. 66).
|
Prodavač u trgovini na malo je izvršitelj njezinih marketinških funkcija. Stoga je on najvažniji čimbenik uspjeha maloprodajnog poslovnog subjekta. S tim u vezi treba istaknuti da je prodavač u trgovini na malo najvažniji čimbenik marketinškoga miksa u maloprodaji, odnosno maloprodajnog miksa.
Marketinški miks je skup marketinških oruđa koje tvrtka koristi da bi postigla svoje marketinške ciljeve na ciljnom tržištu (Kotler, 2001, str. 92). On je posljednji član u lancu marketinške koncepcije, pošto su fiksirani marketinški ciljevi i na osnovi njih formulirane marketinške strategije (Becker, 1983, str. 245).
Dakle, marketinški je miks je jedna (najbolja) kombinacija marketinških varijabli u određenom trenutku u okviru postavljenog cilja tržišne politike. On nastaje iz postavljenih ciljeva i strategije, ali se može shvatiti i kao “taktička komponenta strategije” i prava operativna strana marketinške koncepcije, tj. kao konkretno upotrebljavanje strategijskih postupaka i mjera (Becker, 1983, str. 248; Dibb/Simkin/Pride/Ferrell, 1995, str. 16).
U literaturi postoje različite podjele marketinških instrumenata, obično na četiri ili na tri instrumentalna područja (ponegdje i na dva). Pojedini se instrumenti uvrštavaju u različitim varijantama (Becker, 1983, str. 248; Kotler, 2001, str. 92 i slj.). Svakako, najpoznatija je podjela “4P”: proizvod (Product), cijena (Price), mjesto (Place) i promocija (Promotion).
Kao marketinški instrumenti, odnosno instrumentalna područja trgovinskog poduzeća, obrađuju se obično (Müller-Hagedorn, 1984): lokacija, asortiman, cijene, ekonomska propaganda, osoblje.
Maloprodajni su miks među prvima obradili W. Lazer i E. J. Kelley . Iako izravno ne navode osoblje i prodavače, njihova uloga vidljiva je iz navedenih instrumentalnih varijabli. Ovi autori, naime, razlikuju unutar maloprodajnoga miksa tri posebna miksa, i to:
(a) miks proizvoda i usluga (parkiranje, prodajne usluge, širina i dubina asortimana, usluge nakon prodaje robe, krediti, linije cijena, jamstva i poslovi zamjene, promjene i podešavanja, image prodavaonice, dostava),
(b) komunikacijski miks (osobna prodaja, ekonomska propaganda, uređenje izloga, unutarnje uređenje, odnosi s javnošću -, razmještaj u prodavaonici, katalozi, telefonska prodaja),
(c) miks fizičke distribucije (lokacija prodavaonice, distribucijski centri, skladištenje, prijevoz, rukovanje proizvodima, pakiranje).
L. Berekoven (Berekoven, 1990) je za trgovinsko poduzeće na malo obradio: politiku asortimana, politiku trgovačkih marki, politiku kvalitete, politiku usluga, politiku cijena, politiku ekonomske propagande, politiku unapređenja prodaje, politiku oblikovanja prodajnoga prostora i prikazivanja robe, politiku prodajnoga osoblja i politiku lokacije.
|
U novije vrijeme američki su autori dali razvijenije sistematizacije maloprodajnog miksa. Tako, npr. J. B. Mason, M.L. Mayer i H. T. Ezel (Mason/Mayer, Ezel, 1988, str. 50) navode sljedeće varijable maloprodajnoga miksa: proizvod, cijena, prezentacija, promocija, osobna prodaja, usluge kupcu.
Od domaćih autora koji su sistematizirali instrumente maloprodajnoga miksa, odnosno modificirali sistematizacije drugih autora, treba spomenuti F. Šulaka (Šulak, 1987, str. 46).
