|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Ana Knežević
|
|
|
|
|
Na nedavno održanoj sjednici Izvršnog komiteta Svjetske sindikalne federacije sindikata trgovine raspravljalo se o novom fenomenu tzv. walmartizaciji.
Posao u Wal-Martu započeo je Sam Walton počevši posao prodajom u franšizi u malom gradu Arkansasu 1945. godine odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Posao je krenuo vrlo uspješno, tako da je uskoro nastao mali lanac sličnih prodavaonica, pa je počeo razmišljati o većima. 1962. godine on i njegov brat otvorili su prvi «diskont centar» - robnu kuću u gradu Rogersu u Arkansasu, prodajući robu po vrlo niskim cijenama. Ubrzo je kompanija počela značajno rasti, usmjeravajući se uglavnom na prodavaonice s niskim cijenama u manjim gradovima diljem SAD.
U kasnim 1980.-tim započinje s razvojem «supercentara» maloprodajnim «velikim kutijama» na lokacijama izvan grada. Sam Walton je umro 1992. godine, ali se njegov posao nastavio razvijati i rasti sve više.
Nekim ljudima i danas djeluje iznenađujuće da je mala «groserija» sa sjedištem u malom gradu Bentonvillu (25000 stanovnika) u staromodnom Arkansasu preuzela kompanije kao što su Exxon, General Electric ili General Motors kako bi postala broj jedan u svijetu, ali činjenice govore same za sebe.
Wal-Mart danas zapošljava 1,5 milijun radnika, uključujući više od milijun zaposlenih u SAD. Kompanija posluje u 3200 robnih kuća u SAD i u više od 1100 prodavaonica u devet drugih zemalja pa je Wal-Mart danas značajna maloprodaja u Kanadi, Velikoj Britaniji i Meksiku, a također se značajno širi u Njemačkoj, Argentini, Brazilu, Kini, Koreji, Puerto Ricu i posebno u Japanu.
Ukupni prihod u 2004. godini ostvaren je u iznosu od 105 milijardi dolara, od čega je profit 9 milijuna dolara. To su brojke pet puta veće od najbliže maloprodajne konkurencije u SAD-u. Od svakih 100 dolara koje potroše američki kupci u svim vrstama trgovina 8 dolara se potroši u Wal-Martovim prodavaonicama.
|
Wal-Mart danas čini 2% ukupnog američkog BDP. Ako bi se njegova veličina prikazivala u obliku neke države, Wal-Mart je velik kao recimo Saudijska Arabija, a pored toga predstavlja po veličini osmog kineskog trgovinskog partnera.
Wal-Mart nastavlja svoju ekspanziju kako na domaćem, tako i na stranom tržištu. Za 2005. godinu planira otvaranje 230-240 novih supercentara (u prosjeku 50000 m2 površine) od kojih će oko 100 biti na potpuno novim lokacijama. Isto tako planiraju otvoriti 40 novih diskont robnih kuća (radi se objektima smještenim izvan grada upola manjim od supercentara) i sličan broj kvazi-veleprodajnih jedinica za potrošače poznatih pod nazivom Samovi klubovi.
Međunarodno kompanija se širi kroz otvaranje novih robnih kuća (130-140 planiranih za 2005. godinu) i kroz preuzimanje drugih kompanija. Ovaj drugi pristup podrazumijeva na primjer i to kako postati drugi maloprodajni lanac u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zbog značajnog utjecaja ova kompanija stavljena je u žarište interesa svjetske sindikalne trgovinske udruge koja je na zadnjem zasjedanju svojeg Izvršnog komiteta, održanog početkom studenog u Ženevi razmatrala pojam tzv. «wal-martizacija» i svih njenih implikacija.
|
Način na koji Wal-Mart radi svoj posao, a prvenstveno se misli na niske plaće i loše uvjete rada – stavljaju ovu kompaniju na prvo mjesto interesa svjetske sindikalne organizacije. Njihov model rada, ponašanje i odnosa prema zaposlenicima postaje norma koju će većina poslodavaca morati slijediti. Drugim riječima, za sindikalni pokret ovo znači ne kako se postaviti prema ovoj pojedinačnoj kompaniji, već kako odgovoriti wal-martizaciji svjetskih ekonomskih i poslovnih modela.
