|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Jasenka Gleđa
|
|
|
|
|
Zakon o zaštiti potrošača jedan je od propisa kojim je započeo postupak implementacije direktiva Europske zajednice s područja zaštite potrošača u naš pravni sustav.
Preuzete direktive Europske unije odnose se na: isticanje cijena proizvoda koji se nude potrošačima, na prodaju izvan poslovnih prostorija trgovaca, potrošački zajam, oglašavanje proizvoda i usluga i nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima . Direktiva o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika elektronske komunikacijske mreže i usluga, preuzeta je djelomično i to u dijelu koji se odnosi na ugovorne obveze davatelja usluge.
Osim Zakona o zaštiti potrošača, odredbe o zaštiti potrošača sadržavaju i drugi propisi kao što su Zakon o trgovini («NN» 49/03, 96/03, 103/03), Zakon o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće upotrebe («NN» 1/97,128/99), Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (»NN»158/03) i Zakon o hrani («NN» 117/03, 130/03, 48/04).
Zakon o zaštiti potrošača (“NN” 96/03), u primjeni je od 8. rujna 2003 godine, a uređuje zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njihovoj poslovnoj, a ni poduzetničkoj djelatnosti.
U svrhu zaštite potrošača, Zakon propisuje i određene obveze trgovca (uvjete prodaje proizvoda i usluga, isticanje cijena proizvoda koji se nude potrošačima, izdavanje računa, prodaja proizvoda s nedostatkom, deklariranje proizvoda i dr.) koje, u širem smislu, obrađujemo u ovom članku.
Nadzor nad provođenjem zaštite potrošača obavlja Državni inspektorat, te drugi nadležni inspektori, u skladu s ovlastima utvrđenim Zakonom.
Sklapanje ugovora o prodaji s potrošačem
Izlaganje robe s naznakom cijene predstavlja ponudu trgovca ili poziv potrošačima za sklapanje ugovora o prodaji. U trenutku kada potrošač izjavi da kupuje izloženu robu smatra se da je ugovor sklopljen i od tada potrošač ima sva zakonom predviđena prava .
Zakon o zaštiti potrošača daje pravo trgovcu odbiti prodaju proizvoda u prodaji na malo i pružiti uslugu, ali samo iz posebno opravdanih razloga.
Koji su to posebno opravdani razlozi, Zakon ne određuje, ali sankcionira trgovca koji bez opravdanog razloga s potrošačem ne sklopi ugovor o prodaji.
|
Posebno opravdani razlozi, zbog kojih trgovac može odbiti s potrošačem sklopiti ugovor o prodaji, može biti:
- Trgovac nije zadužen robom i proizvod još nema cijenu ;
- Radi se o pokvarenoj ili oštećenoj robi koja čeka povrat;
- Radi se o izložbenom uzorku robe koji je izuzet od prodaje ako je na robi to vidljivo označeno;
- Radi se o robi u izlogu ;
- Rezervacija robe za drugog kupca;
Kod uslužnih djelatnosti opravdan razlog može biti slučaj kad trgovac ne obavi uslugu potrošaču jer nema opreme ili stručnog radnika, bez obzira što je registriran za obavljanje takvih usluga.
Trgovac koji pruži potrošaču uslugu popravka i održavanja proizvoda, čija je vrijednost veća od 500,00 kn , dužan mu je ispostaviti predračun i radni nalog s opisom radova i upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak.
Izdani radni nalog potpisuju trgovac i potrošač, a jedan primjerak radnog naloga se uručuje potrošaču.
Zakonska odredba da trgovac ispostavi predračun i radni nalog potrošaču za usluge popravka i održavanja proizvoda čija je vrijednost veća od 500,00 kn odnosi se na sve usluge popravka i održavanja, bez obzira na vrstu proizvoda ili usluge, a ne samo na usluge popravka proizvoda koji zahtjevaju redovno održavanje.
Svako proširenje radnog naloga bez prethodno pisanog pristanka potrošača je sankcionirano, bez obzira što materijalna odredba str. 5 čl. 7 Zakona, propisuje “ da trgovac mora dobiti pisani pristanak potrošača ako se proširenjem radnog naloga cijena povisuje za 5%”.
Isticanje cijene proizvoda i pružanja usluga
Odredbe Zakona o zaštiti potrošača obvezuju trgovca da za proizvode koje prodaje, na točno određenom mjestu i na propisani način, istakne svoju maloprodajnu cijenu. Trgovac smije istaknuti samo konačne cijene.
