11.08.2009. (Edita Vlahović Žuvela)
Seljaci - posljednji hrvatski komunisti
Nije jasno zašto je državni tajnik Stjepan Mikolčić tržišnu cijenu pšenice, kojom je operirala Žitozajednica, proglasio nefer i nekorektnom
Bitka za cijenu pšenice, koja visokim intenzitetom traje već nekoliko mjeseci, ne može se objasniti ekonomskim, već samo političkim kategorijama. Ili, kako to kaže Stipan Bilić, jedan od boljih poznavatelja prilika u prehrambenoj industriji i poljoprivredi, "zadnji komunisti u Hrvatskoj su seljaci jer traže da im država socijalizira gubitke".
Cijena pšenice ove godine je značajno niža nego lani posvuda po svijetu, a u Hrvatskoj su uz to zalihe povijesno visoke. Ove godine višak bi trebao biti čak oko 250 tisuća tona jer su seljaci lani dobro zaradili pa su ove godine zasijali još i više.
Europski seljaci vodili su se drugom logikom, pa je proizvodnja u EU smanjena za 2,3 milijuna tona. I uz tako smanjenju proizvodnju, pšenica na europskim burzama postiže nižu cijenu od one koje traže hrvatski seljaci.
Cijena pšenice je u Hrvatskoj u lipnju ove godine bila u prosjeku 50 posto niža nego u lipnju 2008., prema podacima Tržišnog informacijskog centra u poljoprivredi (TISUP).
Prosječna cijena kilograma pšenice u lipnju (starog uroda) iznosila je 94 lipe po kilogramu. U lipnju 2008. cijena te pšenice bila je 1,89 kn/kg, da bi već u srpnju te godine cijena pala na 1,5 kuna, koliko je bila dogovorena otkupna cijena pšenice.
Prema istom izvoru, na mađarskoj burzi BSE prosječna cijena kilograma pšenice u lipnju 2008. bila je 1,25 kuna za termin dospijeća u kolovozu prošle godine.
Prosječna pak cijena pšenice u lipnju ove godine na BSE iznosila je 92 lipe za termin dospijeća u kolovozu ove godine, a početkom srpnja zabilježena je minimalna cijena od 83 lipe za kilogram.
Dok je Žitozajednica u srpnju domaćim proizvođačima za ovogodišnju pšenicu ponudila od 78 do 82 lipe za kilogram, što je u skladu s prije opisanim kretanjima, državni je tajnik Stjepan Mikolčić izjavio da ta cijena nije fer i korektna. Nije objasnio zašto?
Daljnji razvoj događaja je više, manje poznat – Vlada je predložila da cijena bude "tržišna", odnosno da se kreće na razini cijene na budimpeštanskoj burzi na dan otkupa uz intevrencijsku potporu od 750 kuna po haktaru, uz već postojeću od 2250 kuna.
Ministarstvo poljoprivrede i seljaci pritom "zaboravljaju" da su u cijene pšenice na svjetskim burzama već ukalkulirani poticaji koje pojedine vlade daju svojim proizvođačima, te da se cijene ne određuju političkim pregovorima.
|
"Kod nas se ne prihvaća da je poticaj dio cijene, a uz to se poticaji daju kao što Djed Mraz dijeli bombone. Bez ikakvih uvjeta i kontrole", komentira Bilić i pojašnjava da su u EU normirana direktna ulaganja po hektaru (recimo zna se da se goriva troši 80-100 litara ili sjemena 210 kilograma), te da ona čine 50 % prihoda.
Bilić kaže da je odnos ulaganja i prihoda sličan i kod nas, te da nije teško izračunati da svatko tko proizvede barem 5,5 tona pšenice po hektaru ima prihod od 7000 kuna. Dodaje da bi onaj tko proizvede tri tone ne samo da ne može od toga živjeti, već rasipa resurse.
"Naši poljoprivrednici ne koriste agrotehničke mjere, ne koriste blagodati struke, pa zarade 4 tone po hektaru. To je preskupa proizvodnja, za razliku od drugih zemalja koje proizvode dvostruko više po hektaru. Naši poljoprivrednici rade po svome, ne paze na sorte pšenice što je jako važno, pa nemamo puno tvrde pšenice koje poboljšavaju kvalitetu kruha i tjestenina. Ne razumiju da ne ide svaka sorta na svako područje", rekao je za www.banka.hr dr.sc. Ivan Kalinić, ravnatelj Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS).
HZPSS je davnih dana napravio "Matičnu knjigu biljne proizvodnje» i ponudio je na korištenje svim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s idejom da svaki seljak dobije jednostavni alat za procjenu potrebnih ulaganja i isplativosti proizvodnje.
Ali – kako nam je rekao Kalinić – ona se ne koristi jer «niti jednim pravilnikom nije određeno njeno korištenje, nismo uspjeli ući u sustav".
I bez takvih analiza jasno je da ima puno isplativijih kultura od pšenice. "Prošlogodišnja zarada krivo ih je usmjerila, a dodatni razlog tolikoj proizvodnji je ta što je pšenica najlakša za proizvodnju.
Potrebno je samo 14-15 sati rada godišnje po hektaru", objašnjava Bilić. Kalinić tumači isto i podsjeća da uvozimo 50 posto povrća, "ali tu ima pravog posla".
Ministarstvo poljoprivrede organizra, međutim, pregovore, pristaje na ucjene, ono određuje koja je cijena fer, a koja ne, arbitrira između otkupljivača i proizvođača, a sve na teret poreznih obveznika. Zašto? (Bankamagazin))
|
|
 |
|