|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
Kako smo se pripremili za dolazak i što očekujemo od velikih trgovačkih centara i novih lanaca supermarketa na domaćem tržištu
Zakon (sustav) je dobar
ako se zakonito provodi.
(Sv. Augustin, 354-430)
Parafraze glasovite misli Sv. Augustina, koju rado rabim u komentarima domaćeg zakonodavstva i prehrambenog prava, sjetio sam se i istaknuo je kao motto u ovom razmatranju, kao reakciju na stanovitu uznemirenost zbog sve većeg broja novih trgovačkih centara i sustav lanaca supermarketa, koji sve više osvajaju maloprodajnu mrežu prodavaonica prehrambene robe u Hrvatskoj.
Time sam, nadam se, odmah na početku izlaganja učinkovito pojasnio činjenicu, da će izgradnja, bogatstvo ponudbenog asortimana, niske (konkurentne) cijene i kvaliteta prehrambene robe u uvjetima slobodne konkurencije pozitivno djelovati na razvoj i modernizaciju domaće trgovine i bitno utjecati na proizvodnju, kvalitetu i promet hrane u Hrvatskoj, na domaće tržište rada i usluga te cio niz drugih činitelja bitnih za naš gospodarski i društveni razvoj u doglednoj budućnosti.
Novi odnosi u prometu domaće prehrambene robe, na koje oni neprijeporno utječu, u velikoj će mjeri ovisiti o načinu na koji smo se za njih pripremili i kako ćemo ih prihvaćati, prilagođavati se specifičnim potrebama domaćih potrošača i gospodarskog sustava vrijednosti za koje smo se odredili. Ekonomika veličine i konkurentnost trgovačkih lanaca na domaćem i međunarodnom tržištu nisu upitni, ali otvaraju i cio niz pitanja budućnosti prometa hrane u Hrvatskoj, njene uloge, veličine, organizacije i učinkovitosti, radnog zakonodavstva i zaštite prava zaposlenika - o čemu više u ovom i nekoliko drugih brojeva našeg časopisa.
Veliki trgovački centri i lanci supermarketa u razvijenome kapitalističkom svijetu danak su osnovnim tečevina gospodarskog napretka, pokretljivosti i načinu života urbanog života, te potreba da se principi racionalnog poslovanja temeljena na bogatstvu ponude, dobroj organizaciji, povoljnim cijenama, kvalitetnim i pouzdanim prehrambenim proizvodima približe korisnicima.
Temeljni principi borbe za kupce i međusobna konkurencija “divova” u kojoj svoje mjesto traže i manji trgovci i gospodarstvenici školovani za nešto drukčiji način poslovanja sve više su prisutni i na našem tržištu. S kakvim se promjenama u kvaliteti proizvoda i načinu prodavanja prehrambene robe na domaćem tržištu susrećemo već danas i što možemo očekivati u bližoj budućnosti nešto detaljnije u ovom prikazu.
|
Primjereno karakteru i obimu prikaza na stranicama našeg časopisa članak je podijeljen u dva dijela:
(1) u prvom dijelu prikaza iznesena su neka osnovna zapažanja o pojavljivanju i značenju sustava velikih trgovačkih centara i lanaca supermarketa na našim prostorima, a u
(2) drugom dijelu prikazan je izbor i sustavni komentar prednosti i mane sustava, prostora i opreme te neka od praktičnih rješenja za odabir, održavanje kvalitete robe i postupanje s hranom u tim suvremenim sustavima prometa prehrambene robe temeljem inozemnih iskustava i primjerenih rješenja domaćim prilikama.
Konkurentnost, kvaliteta, sigurnost i pouzdanost
U korjenima promjena suvremenih načina prodavanja i približavanja prehrambene robe kupcima, kao i na drugim područjima društvenih, političkih i gospodarskih mijenja u “tranzicijskom razdoblju” nalazi se, u krajnjoj liniji, borba za potrošače.