Konačne cijene za potrošača su maloprodajna cijena proizvoda i usluga i maloprodajna cijena za jedinicu proizvoda, proizvodne cjeline ili jedne određene količine proizvoda.
Utvrđena maloprodajna cijena mora odgovarati cijeni iz popisa robe ( primke zaduženja), koju trgovac na malo vodi prema odredbama Pravilnika o obliku i načinu vođenja popisa robe u trgovini na malo «NN» 73/02 i 79/02).
Maloprodajna cijena mora biti napisana na proizvodu, odnosno ambalaži, na prodajnom mjestu i na proizvodu u izlogu.
Maloprodajna cijena se ističe u kunama. Ako cijena sadrži i iznos lipa, cijene se iskazuju u kunama s dvije decimale ( npr: 20,60 kn). Maloprodajna cijena sadrži i porez na dodanu vrijednost.
Cijene proizvoda i usluga koje iznose manje od jedne kune trgovci iskazuju brojčano u decimalnom iznosu kune ( npr: 0,50 kn).
Nije dozvoljeno isticanje maloprodajne cijene u eurima kao ni isticanje na proizvodu uz maloprodajnu cijenu i cijene u eurima.
|
Obveza isticanja maloprodajne cijene odnosi se i na rezervne dijelove koje trgovac prodaje s uslugom. Ova obveza odnosi se isključivo na rezervne dijelove koji se nalaze u prodavaonici. Nije potrebno isticati maloprodajnu cijenu proizvoda u skladištu servisa, jer se skladište ne smatra prostorom za obavljanje trgovine na malo i potrošač u pravilu nema pristupa skladištu.
Maloprodajnu cijenu je dovoljno istaknuti samo na prodajnom mjestu, (na transportnoj ambalaži ili na kutiji uz izložene proizvode), u sljedećim slučajevima:
- Kod proizvoda koji se nalaze u prodajnom prostoru zapakirani u transportnu ili neku drugu ambalažu u većim količinama ( kisela mineralna voda u pakovanju od 6 kom) i sl.) pri čemu je bitno da se roba u toj ambalaži izlaže na prodajnom prostoru. Ako se isti takvi proizvodi izlažu pojedinačno potrebno je na svakom proizvodu napisati maloprodajnu cijenu.
- Kad trgovac u svom prodajnom prostoru osigura potrošačima provjeru maloprodajne cijene putem tzv. info punktova za svaki proizvod putem bar koda.
- Kod proizvoda manje veličine ( žvakaće gume, bomboni, čokoladice i sl.), pri čemu je tehnički problem lijepiti maloprodajnu cijenu na svaki proizvod.
- Kod prodaje smrznutih proizvoda koji se izlažu u škrinjama za hlađenje, pa je također tehnički teško na njima isticati maloprodajnu cijenu.
Maloprodajna cijena za proizvode koji se prodaju bez ambalaže komadno ili u rasutom stanju, mjerenjem bez prisutnosti potrošača, ističe se na prodajnom mjestu proizvoda, samo kao cijena za jedinicu mjere.
Obveza isticanja cijene za jedinicu mjere proizvoda, prethodno zapakiranog u potrošačkom pakovanju, vrijedi za proizvode koje trgovac sam unaprijed (bez prisutnosti potrošača) pakira u manja potrošačka pakovanja, pa se maloprodajna cijena tog pakiranja razlikuje od maloprodajne cijene za jedinicu mjere proizvoda.
Ista obveza vrijedi i za proizvode koje proizvođač pakira u potrošačka pakovanja različitih težina (meso, riba i dr.) pod uvjetom da se maloprodajna cijena tako pakiranih proizvoda razlikuje od cijene za jedinicu mjere tog proizvoda.
Obveza isticanja jedinične cijene ne postoji za tvornički prethodno zapakirane proizvode u pakovanjima većim ili manjim od jedinice mjere.
U praksi je čest slučaj da se na proizvodu, odnosno prodajnom mjestu uz maloprodajnu cijenu ističu i druge cijene proizvoda koje su manje od utvrđene maloprodajne cijene (slučaj kad se roba plaća gotovinom ili čekovima ili karticom).