Razvojem teorije marketinga mogle su nastati i drukčije sistematizacije varijabli u maloprodajnom miksu. No, danas je potrebno da se u pojedina područja dodaju novi pojmovi, s obzirom na razvoj suvremene tehnologije, npr. teleshopping, POS - EAN- sustavi, POS - bnking i sl. (Segetlija/Lamza-Maronić, 1999, str. 117 i slj.).
|
4. Spoznaje o značenju stručnosti u djelatnosti trgovine
Potreba stručnosti u trgovačkome zanimanju dugo nije bilo i zakonski regulirana. Nije bilo shvaćeno ni značenje stručnosti za funkcioniranje tržišta, za zaštitu potrošača i sl. Dugo se vremena vještina obavljanja trgovačkih operacija stjecala rutinski. U doba feudalizma se za učlanjivanje u obrtničke cehove zahtijevalo naukovanje i dokazivanje stečene stručnosti, a za pristup u trgovačke gilde (kao zatvorena društva bogatih trgovaca određenih struka) nije trebalo dokazivati stručnost nego uplatiti velike upisnine (Alfier, 1967, str. 185).
Ipak, o uvjetima za zvanje dobrog trgovca raspravljalo se daleko ranije. U poznatoj knjizi Dubrovčanina Benka Kotruljića (izvorno: Kotruljevića) “O trgovini i savršenom trgovcu” (Della mercatura et del mercante perfetto) koja je dovršena još krajem kolovoza 1458. godine, iako je objavljena tek 1573. u Mlecima (Alfier, 1984), teorijski se raspravlja o trgovini, a daju se i didaktično - praktička uputstva za obavljanje trgovinske djelatnosti.
To prvo znanstveno djelo o trgovinskom poslovanju još je važnije s motrišta znanosti o knjigovodstvu, jer su u toj knjizi po prvi puta nastale važne bilješke o dvojnom knjigovodstvu, prije onih koje je u Veneciji 1494. objavio Luca Pacioli u svome djelu “Summa de Arithmetica, Geometria Proportioni et Proportionalita”.
U tom Kotruljićevom djelu koje se sastoji od četiri knjige (Kotruljić, 1989) osobito se govori o osobinama trgovca (prva knjiga), a zatim i o dostojanstvu i zvanju trgovca, te o njegovom znanju, marljivosti, spretnosti i sl. (treća knjiga). S obzirom na pristup trgovačkom zanimanju i zahtjevima koje Kotruljić postavlja pred savršenoga trgovca u pogledu znanja, spretnosti, razboritosti, lukavosti, pravednosti i sl., mogli bismo reći da je Kotruljić na tragu svestranosti kakva se traži od suvremenoga marketinškog stručnjaka. No, ni sve trgovce Kotruljić ne stavlja u istu ravan. Prema njemu, na nižoj se razini nalaze “trgovci suknom i sitničari”.
Povijesno gledajući valja istaknuti da je, regulirajući unutarnju trgovinu, država kasnije imala utjecaj i na školovanje i stručno osposobljavanje prodavača u trgovini na malo. Naime, industrijskom revolucijom i prijelazom na masovnu proizvodnju i masovnu distribuciju u 19. stoljeću došlo je do novih izazova znanstvenom pristupu trgovini i do drugačijih pristupa znanjima koja su se dobivala u trgovačkim školama. U Njemačkoj je, uvođenjem obveze školovanja za poziv trgovca, nastala potreba za trgovačkim učiteljima. Time je potaknuto osnivanje tzv. trgovačkih visokih škola u vremenu između 1898. i 1919. godine (Berekoven, 1990, str. 13).
|
U Hrvatskoj je, kad je bila u sastavu Austro - Ugarske, vladalo liberalno načelo prema kojem je svaka osoba i bez ikakvih stručnih kvalifikacija (i bez naukovanja, pomoćničkog rada, stručnih škola i sl.) mogla otpočeti svaku djelatnost trgovine samo na temelju prijave obrtnoj vlasti. Dakle, u Hrvatskoj kao i u drugim dijelovima nekadašnje Kraljevine Jugoslavije za prvih 13 godina njezina postojanja nije bila propisana obveza školovanja za trgovce (Mirković, 1931, str. 107).