To u našem slučaju zanači novi ili bar redizajnirani sklop vrednovanja robe prema potrebama krajnjih korisnika, neovisno o tomu radi li se o potrošačima, trgovini, industriji, primarnoj poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji. Zato nije slučajno, da smo, kada je riječ o hrani, ili bolje rečeno o poznavanju prehrambene robe, za prvi broj 31. godišta izlaženja našeg časopisa odabrali prikaz Sigurnost hrane u zakonskim propisima i trgovini hranom (loc. cit. Suvremena trgovina 31 (1) 2-6 (2006).
Misao vodilju tog članka, da je sigurnost i zdravstvena ispranost hrane u svim karikama prehrambenog lanca osnovni činitelj kojim svako organizirano društvo, pa tako i naše, štiti život, zdravlje i gospodarske interese svojih članova, ne umanjuje zanačenje drugih parametara kvalitete i uporabne vrijednosti hrane (izgled, boja, okus, konzistencija, prehrambena vrijednost, stabilnost) koji pridonose njezinoj sposobnosti zadovoljavanja osnovnih potreba potrošača.
Tu su i drugi činitelji unapređenja poslovanja i promicanja kvalitete poslovanja kao što su propagandna i financijska podrška vodstva i struke, čistoća, uređenost, opći izgled i opremljenost prodajnih prostora i opreme, dobra organizacija rada, susretljivo i školovano osoblje i dr. Pridodamo li tomu i nezaobilazni faktor cijene (o tomu nešto kasnije) i neke od činitelja prosudbe kvalitete temeljem kojih se kupci najčešće odlučuju za izbor i kupnju prehrambene robe u trgovini vrlo smo blizu, razlozima za ovaj prikaz.
Organizacijski i gospodarski dovoljno veliki sustavi centara i lanaca za prodaju prehrambene robe svojom veličinom, osmišljenom i agresivnom promidžbom, svojim internim i eksternim propisima o kvaliteti i normama ponašanja u kontaktu s potrošačima, sve više reguliraju, osiguravaju i jamče kvalitetu prehrambenih proizvoda i na našem tržištu.
|
Nažalost, pored niza hvalevrijednih učinaka, često i na štetu domaćih zaposlenika, potrošača, poljoprivredne i industrijske proizvodnje te oblikovanja dobrih prehrambenih navika stanovništva.
Nesigurna polazišta
O stvarnim dosezima takvog stanja u široj stručnoj javnosti i, posebice, kod potrošača znade se razmjerno malo. Podaci kojima raspolažemo često su na granici nekritičnosti i senzacionalizma, temeljeni na zaključcima bez sustavnog, stručnog i djelotvornog istraživanja, pouzdanih analiza i zaključaka domaćih nositelja nadzornih, političkih, gospodarskih, znanstvenih, obrazovnih i drugih struktura javnog mnijenja, organa vlasti, upravljanja i slično.
U njihovoj interpretaciji često smo opterećeni mnogim političkim, društvenim i gospodarskim problemima “tranzicije”. Često smo začuđeni i iznenađeni brzinom promjena, novim odnosima, dobrim ili lošim rješenjima, koja znamo ali ih ne uočavamo i puštamo ih da prolaze mimo nas. Podrška društvene zajednice, onih koji bi promjene trebali predviđati, pratiti ih i na njih reagirati najčešće nije sukladna našim potrebama i očekivanjima.
Nema ili bar ne u dovoljnoj mjeri, bar koliko je meni poznato, sustavnih istraživanja i brzih rješenja za uvodno istaknute promjene strukture i probleme konkurentne sposobnosti postojeće domaće trgovine, niti se sustavno istražuju povratni učinci tih promjena na naše vanjskotrgovačko poslovanje, u domaća proizvodnja, promet i potrošnja hrane.
Njihovo mjesto zauzimaju manje značajni problemi i ne odviše korektne akcije pod utjecajem privremenih ili dnevnopolitičkih događanja. Ponekad mi se čini, da oni koji bi o tim problemima trebali voditi brigu, svoj posao ne rade onako kako bi trebali ili smo naprosto došli do stupnja tehnokratske bolesti (ne sasvim slučajno u francuskom izvorniku to je bila katolička bolest), što znači da oni koji o tom odlučuju ne znaju, a oni koji znadu ne odlučuju.