Trgovci ne smiju, osim u slučaju rasprodaje proizvoda, uz maloprodajnu cijenu isticati i druge cijene na proizvodu. Samo kod rasprodaje proizvoda, uz maloprodajnu cijenu ističe se i snižena maloprodajna cijena proizvoda.
Sve druge cijene koje se razlikuju od utvrđene maloprodajne cijene, trgovac je dužan istaknuti kroz svoje uvjete prodaje, tako da potrošač sam može izračunati drugu, umanjenu cijenu.
|
Plaćanje novčane obveze potrošača
Novčana obveza potrošača koja se plaća putem banke ili neke druge ustanove za platni promet smatra se namirenom danom uplate kod pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet.
U skladu s takvim zakonskim određenjem, ako je isporuka robe uvjetovana izvršenjem uplate, trgovac je dužan isporučiti robu s danom uplate ( bez obzira kad uplaćeni iznos stigao na račun trgovca).
Trgovac, koji ne prizna potrošaču plaćanje računa s danom uplate, već mu zaračuna zateznu kamatu, čini prekršaj.
Kad se radi o plaćanju unaprijed predujmom, obračun kamata teče od dana kad je trgovac primio predujam, a ne od dana kad je potrošač predujam uplatio.
Bez obzira na način plaćanja, ako se plaća u više obroka, a zbroj tih obroka veći je od cijene tih proizvoda, radi se o ugovoru o potrošačkom zajmu .
Izdavanje računa
Za prodani proizvod, odnosno pruženu uslugu, trgovac je obvezan kupcu izdati točan te jasno, vidljivo i čitljivo ispisan račun. Isto tako, trgovac mora omogućiti potrošaču provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kakvoću i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge bez dodatnog naplaćivanja.
Odredbe Zakona o zaštiti potrošača ne propisuju sadržaj računa niti slučajeve kad nije potrebno izdavati račune. Ta pitanja uređena su Zakonom o porezu na dodanu vrijednost «NN» 47/95....82/04).
Glede izuzetaka od obveze izdavanja računa, trgovci postupaju sukladno čl. 15 Zakona o porezu na dodanu vrijednost, prema kojem se računi ne moraju izdavati ako se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, lutrije, športske prognoze, lota, velda, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica te pri prodaji na tržnicama i otvorenim prostorima. Sadržaj gotovinskog računa propisan je čl. 15. st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
Stoga će u postupku kontrole inspektori utvrđivati samo:
- je li trgovac izdao račun,
- je li izdani račun točan,
- je li račun jasno vidljiv i
- je li račun čitljivo ispisan.
Ako u postupku kontrole inspektor utvrdi da je račun izdan, ali ne sadrži sve propisane podatke iz čl. 15 Zakona o PDV-u, obavijestit će o tome nadležno tijelo Porezne uprave sukladno čl. 36. Zakona o državnom inspektoratu.
|
Isprave koje prate proizvod i deklariranje proizvoda
Trgovac mora potrošaču kod prodaje proizvoda uručiti ili predočiti (ako se radi o poljoprivrednim proizvodima u rasutom stanju ) propisane isprave i to: deklaraciju, jamstvo, tehničku uputu, uputu za sklapanje, uputu za upotrebu, popis ovlaštenih servise i sl.)
Ove isprave moraju biti napisane na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, uz dopunsku mogućnost uporabe i drugih jezika.
Ova obveza trgovaca odnosi se na sve proizvode koji prema posebnim propisima moraju imati propisane isprave i tu nema iznimke.
Ostali proizvodi moraju imati propisane isprave samo ako ih je priredio proizvođač radi lakše i sigurnije uporabe tih proizvoda.
Deklaracija je obvezna za svaki proizvod. Osim obveznih elemenata, deklaracija mora sadržavati i podatke utvrđene posebnim propisima.
Ovu odredbu treba tumačiti na način da se sadržaj deklaracije za pojedine proizvode proširuje elementima koje propisuju posebni propisi, bez obveze ponavljanja istih elemenata.