Međutim, kasnije su u Hrvatskoj u vremenu do drugog svjetskog rata postojale škole za radnička zanimanja iz oblasti trgovine. Osim toga, postojale su i tzv. trgovačke akademije u kojima su se obučavali ekonomski tehničari. Prethodnice trgovačkih akademija bile su više trgovačke škole (u Zagrebu i Osijeku), koje su osnovane još 1893. godine (Karpati, 1986, str. 25 i 28).
Slično kao i u Njemačkoj, ali s izvjesnim vremenskim odmakom, i u Hrvatskoj su se trebali osposobljavati učitelji u višim trgovačkim školama. Tako je u školskoj godini 1919./1920. otpočeo s radom “Tečaj za naobrazbu učitelja u višim trgovačkim školama” pri Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu koji već 1920. godine prerasta u Visoku školu za trgovinu i promet u Zagrebu. Ova se škola 1924. godine pretvara u Ekonomsko - komercijalnu visoku školu (EKVŠ), koja 1947. godine postaje Ekonomski fakultet u Zagrebu (Karpati, 1986, str. 28).
Od tog vremena pa do danas u Hrvatskoj se primjenjuje obavezno školovanje za zvanje trgovca, odnosno prodavača i drugih kvalificiranih djelatnika u trgovini na malo. Izuzetak su bile samo poratne godine nakon 1945. godine. To se obrazovanje razvijalo s promjenama školskoga sustava, sve dok se nije došlo do sadašnje razine posebnih strukovnih škola, odnosno odjeljenja pri općim srednjim školama.
U međuvremenu, liberalizacijom trgovine na malo još u vremenu socijalizma (1988. i nadalje) (Segetlija, 1990) bio je omogućen rad privatnim prodavaonicama te se znatno pojednostavio postupak oko izdavanja rješenja i odobrenja za rad prodavaonice, lokaciju je mogao birati sam imalac, a proširene su i mogućnosti stjecanja potrebne stručne spreme i sl. (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutarnjem prometu robe i o uslugama u prometu robe, Narodne novine SRH, br. 50/1987).
|
Takvi su se uvjeti nastavili i u novom društveno - gospodarskom sustavu nakon 1990. godine. Kada je, naposljetku, donesen novi Zakon o trgovini (Narodne novine, br. 11/1996), trebalo je na temelju njega donijeti i novi propis o stručnoj spremi u trgovini, ali to se nije dogodilo. Međutim, tek kasnijim izmjenama i dopunama toga Zakona utvrđeno je da se u pogledu potrebne stručne spreme za obavljanje trgovinske djelatnosti (član 25 pročišćenog teksta toga Zakona) primjenjuju odredbe ranijih zakona: Zakona o trgovini (Narodne novine br. 53/1991, br. 77/1992, i br. 26/1993), Zakona o unutarnjem prometu robe i uslugama u prometu robe (Narodne novine, br. 32/1977, br. 50/1987 i br. 26/1993) i Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju (Narodne novine, br. 53/1991, br. 26/1993. i br. 109/1993) (vidi član 89 i 92 pročišćenog teksta Zakona o trgovini, Narodne novine, br. 49/2003).
5. Stvaranje ekonomista u funkciji daljnjeg razvoja maloprodaje i obrazovanja prodavača
Razvojem školskog sustava za stručno obrazovanje trgovinskih radnika postavljali su se zahtjevi i za nastavnike, odnosno profesore na takvim školama. Za predmete iz područja ekonomske sfere tražili su se ekonomisti, odnosno diplomirani ekonomisti. Na taj način se, zapravo, nastavlja mnogo ranije nastojanje da se za određenu razinu stručnosti djelatnika u trgovini trebaju prethodno obrazovati njihovi nastavnici.
