|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ante Gavranović
|
|
|
|
|
Hrvatska se u proteklih desetak godina samostalnog razvoja susrela s brojnim i vrlo značajnim teškoćama. Među ostalim područjima, to je i područje obrazovanja, gdje imamo mnogo lutanja, mnogo eksperimenata, ali malo konkretnih i dobrih rješenja. To se podjednako odnosi na osnovno, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje. S pravom se stoga tvrdi da hrvatsko gospodarstvo zaista nema potrebnu stručnost potrebnih kadrova i da je to jedan od bitnih razloga našem stalnom relativnom zaostajanju za zemljama s kojima smo držali korak ili smo bili ispred njih.
Naime, kriza u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo – bez obzira na ozbiljne pomake u pravcu stabilizacije i povećane poslovne aktivnosti – nije mimoišla ni područje obrazovanja. Opet, kriza područja cijeloga obrazovnog sustava vrlo je duboka i nije jednodimenzionalna. Stručnjaci stoga smatraju kako se moguća rješenja ne mogu odnositi samo na jednu oblast, uz sve njezine specifičnosti. Rješenja moraju biti usklađena sa strateškim pravcima razvoja cijeloga gospodarstva i pojedinih djelatnosti i tek onda mogu davati konkretne i primjerenije rezultate. Tih jasnih strateških odrednica i programa u nas. nažalost, nema.
U okviru takvog ukupnog (nepovoljnog) ambijenta javlja se i naglašena potreba za poslovnim obrazovanjem, koje ima prioritetno značenje za svako društvo, a osobito društvo u tranziciji. Stajalište suvremenih ekonomskih teoretičara je da se dinamičan gospodarski razvoj i rast mogu zasnivati isključivo na ekonomiji znanja, a to znači na visokoobrazovanom ljudskom kapitalu. Hrvatska, prema procjenama naših najpoznatijih stručnjaka, treba u ovom trenutku između 80.000 i 90.000 kvalitetno (elitno) obrazovanih profesionalnih rukovoditelja/poduzetnika želi li sadašnji stopu nezaposlenosti svesti na neku razumnu mjeru, otprilike na godišnju stopu od 10 posto.
Informacijsko društvo koje označava i određuje dinamična gospodarska kretanja, zasnovana na znanju i sposobnosti pojedinaca i timova, zahtijeva prije svega poslovna znanja i informacije iz pordručja rukovođenja, upravljanja, menadžmenta, komunikacija, organizacije i informatike te uvježbanosti u vještinama kojima se rješavaju problemi u radu. Promjene na tržištu su tako brze i toliko raznolike da jednom stečeno znanje iz menadžmenta ili poduzetništva gubi na aktualnosti u vrlo kratkom vremenu. «Učenje dok si živ» u tim uvjetima nije isprazna fraza već nasušna potreba koja određuje i konačan stav prema obrazovanju kao bitnom proizvodnom faktoru.
Zašto je to važno?
Pokazalo se da za budući razvitak obrazovanja u Hrvatskoj posebnu važnost imaju nositelji gospodarske politike, ali i stanje razvijenosti ljudskih i materijalnih potencijala u njima. Zapravo, obrazovanje se javlja kao bitan čimbenik u stvaranju bruto domaćeg proizvoda. Ili, jasnije rečeno, obrazovanje je složeni sustav i fenomen pomoću kojega stvaramo kulturu iz generacije u generaciju i, istodobno, preduvjete za kulturni i gospodarski rast.
|
Trgovina je djelatnost koja se posljednjih godina kod nas najbrže razvijala. U njoj je zaposleno 16,2 posto ukupno zaposlenih pravnih osoba. Dodamo li tome sve one koji se vode pod obrtom, brojka se osjetno povećava. Trgovina je i jedina djelatnost gdje se broj zaposlenih kontinuirano povećava: 1999. godine u trgovini je bilo zaposleno 153.000 djelatnika. U devetom mjesecu 2003. zaposlenih je 172.000.
Trgovina je tako postala dominantna gospodarska djelatnost u stvaranju BDP-a. Netko će reći da je to(samo) nastavak procesa stvaranja uslužnoga društva i da je to trend u kojem se kreće svjetsko gospodarstvo. 'Kvaka' je u tome što je struktura usluga u tim zemljama ipak ponešto drugačija, sa snažnim osloncem na domaću proizvodnju, pa trgovina služi prije svega plasmanu robe domaćih proizvođača. U nas to, nažalost, nije slučaj. Iz svih dosadašnjih praktičnih iskustava vidljivo je da trgovina nikada nije u okvirima gospodarstva dobila ni pravo mjesto, niti pravi problemi trgovine doživljavaju u tim okvirima istinski i primjereni tretman.