Tako na primjer, sadržaj deklaracije prehrambenih proizvoda uz Zakon o zaštiti potrošača određuje i Zakon o hrani (“NN” 117/03, 48/04). Prema odredbama čl. 52 toga Zakona, deklaracija prehrambenih proizvoda mora sadržavati sljedeće elemente:
- naziv hrane pod kojim se ona prodaje;
- popis sastojaka;
- količina određenih sastojaka ili kategoriju sastojaka;
- neto količinu za zapakiranu hranu;
- rok valjanosti;
- uvjete čuvanja, gdje je to potrebno, odnosno ako mogu utjecati na trajnost hrane,
- naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i /ili stavlja na tržište;
- za uvozne proizvode pored naziva i adrese proizvođača i adresu sjedišta uvoznika, te zemlju podrijetla;
- pojedinosti o mjestu podrijetla ako bi propust takvog navođenja mogao krivo navoditi potrošača o pravom podrijetlu;
- uputu za uporabu gdje je to potrebno radi pravilnog korištenja;
- za pića koja sadrže više od 1,2% vol. alkohola stvarnu jakost alkohola po volumenu;
Radi se dakle o kumulativnoj primjeni odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o hrani. Podsjećamo da je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, uz suglasnost ministar zdravstva i socijalne skrbi donio Pravilnik o općem deklariranju ili označavanju hrane kojim se propisuju opći zahtjevi i način deklariranja ili označavanja zapakirane hrane, kao i određena pravila vezana uz prezentiranje i reklamiranje hrane. Navedeni Pravilnik se primjenjuje od 1. siječnja 2005 godine.
Odredbe spomenutog Pravilnika određuju da podatci na deklaraciji ne smiju obmanjivati potrošača, posebice:
|
- glede karakteristike hrane, njezine prirode, identiteta, svojstava, sastava, količine, trajnosti, podrijetla, metode njezine izrade ili proizvodnje;
- pripisivanjem hrani učinaka i svojstava koje ona nema;
- stvaranjem zablude da hrana ima neke posebne karakteristike u odnosu na svu istovrsnu hranu koja također ima takve karakteristike;
- prezentiranje hrane, posebice njezin oblik, izgled ili ambalaža, materijali koji se rabe za pakiranje, način i mjesto na kojem je aranžirana i izložena;
- reklamiranje hrane;
Deklaracija nezapakirane hrane koja mora biti istaknuta jasno, vidljivo i čitljivo na prodajnom mjestu ili na posebnoj ambalaži ukoliko se hrana na prodajnom mjestu drži u njoj.
Na deklaraciji tehnički složenih proizvoda nije potrebno navoditi upozorenje o mogućoj opasnosti pri uporabi, jer je taj element deklaracije , po posebnom propisu, već naveden u tehničkim uputama ili uputama za upotrebu.
Obvezni element deklaracije koji se odnosi na izjavu proizvođača o sukladnosti proizvoda s propisanim uvjetima, također nije potrebno navoditi na deklaraciji, jer prema Pravilniku o izgledu i uporabi potvrdbenog (certifikacijskog) znaka, tehnički složeni proizvodi moraju imati važeću potvrdu o sukladnosti (znak “C”) .
Na deklaraciji za cestovna vozila, dijelove, uređaje i opremu za cestovna vozila nije potrebno navoditi izjavu proizvođača o sukladnosti proizvoda s propisanim uvjetima, jer prije stavljanja ovih proizvoda u promet prema zahtjevima iz posebnih propisa, potvrđuje se sukladnost tih proizvoda sa zahtjevima o obveznoj homologaciji. Svaki uređaj, oprema ili dio koji odgovora homologiranom tipu mora biti označen homologacijskom oznakom.
Na deklaraciji uvoznih proizvoda navodi se puna adresa uvoznika, a za proizvođača dovoljno je navesti podatak o nazivu proizvođača i zemlji u kojoj proizvođač ima sjedište (dakle nije potrebna puna adresa proizvođača).
Na deklaraciji uvoznih proizvoda, umjesto oznake “ zemlja podrijetla” može se navesti “ proizvedeno u ” s time da ako je zemlja podrijetla jedna od članica EU na deklaraciji se kao zemlja podrijetla može navesti EU.
Ako se radi o uvoznim proizvodima čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje, kao zemlja podrijetla navodi se zemlja u kojoj je ta roba prošla posljednju obradu i preradu koja dovodi do novih proizvoda ili predstavlja posljednju fazu proizvodnje.
Za istinitost podataka na deklaraciji, koje trgovac nije mogao provjeriti ili znati, odgovoran je uvoznik ako se radi o uvoznom proizvodu, odnosno proizvođač ako se radi o domaćem proizvodu, premda je inspektor obavio nadzor kod trgovca u maloprodaji.