Wal-Martova jeftina konkurentska prednost su niske cijene. Jedan od načina kako održati niske cijene i ostati profitabilan je platiti radnika manje, nego što bi zaradili bilo gdje drugdje.
Nivo plaća u Wal-Martu istraživan je u Univerzitetu Kalifornije (Berkeley), a rezultat istraživanja dan je u izvješću objavljenom u kolovozu ove godine. Upotrebljavajući podatke iz 2001. godine Sveučilište je zaključilo:
«Wal-Martove plaće su značajno ispod standarda u maloprodajnom sektoru. Otkrili smo da radnici u Wal-Martu zarađuju u prosjeku 31% manje nego radnici u maloprodaji kao cjelini, s plaćom od 9,7 dolara po satu, u usporedbi s 14,1 dolar po satu prosječne zarade radnika u djelatnosti maloprodaje.»
Ovo između ostaloga znači, kako upozorava američki sindikat AFL-C, da su Wal-Martove plaće u tročlanoj obitelji značajno ispod službene američke granice siromaštva, čak i kad rade u punom radnom vremenu.
Na vrhu ovog problema su Wal-Martovi menadžeri koji su optuženi od strane sindikata da redovito prisiljavaju radnike da rade prekovremeno bez da im se to plaća.
Jedan TV kanal nedavno je napravio intervju s jednim bivšim zaposlenikom Wal-Marta, koji je izjavio: «Upravitelj bi običavao reći da mu učinim uslugu i da ostanem prekovremeno dok on ne pronađe nekoga tko će me zamijeniti za prekovremeni rad. Međutim to se nikada nije desilo, a ja sam svaki dan ostajao 4-5 sati prekovremeno i nikada mi to nije bilo plaćeno.»
Tako je Wal-Mart 2001. godine morao platiti 50 milijuna dolara za prekovremeni rad 69000 zaposlenih u državi Colorado, a trenutačno se Wal-Mart suočava sa sličnim sporovima u nekoliko saveznih država.
|
Većina Amerikanaca zdravstveno osiguranje ima preko uplate doprinosa poslodavca nekom privatnom osiguranju, bilo kroz sindikalno pregovaranje bilo kroz plan kompanije. Ali nesindikalno Wal-Martovo privatno zdravstveno osiguranje je značajno manje velikodušno nego tipično osiguranje koje se nudi u ovom sektoru, zahtijevajući i plaćanje značajnog dijela doprinosa od strane radnika.
Procijenjeno je da svaki radnik u Wal-Martu treba platiti oko 45% svoje plaće da bi mogao koristiti zdravstveno osiguranje. Wal-Martovo zdravstveno osiguranje je također visoko restriktivno za radnike koji rade nepuno radno vrijeme (part-time), određujući da svatko mora raditi najmanje 34 sata tjedno da bi imao pravo na zdravstveno osiguranje.
Zato nije iznenađujući podatak da samo 41%-44% Wal-Martovih radnika plaća zdravstveno osiguranje, dok je prosjek u djelatnosti trgovine oko 66%.
Tako Wal-Mart uspijeva podići nivo svoje profitabilnosti jer nastoji većinu svojih troškova eksternalizirati tj. prebaciti na javne, odnosno državne fondove. Ova pojava je bila čak i predmet izvješća kojeg je početkom 2004. godine pripremio tim na čelu s kongresmenom Georgom Millerom. Po pitanju zdravstvene zaštite, na primjer, izvješće naglašava: «Zato jer ne mogu ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje preko kompanije radnici iz Wal-Marta ostvaruju zdravstvenu zaštitu preko javnih (državnih) fondova ili zanemaruju svoje zdravlje. Vrlo efikasno Wal-Mart forsira porezne obveznike da nadoknađuju ono što je kompanija trebala uplatiti.»
Prema drugoj studiji, samo u Kaliforniji porezni obveznici su subvencionirali oko 20,5 milijuna dolara za zdravstvenu zaštitu u Wal-Martu.