U takvoj situaciji, koja je, treba li to posebno isticati, jedna od slobodnih interpretacija razmjerno dobro informiranog potrošača, mogu i moja razmatranja u ovom članku doprinijeti boljem razumijevanju utjecaja novih trgovačkih centara i lanaca supermarketa na kvalitetu i pouzdanost prehrambene robe na domaćem tržištu.
|
Ono što, sa stajališta poznavanja kvalitete i sigurnosti prehrambene robe u trgovini, smatram bitnim, jest činjenica da norme sigurnosti i kvalitete, zakonska regulativa, postupci prometa, čuvanja, nadzora, kontrole i prodavanja te, načelno, osjetljive robe nisu bitno vezani uz veličinu trgovne, iako o njoj djelomično ovise. Isto tako smatram, da su strahovi da će veliki poslovni sustavi uništiti domaći sustav manjih prodavaonica, što se djelomično već dešava, trenutno prenaglašeni.
Primjeri velikih inozemnih i domaćih sustava u nastajanju pokazuju da se u dovoljno velikim ili vrlo malim sustavima i organizacijskim jedinicama može naći mjesta i za manje prodavaonice, minimarkete i/ili obiteljske dućane i specijalizirane prodavaonice. No, i za to treba vremena i strpljivosti.
Prijelaz iz jednog u drugi, pa makar i bolji, sustav vrijednosti uvijek je bolan, traži žrtve i neminovnost je napretka. Oni koji su kod nas za to odgovorni već bi danas trebali znati rješenje svega što je bitno za socijalnu sigurnost i razvoj zdravog društva. Budimo strpljivi i čekajmo bolja vremena i za stalno rješenje tog važnog segment socijalne stabilnosti i dostupnosti suvremene trgovine svim potrošačima.
Zašto ne iskoristiti povoljnu priliku
Na sreću, Hrvatska je tradicionalno mala zemlja posuta pravim biserima znanja inventivnih i sposobnih ljudi, koja se je temeljnim “obrazovnim standardima” opredijelila za put prema “društvu znanja” i stvaranju preduvjeta, da u praktičnoj provedbi ovog i drugim “propulzivnim” programima posegne za svojom “sretnom prilikom” temeljem dobrih rješenja za boljitak domaće trgovine po dobrim modelima domaćih i inozemnih sustava prodavanja jeftine, viskokvalitetne i sigurne domaće, prirodne, zdrave i prerađene hrane.
Ako je neki, objektivno bolji i djelotvorniji sustav obrade kupaca i ponude prehrambene robe suvremenom gradskom stanovništvu već prisutan i dalje osvaja naše prostore, zašto ga ne prihvatiti, oplemeniti i društveno promicati i na ovim prostorima. Naravno, ni u kom slučaju to ne smije biti nekritično i bez uklanjanja slabosti, koje su nam djelomično poznatr već danas.
Od snažne poruke krilatoga boga “sretne prilike” s perčinom, koji treba dohvatiti u pravo vrijeme (inače ga možemo neuspješno loviti ili čekati drugu povoljnu), koja sigurno nije “izvorni hrvatski proizvod”, ali je neprijeporna “hrvatska kvaliteta”, sigurno smo nešto naučili, pa zašto to ne primijeniti i na dobre tečevine, inozemna i domaća iskustva, koja nam donose sustavi koje smo, s povjesnog stajališta, još nedavno mogli upoznavati tek u inozemstvu.
|
Velika je vjerojatnost, da ćemo i u nešto izmijenjenim gospodarskim odnosima i kulturnim dosezma u i izvan Hrvatske znati dobro iskoristiti obilje praktičnih iskustava i prednosti trgovanja po mjerilima koja nam donose i uvode veliki trgovački centri i lanci specijaliziranih hiper- i supermarketa te većih i manjih “marketa”, prodavaonica, dućana i minimarketa.