Počeci visokoškolskog obrazovanja ekonomista u Osijeku pojavljuju se 1959. godine kada je u tom gradu Ekonomski fakultet iz Zagreba osnovao Centar za ekonomski studij. U 1960. godini se u Osijeku osniva Viša ekonomska škola, koja 1961. prerasta u Ekonomski fakultet u Osijeku. Sve te ustanove djeluju u sklopu Sveučilišta u Zagrebu (Ekonomski fakultet u Osijeku 1961. - 1971., Osijek, 1971.).
U početku djelovanja Ekonomskog fakulteta u Osijeku predavali su se sljedeći predmeti koji su po našem mišljenju bili osobito važni za ekonomiste u trgovini, odnosno za profesore na trgovačkim stručnim školama: Uvod u ekonomiku poduzeća, Komercijalno poslovanje s istraživanjem tržišta, Tehnologija s poznavanjem robe, Ekonomika vanjske trgovine, Ekonomika saobraćaja, Ekonomika unutrašnje trgovine, Ispitivanje privrednog poslovanja, Osnove automatizirane obrade podataka.
Od 1965./66. školske godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku uvode se dva smjera: industrijski i poljoprivredni, a od početka postoje dva stupnja (prvi ,za zvanje ekonomista, i drugi - za zvanje diplomiranog ekonomista).
|
U 1979. godini bilo je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku pet smjerova (Mandić, 1986, str. 47 - 60):
(a) Ekonomika udruženog rada,
(b) Razmjena i tržište,
(c) Financijsko - računovodstveno - bankarski smjer,
(d) Organizacija ,
(e) Trgovina.
U tim nastavnim programima već se afirmirao i marketing. S našeg su motrišta bili pored Uvoda u ekonomiku poduzeća, Komercijalnog poslovanja s istraživanjem tržišta, Tehnologije s poznavanjem robe i sl. zanimljivi i kolegiji: Ekonomika unutrašnje trgovine, Marketing, Međunarodni marketing, Organizacija marketinga, Ambalaža, Međunarodni transport, špedicija i osiguranje.
Doduše, marketing se u nastavnim programima navodi već za školsku godinu 1970./71. u rasporedu gradiva kolegija Komercijalno poslovanje s istraživanjem tržišta, gdje se taj raspored navodi ovako (Ekonomski fakultet Osijek 1961. - 1971., 1971. str. 17 i 18):
(a) makroekonomski uvodni dio (poduzeće, tržište, cijene)
(b) komercijalno poslovanje (nabava, prodaja, transport, reklama, propaganda, publicitet)
(c) istraživanje tržišta te marketing - koncepcija privredne organizacije.
U vremenu 1979.- 1984. godini formirani su nastavni programi prema smjerovima i usmjerenjima (Mandić, 1986, str. 48 - 51; Program i režim studija, 1979./80., Program i režim studija 1981./82.). Bilo je pet usmjerenja, i to: I. Smjer: Ekonomika udruženog rada, umjerenje: Ekonomika organizacija udruženog rada, II. Smjer: Razmjena i tržište, usmjerenje: Opće, III. Smjer: Financijsko-računovodstveni-bankarski, usmjerenje: Financijsko - računovodstveno, IV. Smjer: Organizacija, Usmjerenje: Upravljanje, V. Smjer: Trgovina, usmjerenje: Vanjska trgovina.
U 1984. godini (pa negdje do 1987. godine) bilo je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku sedam smjerova (Mandić, 1986): (a) Računovodstvo i financije, (b) Tržišno poslovanje, (c) Ekonomika narodne privrede, (d) Ekonomika OUR-a, (e) Ekonomska kibernetika, (f) Razmjena i tržište, (g)Financije i računovodstvo. Prva su dva smjera bila za VI/1 stupanj (profil: ekonomist), a preostalih pet za VII/1 stupanj (profil: diplomirani ekonomist).