Bitka za prevlast na domaćem maloprodajnom tržištu svojevrsna je borba i za opstanak domaćih proizvođača. Naime, vrlo je bitno stalno pratiti odnos domaćih i inozemnih proizvoda koji se nude u svim oblicima vele ili maloprodaje u nas. Vrlo je bitno hoće li se, politikom cijena, možda čak i dampingom istih, pokušati smanjiti domaću u korist strane proizvodnje i uvoznih artikala. U “ratu cijena” domaći proizvođači ne mogu na dulju stazu konkurirati stranim lancima, koji mogu podnijeti i poslovanje bez zarade u određenom vremenskom razdoblju. Posebno to ne mogu tzv. male trgovine.
Koliko uopće znamo o trgovini?
Upravo navedene činjenice učvršćuju (moje) uvjerenje da sudbina domaće proizvodnje ponajviše ovisi o odnosima proizvođača i trgovine. S jedne strane u kojoj će mjeri domaći proizvođači poštivati tržišne odnose: cijenu, kvalitetu, dizajn, rokove isporuke. S druge strane, koliko će trgovina biti spremna podržati takva nastojanja i honorirati ih stavljanjem tih proizvoda na svoje police.
Ostaje da se pridržavcamo tih okvira i da se struka nastoji izboriti za primjereniji status i tretman u ukupnoj gospodarskoj politici. Činjenica je da kreatori te politike obično vrlo malo znaju o trgovini kao gospodarskoj djelatnosti. Razlog tome valja potražiti u činjenici da je sam pojam trgovine u ranijim društvenim okvirima planske privrede imao izuzetno nepovoljan pejorativni imidž. Najveći dio kreatora sadašnje gospodarske politike (koji je i tada djelovao) prihvatio je to kao činjenicu, bez obzira na bitne razlike s obzirom na ulogu trgovine u tržišnim okvirima. Oni jednostavno premalo prate nove trendove i kretanja u svjetskom gospodarstvu, posebno globalizacijske trendove, kako bi se njima prilagođivali.
|
Stoga ih struka mora uvjeriti u potrebu novih odnosa na području trgovine i proizvodnje. Stručna savjetovanja, tematski okrugli stolovi na kojima će sudjelovati i predstavnici vlasti, Gospodarske i Obrtničke komore, Inspektorata i ekonomisti, zatim razna stručna savjetovanja (poput MAGROSA) postaju javne tribine gdje će se odlučivati o daljnjim tijekovima i sudbini hrvatske trgovine, pa time i ukupnoga hrvatskoga gospodarstva. Ako bude sluha! Jer, za gospodarski i financijski kapital, rast i promjenu odnosa u tom smislu najvažnije je znanje, vizija i sposoban menadžment.
«Thinking the Future»
Gotovo niti jedno područje gospodarskih aktivnosti ne doživljava tako krupne i tako značajne promjene kao što je to slučaj u prehrambenoj industriji. Odražava se to kroz bespoštednu bitku s cijenama, ubrzane procese koncentracije i prilagođivanje sve bržim promjenama i navikama potrošača. To znači da cijeloj branši predstoji uključivanje u manevarski prostor internacionalizacije, polarizacije i promjena, pa su time i zadani prioriteti u budućem ponašanju. Svakako da se to odražava i na velike trgovačke lance koji se u skladu s tim procesima također moraju stalno prilagođivati. U svijetu se javlja potpuno nova politika asortimana koji se strukturiraju vertikalno i horizontalno, što najviše dolazi do izražaja u supermarketima. U tom smislu postaju presudni Category Management i Customer Relationship Management. Koliko se o tome zna u našim trgovačkim krugovima?
Druga bitna novost je da su pooštrena pravila obilježavanja prehrambenih proizvoda u cilju zaštite alergičnih osoba. Vrlo jasno i taksativno su navedena pravila ponašanja. Recimo, više nije dovoljno navesti da je riječ, primjerice o biljnom ulju. Sada se mora napisati od koje je biljke na primjer iz kikirikija. Nova se pravila protežu i na alkoholna pića koja sadrže neki sastojak koji bi mogao izazvati alergijsku reakciju. Koliko naši trgovci, uključujući i menadžment zaista znaju o tome?
No, da se ne zavaravamo: maloprodaja se odvija i na drugim područjima. Recimo, od 1. listopada 2003. počela su se primjenjivati nova pravila EU o distribuciji motornih vozila. Nova će pravila nakon potpune primjene (1.listopada 2005) otvoriti put novim distribucijskim tehnikama kao što su prodaja putem interneta i multibranding zastupanja. To opet otvara put povećanoj konkurenciji na tržištu automobila. Nova se pravila unutar EU primjenjuju na prodaju i servis svih vrsta motornih vozila, pa će svatko tko prodaje vozila morati obavljati i usluge serviranja. To je samo dio novosti, koje će uskoro biti primijenjene i kod nas, a odgovarajućeg stručnog osposobljavanja u tom pogledu nema.
|
Znanje, vizija + sposoban menadžment
U tom smislu i nova formula uspješnosti: Thinking the Future (misli na budućnost), pri čemu se misli na nove trgovačke koncepcije sutrašnjice. Pokušajmo samo napomenuti koji su glavni pravci razmišljanja.