Nije samo zdravstvena zaštita područje u kojem Wal-Mart eksternalizira svoje troškove. U izvješću Georga Millera navedeno je da jedna Wal-Martova robna kuća s 200 zaposlenih košta porezne obveznike godišnje oko 420.750 dolara, odnosno 2.000 dolara po zaposlenom (pomoći za plaćanje troškova stanovanja, pomoć za školovanje djece, pomoć za zdravstveno osiguranje djece itd.) Odnosno kako izvješće navodi: «Zato jer Wal-Mart ne isplaćuje pripadajuće plaće porezni obveznici SAD prisiljeni su plaćati umjesto njega (WM) i u tom smislu profit Wal-Marta nije ostvaren samo preko leđa njegovih zaposlenika, već i preko leđa svakog američkog poreznog obveznika.»
|
Jedan od niza negativnih aspekata walmartizacije je gubljenje tj. uništavanje radnih mjesta. Američki sindikat UFCW je izračunao da svaka dva radna mjesta koje Wal-Mart otvori znači nestanak tri radna mjesta u malim dućanima.
Walmartovi radnici se forsiraju u identifikaciji s interesima i kulturom kompanije. Zaposlenika se prisiljava da se smatraju i predstavljaju kao dio Walmartovog tima. Svako jutro radni dan u robnoj kući započinje razgovorima s menadžerom, a razgovor završava jutarnjim pozdravom (klicanjem). Filozofija ovog počiva na stvaranju kompanijske lojalnosti, ponosa u izvrsnosti, osjećaja vlasništva u firmi, povjerenju i motivaciji da se posao obavlja na najbolji mogući način (citat iz povjerljivog menadžerskog dokumenta.)
Žene čine gotovo dvije trećine zaposlenih u Wal-Martu, ali su plaćene manje od muških zaposlenika i manje od onoga što se službeno promovira. I ovakvo postupanje kompanije je predmet sudskih sporova na temu diskriminacija i oko 1,5 milijuna žena koje su u kompaniji radile od 1998. godine traže zaštitu svojih prava na sudu, što predstavlja najveću legalnu akciju u zaštiti ljudskih prava u povijesti američkog pravosuđa.
Gore navedeno ponašanje Wal-Marta nažalost postaje model ponašanja, ne samo za kompanije u ovom sektoru, već to može postati i profil ponašanja kompanija na početku 21. stoljeća.
Prof. Neslon Lichtenstein sa Sveučilišta Santa Barbara (Kalifornija) piše:
«U svakoj povijesnoj epohi izgleda da se mora pojaviti prototip kompanije koja nudi novu ekonomsku strukturu i socijalne odnose. Krajem 19. stoljeća željeznica iz Pannsylvanie se deklarirala kao «svjetski standard», sredinom dvadesetog stoljeća General Motors je simbolizirao sofisticirani menadžment i tehnološki profinjenu masovnu proizvodnju, a posljednjih nekoliko godina Microsoft predstavlja hram postindustrijske ekonomije znanja.
Ako je teorija prof. Lichtensteina točna implikacije su nesagledive. Suočavamo se sa zaokretom od stila i kulture General Motorsa, što se reflektiralo kao poslijeratno suglasje koje se očitovalo u biznisu koji je prema zaposlenima otvorio model relativno dobro plaćenih i sindikalno zaštićenih radnih mjesta, prema modelu koji je nepopravljiv u smislu bilo koje vrste socijalnog partnerstva.
Ponekad se čini da jednostavno nema alternative walmartizaciji. Međutim, čak i svijet biznisa uviđa da postoji druga «strana ulice».
Trebamo imati na umu da walmartizacija nije neizbježna, gospodin Sam iz Arkansasa ipak nema odgovore na sve.
Odgovor na walmartizaciju treba biti homogenizacija poslovnog svijeta (Wal-Mart daje za plaće samo 1 milijun dolara više nego Costco, koji ima jednu trećinu zaposlenih manje od Wal-Marta.)
|
Wal-Mart i kompanije slične toj koje djeluju na međunarodnom tržištu zahtijevaju i međunarodni odgovor. Kao i prema drugim aspektima globalizacije danas postoji veća potreba nego ikada da se sindikalni pokret objedini i ojača, da bi se kao takav, mogao djelotvorno suprotstaviti ovakvim pojavama i odigrati ulogu koja mu je i namijenjena.
Rezolucije o trgovini i standardima rada koje je ovaj međunarodni sindikat usvojio na svom zadnjem kongresu, ukazuju na to da ključni zahtjev u budućnosti moraju biti standardi rada koji će s ugraditi u buduće WTO ugovore, a posebno oni koji se odnose na borbu protiv walmartizacije.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|