Za naše razmatranje ovdje su posebno važni smjerovi: Tržišno poslovanje, Ekonomika OUR-a i razmjena i tržište, a od kolegija: Ekonomika privrednih organizacija, Osnove tržišnog poslovanja, Nabavno poslovanje, Prodajno poslovanje, Transport, špedicija i osiguranje, Ekonomika unutrašnje trgovine, Ekonomika međunarodne razmjene, Tržišno poslovanje, Vanjskotrgovinsko poslovanje, Međunarodni marketing.
|
Od školske godine 1987./88. postoji šest smjerova (Vodič kroz studij, 1988, Red predavanja u zimskom i ljetnom semestru školske godine 1989./90.). Na stupnju VI/1 (za stjecanje više stručne spreme) bilo je dva smjera: Računovodstvo i financije i Unutrašnjotrgovinsko poslovanje, na stupnju VII/1 (za stjecanje visoke stručne spreme) bilo je četiri smjera: Razmjena i tržište, Ekonomika narodne privrede, Ekonomska kibernetika, Financije i računovodstvo.
Ovdje treba spomenuti, svakako, smjer (na stupnju VI/1) Unutrašnjetrgovinsko poslovanje, na kojem su se predavali kolegiji (sve jednosemestralni): Nabavno poslovanje, Osnove tržišnog poslovanja, Tehnologija s poznavanjem robe, Ekonomika privrednih organizacija, Unutrašnjetrgovinsko poslovanje, Organizacija distribucije roba, te još izborni predmeti: Ekonomika unutrašnje trgovine, Komuniciranje s tržištem i Transport, špedicija i osiguranje.
Na stupnju VII/1 osobito su značajni kolegiji: Nabavno poslovanje, Prodajno poslovanje, Vanjskotrgovinsko poslovanje, Ekonomika unutrašnje trgovine, Transport, špedicija i osiguranje, Ekonomika međunarodne razmjene, Ekonomika prometa i pomorstva, Ekonomika privrednih organizacija, Tržišno poslovanje, Istraživanje tržišta, Komuniciranje s tržištem, Tehnologija s poznavanjem robe, Međunarodni marketing. Dakako, u I. i II. semestru izučavali su se važni predmeti: Osnove računovodstva,Osnove statistike, Osnove informatike i sl.
U tom vremenu su sve visokoškolske organizacije za obrazovanje ekonomista i diplomiranih ekonomista međusobno uskladile svoje programe prema smjerovima i usmjerenjima (Mandić, 1986, str. 48), a sadržaji predmeta posebnih programskih sadržaja bili su propisani (Okvirni obrazovni programi za šesti i sedmi stupanj stručne spreme u usmjerenom obrazovanju, 1985).
Nove nastavne planove i programe Ekonomski fakultet u Osijeku usvojio je 1991. godine (Nastavni plan i program - Ekonomski fakultet Osijek, ožujak, 1991.). Oni su bili vezani uz “traženje novih razvojnih koncepcija Fakulteta”. Tada je na stručnom studiju (VI/1) postojalo dva smjera: Računovodstvo i Trgovina, a na sveučilišnom studiju (VII/1) tri smjera: Poduzetništvo, Marketing i Financije.
|
Prema tome, od školske godine 1991./92. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku izvodi se nastava prema novom Nastavnom planu i programu, kojeg je usvojilo Znanstveno - nastavno vijeće Ekonomskog fakulteta i Znanstveno - nastavno vijeće Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 27. ožujka 1991., a odobrilo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Hrvatske rješenjem od 2. travnja 1991. godine.
Prema tome nastavnom planu i programu na stupnju VI/, na smjeru Trgovina osobito su značajni kolegiji: Trgovinsko poslovanje, Logistika, zabavnog poslovanje, Prodajno poslovanje, Informatičke tehnologije u kanalima distribucije, Računovodstvo, Financije, Osnove marketinga, komuniciranje s tržištem. Na stupnju VII/1, na smjeru Marketing izdvojili bismo sljedeće kolegije: Međunarodna ekonomija, Logistika, Komuniciranje s tržištem, Nabavno poslovanje, Prodajno poslovanje, Upravljanje Marketingom, Međunarodni marketing.