Internacionalizacija je uzela široki zamah, ali nije dovršena. Za trgovačke lance to znači da se moraju u još većoj mjeri usredotočiti na stranu dobavljača, od kojih su poneki izraziti globalni igrači. Na europskom prostoru, ne samo unutar Europske unije, to postaje gotovo primarnim pitanjem, jer je otvaranje granica stvorilo dodatni manevarski prostor na relativno vrlo velikom tržištu.
Polarizacija u odnosu na trgovinu prehrambenim proizvodima označava jasnu podjelu između specijalista i prodaje na velikim prostorima (supermarketi, hipermarketi i diskonteri). Koliko će manevarskog prostora preostati za male specijaliste, samostalne trgovce i 'trgovine u susjedstvu', s jasnim regionalnim usmjerenjem, neće ovisiti samo o potrošačima već o zakonodavcu i zaštitnicima od monopola. No, sve analize pokazuju da super- i hipermarketi odnosno diskonteri jačaju svoje tržišne pozicije, dok klasični supermarketi i male samostalne prodavaonice mahom nestaju. Recimo, u Njemačkoj postoji trenutno još samo 60.000 malih prodavaonica, dok ih je prije dva desetljeća bilo dvostruko više. Sličan je proces u tijeku i u nas.
Značajnu ulogu u svim tim kretanjima imaju i navike potrošača, koje su – kako sve analize stručnjaka pokazuju – podložne velikim i brzim promjenama. Jedna od najvažnijih za trgovinu i proizvodnju je svakako pojačana navika da se jede izvan kuće. Tome pridonosi sve veća orijentacija na pojedinačna (single) ili mala domaćinstva, učestali obroci izvan kuće, velika potraga za Convenience-proizvodima ili polarizacija između posebno pogodnih kupovina ili kupnje posebno luksuznih proizvoda vezanih uz neko događanje. U svakom slučaju, maloprodaja se u svim oblicima nastoji prilagoditi novim promjenama, vodeći računa o aktualnim trendovima i izazovima budućnosti.
|
Što nas očekuje u Hrvatskoj?
U više smo navrata upozoravali na bitne promjene maloprodajnog krajolika i na hrvatskom tržištu. Strani trgovački lanci se neumoljivo šire i dosad je već službeno zabilježeno 50-ak stranih trgovačkih kuća. Neke od njih posluju na hrvatskom tržištu godinama i postupno zauzimaju sve strateške točke koje su očito zacrtale u svojim jasno razrađenim višegodišnjim planovima prodora na naše tržište. Koncentracija stranih trgovačkih lanaca usmjerena je, prije svega, na zagrebačko područje, što je i bilo za očekivati. Pažljivija analiza prostiranja novih prodajnih objekata na Jadranu pokazala bi da su i tu zauzete strateške pozicije, koje će svakim danom jačati.
Ideja o stvaranju hrvatskog lanca maloprodaje bila je jedna od smjelijih i dalekovidnijih ideja u našem siromašnom gospodarskom ozračju, protkana vizijom i s jasnim pogledom u budućnost, što kod nas u Hrvatskoj očito nema šanse da prođe. Kao i na svim ostalim gospodarskim područjima, i tu nam nedostaje istinska vizija i spremnost da se za budućnost ove zemlje i njenog samostalnog gospodarstva ponese visoki stupanj odgovornosti. Nepotrebno je isticati da će se rezultati takvog oklijevanja i nedoumica vrlo brzo odraziti ne samo na ukupni prodajni asortiman u domaćoj maloprodaji, već – još više – na ukupnu domaću proizvodnju. A tada je šteta neprocjenjiva.
Gdje su izlazi?
U čemu leži tajna uspjeha? Podosta je elemenata i analiza potrebno da bi se dala prava ocjena. Ključni elementi su ipak detektirani: ljudi koji znaju na vrijeme prepoznati IDEJU, koji imaju VIZIJU i koji je znaju pretočiti u PRAKSU. Na taj način tvrtki daju IDENTITET, a stvaranjem BRANDA svoj razvojni put usmjeravaju prema POTROŠAČU.
Tih pet KLJUČNIH RIJEČI okosnica su na kojoj bi suvremena trgovina morala graditi svoju poslovnu i marketinšku filozofiju. Pritom su brand (marka) i potrošač dvije nedjeljive komponente suvremenoga pristupa tržištu. Pokuša li se tome još dodati potrebna DISTINKCIJA, zatim ORIGINALNOST i nadasve KREATIVNOST - koje predstavljaju područja marketinške aktivnosti i otvaraju sasvim nove horizonte te upućuju na nova rješenja u pristupu tržištu i potrošačima – dolazimo do jasnije formule za uspjeh i same trgovine.
Ali, tu je ono vječno otvoreno pitanje: koliko su nam kadrovi u trgovini osposobljeni za takav način razmišljanja?
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|