Odgovornost za nepoštivanje odredbi o deklaraciji (nema deklaracije ili je deklaracija nepotpuna tj. ne sadrži sve podatke) odgovorni su trgovac i proizvođač, odnosno uvoznik koji je takav proizvod stavio u prodaju.
|
Ambalaža
Ambalaža mora biti neškodljiva za zdravlje, prilagođena obliku i masi proizvoda i ne smije dovoditi potrošača u zabludu glede mase i veličine proizvoda. Za ambalažu škodljivu za zdravlje odgovara proizvođač, a kod uvoznih proizvoda uvoznik. Trgovac na malo odgovara također ako je znao ili je mogao znati da je ambalaža škodljiva za zdravlje.
Deklaracija na ambalaži u kojoj se hrana stavlja na tržište mora sadržavati najmanje:
- naziv hrane;
- rok valjanosti;
- naziv i adresu proizvođača ili onoga koji hranu pakira i/ili stavlja na tržište, a gdje je to potrebno i
- druge podatke propisane posebnim propisima
U slučaju kad trgovac nudi zamatanje proizvoda posebnim papirom za zamatanje i dodatnim ukrasima, cijena tih proizvoda i usluge zamatanja, ako postoji, mora biti jasno i čitljivo istaknuta.
Ambalaža u obliku vrećica i torbi koje imaju logotip trgovca ili proizvođača smatraju se promidžbenim sredstvom i nije ih dozvoljeno naplaćivati.
Trgovci mogu naplaćivati samo razne reklamne proizvode (kape, majice, kišobrane) koji imaju otisnuti logotip ili naziv proizvođača ili trgovca, a koji su zaduženi kroz popis robe, kao i svaka druga trgovačka roba.
Rasprodaja proizvoda
Cijena prije i cijena nakon sniženja proizvoda na rasprodaji mora biti jasno, vidljivo i čitljivo označena. Kod rasprodaje proizvoda, za koje je propisano da se najveći postotak sniženja na početku rasprodaje mora odnositi najmanje na jednu petinu svih proizvoda, kao kriterij se uzima količina, a ne vrijednost proizvoda.
Proizvod koji je na rasprodaji zbog isteka roka uporabe, mora dodatno imati jasno, vidljivo i čitljivo istaknut najmanji ili krajnji rok upotrebe.
Kod rasprodaje i prodaje po sniženim cijenama, trgovac mora sastaviti zapisnik o promjeni cijena sukladno odredbama Pravilnika o obliku i načinu vođenja popisa robe u trgovini na malo.
Proizvodi s nedostatkom ili greškom
Trgovac koji prodaje proizvod s greškom ili kojem istječe rok upotrebe, mora takav proizvod fizički odvojiti od ostalih proizvoda i jasno, vidljivo i čitljivo obilježiti na proizvodu i na prodajnom mjestu da se radi o prodaji proizvoda s nedostatkom ili greškom, ili prodaji proizvoda kojem istječe rok upotrebe.
Kupac koji je kupio proizvod s nedostatkom koji nije mogao otkriti prilikom preuzimanja robe ( skriveni nedostatak), dužan je o tome obavijestiti trgovca u roku od osam dana računajući od dana kad je nedostatak otkrio.
U obavijesti o nedostatku kupac je dužan opisati nedostatak na robi i pozvati prodavatelja da pregleda proizvod. Pravo na reklamaciju kupljenog proizvoda, kupac može ostvariti samo uz račun o kupnji proizvoda.
|
Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavača o nedostatku robe može:
- zahtijevati od prodavača da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka ( ispunjenje ugovora),
- zahtijevati sniženje cijene,
- izjaviti da raskida ugovor;
Trgovac je dužan postupiti po zahtjevu potrošača, jer u protivnom čini prekršaj koji je zakonski sankcioniran novčanom kaznom. (čl. 109. Zakona o zaštiti potrošača).
Iako su usvajanjem Zakona o zaštiti potrošača u većoj mjeri gospodarski interesi potrošača zaštićeni u skladu s propisima EU, pitanje odgovornosti za neispravne proizvode u Republici Hrvatskoj nije uređeno u skladu s Direktivom EU.
Odgovornost proizvođača za štetu uzrokovanu nedostatkom proizvoda bit će uređena u okviru (novog) Zakona o obveznim odnosima koji će sadržavati odredbe o odgovornosti proizvođača za štetu uzrokovanu neispravnim proizvodom.
|
|
 |
|