Analizirajući taj nastavni plan i program, kao i sadržaje pojedinih kolegija, primjećujemo da su izostali kolegiji vezani uz tehnologiju i poznavanje robe, ambalažu i sl. Takva opredjeljenja mogla bi se ocijeniti nepovoljnim osobito s motrišta potrebnih profila menadžera u trgovini na veliko i u trgovini na malo.
Ovakav nastavni plan i program vrijedi sve do školske godine 1996./97., kada je došlo do njegove ponovne promjene u težnji da se on prilagodi potrebama ekonomske struke već za treće tisućljeće. Prema tom Nastavnom planu i programu Ekonomskog fakulteta u Osijeku (Osijek, 1997.) kojeg je usvojilo Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu u proljeće 1997.godine, postoje na sveučilišnom studiju (VII/1) dva smjera: Marketing manadžment i Financijski manadžment.
Na smjeru Marketing menađžment predaju se, između ostalog: Međunarodna ekonomija, Nabavno i prodajno poslovanje, Politika proizvoda i cijena, Istraživanje tržišta, Poslovna logistika, Odlučivanje u marketingu, Granski marketing, međunarodni marketing, Promocija, Vanjskotrgovinsko poslovanje i sl.
Ovdje posebno treba istaknuti kolegij Granski marketing unutar kojeg se izučava i marketing trgovinskog poduzeća. Na stručnom studiju postoje i dalje dva smjera: Računovodstvo i Trgovina s istim kolegijima, ali, dakako, s izmijenjenim i prilagođenim njihovim sadržajima.
Daljnje prilagođavanje nastavnih sadržaja svakog pojedinog kolegija, a uz iste njihove nazive, uslijedilo je u Nastavnom planu i programu Ekonomskog fakulteta Osijek iz 1999. godine. U njemu se, između ostaloga, konstatira da, osobito nakon osnivanja Sveučilišta u Osijeku (1975.)
Ekonomski fakultet u Osijeku sve do danas ima ubrzani rast kako s motrišta broja upisanih studenata, tako i s motrišta polaznika postdiplomskih studija, doktoranata i nastavnog osoblja.
|
U vezi s razvojem Ekonomskog fakulteta u Osijeku treba naglasiti da u njegovu sastavu danas djeluju četiri postdiplomska studija: Manadžment, Poduzetništvo, Marketing i Financije i bankarstvo. Osim toga, Ekonomski fakultet iz Osijeka ima i dislocirana odjeljenja stručnoga studija (VI/1) Računovodstvo i Trgovina u Varaždinu (od 2001. godine) i Vukovaru (od 2003. godine).
Daljnji razvoj Ekonomskog fakulteta iz Osijeka ide u pravcu sve većeg otvaranja i prilagođavanja nastavnih programa i sadržaja onima kakve imaju ili kakvima teže drugi srodni fakulteti iz zemalja Europske unije (osobito na temelju Bolonjske deklaracije), s kojom je Republika Hrvatska, iako još nije njezina članica, povezana povijesno, ekonomski, geopolitički, kulturološki i sl.
Dakako, vodit će se računa o potrebitostima hrvatskoga gospodarstva i željenom novom profilu Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Obveze spomenutoga otvaranja i prilagođavanja nalaže i novi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, donesen 17. 07. 2003. godine (Narodne novine, br. 123/2003).
6. Umjesto zaključka
Ovim kratkim prikazom problematike ljudskoga čimbenika u trgovini na malo, promatrane iz kuta spoznaja o obrazovanju potrebnih menadžera i drugih djelatnika u trgovini, odnosno nastavnika ekonomske struke u trgovačkim stručnim školama, želimo potaknuti raspravu o potrebnim promjenama u našem obrazovnom sustavu.
One će se, dakako, trebati razvijati u smislu obogaćivanja i veće raznovrsnosti nastavnih i obrazovnih sadržaja (stručnih profila), ali s druge strane i u smislu prilagođavanja određenim standardima na međunarodnoj razini. Ovdje u obzir valja uzeti i nove spoznaje do kojih se došlo vezano uz tzv. permanentno obrazovanje ili, još naprednije, tzv. cjeloživotno obrazovanje.
|
|
 |
|