Kako dalje - inozemna iskustva i domaća rješenja
Trgovački sustavi, o kojima je riječ u ovom prikazu, nisu novost niti nepoznati na ovim prostorima. U nekoj, ne tako dalekoj, prošlosti, kupovali smo u njima ili njima sličnim u Trstu, Palma Novi, Gratzu, Leibnitzu, Münchenu i na drugim mjestima omiljenih bližih ili daljih turističkih ili “shoping” odredišta.
Danas su oni ovdje, k nama nisu došli vođeni nekim altruističkim motivima (da bi nama bilo bolje !), nego isključivo vođeni gospodarskim interesima. Jednako kao domaći trgovci i oni su obvezni poslovati prema našim, a ne “njihovim” propisima i normama ponašanja. Temeljne norme kakvoće, zdravstvene ispravnosti, zaštite zdravlja i gospodarskih interesa domaćih kupaca, te hrvatsko radno i poslovno zakonodavstvo za njih vrijede jednako kao i za domaće proizvođače i trgovinu.
Ako ih se pri tomu ne pridržavaju ili se ponašaju drukčije nego u matičnim zemljama, to je njihov i naš problem, koji moramo sankcionirati domaćim sustavom nadzora i kontrole po jednakim mjerilima za sve.
Da bismo kupovali upravo u njihovim prodavaonicama, dućanima ili “marketima” i oni moraju prevladavati zapreke domaće i inozemne konkurencije i domaće potrošače, a o njima je gotovo isključivo riječ, uvjeriti ponudom, kvalitetom i cijenom, da se isplati kupovati upravo u njihovim prodavaonicama, a ne na nekom drugom mjestu ili kod konkurencije.
Sukladno tomu, važno je uočiti, da nas na otvorenom tržištu slobodnog kretanja ljudi, roba i kapitala, nitko, bar načelno, ne prisiljava da prihvaćamo bilo što što ne želimo i sve loše što svaka promjena i novi sustav vrijednosti donosi sa sobom.
Negativna iskustva s prihvaćanjem “preporuka od višeg interesa” ili primjedbama primjerice, na slogan HGK “Kupujmo hrvatsko” (prema upozorenju Europske komisije, danas je to kupujmo kvalitetno i budimo kroativni) ili slogana koji govori o Hrvatskoj kao zemlji bez GMO (američko protivljenje nekim formulacijama u Zakonu o genetski preoblikovanim organizmima (Zakon o genetski modificiranim organizmima, u nešto izmijenjenom obliku, u Hrvatskoj je donesen 2005. godine) i slično, nešto je što prati svaku “tranziciju”, političku i gospodarsku prilagodbu sustavima za koje smo posebno zainteresirani i više je izuzetak nego pravilo.
Ako kod nekog još uvijek i na tom području postoje dvojbe najveća je vjerojatnost da se slična rješenja ne mogu izbjeći, da će do njih dolaziti i u budućnosti, te da će se i takvi problemi najvjerojatnije riješiti “pregovorima s Europom” na način koji više ovisi o nama nego o njima.
|
Znakovito je da se među dvanaestak velikih trgovačkih sustava, od hiper- ili supermarketa do diskonta, koji imaju prodajne prostore na reprezentativnom području Zagreba, već danas nalaze najmanje tri domaća lanca supermarketa i/ili diskontaod kojih je, svaki u svojoj kategoriji, po širini, kvaliteti i cijeni ponudbenog asortimanana, veličini, opremljenosti i organizaciji prodajnih prostora i pratećih sadrža na visini kvalitete susjednih europskih sustava, posebice onih koji djeluju na hrvatskome tržištu.
Dobra inozemna iskustva i njihov sklad s potrebama domaćih potrošača svakako je put kojim treba nastaviti, oplemenjivati ga i primjenjivati.
|
U drugom dijelu prikaza:
2. Veliki trgovački centri i lanci, hipermarketi, supermarketi, marketi i diskonti
|
|
 |
|