|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
mr.sc. Stipan Bilić
|
|
|
|
|
Genetski modificirana hrana je danas najveći javni izazov i to polazeći od stava apsolutne negacije, a s druge strane pobornici u toj hrani vide rješenja za eliminiranje gladi, koja je veliki planetarni problem, a ujedno vide u ovom obliku proizvodnje temeljnu budućnost poljoprivrede. Ove suprotstavljene krajnosti nije moguće izmiriti niti je moguć kompromis između opredjeljenja koja se međusobno isključuju.
Autor ovog uratka sebe smatra potpuno nekompetentnim za prosuđivanje o istinitosti ova dva suprotstavljena stava, ali je uvjeren da je genetski modificirana hrana već sada prisutna i kod nas i to u većoj mjeri nego što se pretpostavlja. Donošenje ZAKONA O HRANI legitimira proizvodnju, promet i korištenje ove hrane, iako su prijedlozi vrlo restriktivni u odnosu na želje zagovornika i na tragu su zapadnoeuropskih stavova koji su vrlo restriktivni prema proizvodnji, prometu i potrošnji ovakve hrane.
U zauzimanju stavova o genetski modificiranoj hrani kod nas se mora poći od činjenice da će se u ovom segmentu razvijati buissines, a tko se prije uključi imat će nesumnjivo konkurentsku prednost.
Usprkos načelnoj nekvalificiranosti i manjku edukacije iz znanstvenih područja koji se koriste za osporavanje ili glorifikaciju, ipak bih istakao neka zapažanja neutralnog promatrača. U prvom redu sjećam se, a ostalo je zabilježeno, slično osporavanje kod korištenja hibrida, koja su se na posljetku pokazala sasvim neutemeljenima.
Osim ovoga želim navesti još jednu činjenicu. Naime, tradicionalno oprezna i uvijek dobro informirana Katolička crkva još nema konačni stav o genetski modificiranoj hrani, a za jesen se prema Glasu koncila od 31.08. o.g. – organizira, u Rimu, veliki znanstveni skup s ciljem zauzimanja stava o ovim dilemama. Tu će se razmotriti mnoga važna pitanja – od posve tehničkih pa do humanitarnih i etičkih. Opreznost Crkve vezana je uz činjenicu da bi ovakva hrana mogla pomoći kod suzbijanja gladi, ali se pri proizvodnji i distribuciji trebaju poštivati određena etička načela. U prvom redu potrošači moraju biti informirani o kakvom proizvodu je riječ, o njegovoj primjeni, a posebno takvi proizvodi ne smiju u potpunosti istisnuti prirodne poljoprivredne proizvode. S etičkog polazišta ističe se da postoji velika razlika između genetskog inžinjeringa na biljkama i životinjama u odnosu na ljude. Sve ovo otklanja nam praktičnu rezerviranost s obzirom na činjenicu da se i da će se ovakva hrana proizvoditi, distribuirati i trošiti. Osim navedenog možda je najvažniji razlog to što agrarni bussines koji je s jedne strane vezan uz tradicionalnu proizvodnju, svoj ekonomski napredak veže uz primjenu novih dostignuća.
|
Budući da je cjelokupna problematika vezana uz ekonomske interese, a da ekonomski interesi prijeđu, preskoče ili zaobiđu bilo koju barijeru što potkrijepljujem sljedećom prispodobom: «U vrijeme Drugog svjetskog rata, u zarobljeničkom logoru savezničkih časnika u Njemačkoj, logoraši su imali dosta kave i čokolade koju su im dostavljale obitelji preko Crvenog križa, a nisu imali putra, jer dostava nije bila moguća. Usprkos logora, žica i stražara i zabrana, uspostavljena je razmjena tih, u svakoj zajednici manjkajućih proizvoda.» Ovo ekonomsko načelo vrijedit će i u slučaju genetski modificirane hrane, jer na jednoj strani postoji povoljna ponuda, a na drugoj strani postoji potreba za hranom. Kako logor, žica ni stražari nisu spriječili trgovinu, tako nitko danas neće spriječiti proizvodnju, distribuciju i potrošnju ove hrane.
Sigurno je da mi danas konzumiramo puno više hrane koja je genetski modificirana, u odnosu na naše uvjerenje samo što nismo upoznati s tom činjenicom. Stoga je za pozdraviti donošenje odredbi Zakona o hrani koje omogućavaju legalizaciju proizvodnje i distribucije, ali prisiljavaju sudionike na pravila i postupke kod proizvodnje i distribucije. Člancima Zakona 30-33, 57, 83-86, direktno se regulira proizvodnja i distribucija, a ostalim člancima normiraju se indirektne norme i uvjeti za ovu vrst hrane. Budući je ovaj Zakon vezan uz normativizam i praksu zapadnoeuropskih zemalja možemo očekivati daljnju liberalizaciju. Ali o tome onda kada se usvoje nove norme.
Doduše, naša poslovna mana je što u slučaju bilo kakvih dilema najprije čekamo razrješenje dvojbe, pa onda započinjemo pripreme, dok drugi počinju poslove uvjereni u to da će im bilo koje rješenje omogućiti rad i tako stječu konkurentske prednosti. Stoga je ovo prilika da polazeći od legitimnih mogućnosti počnemo proizvoditi kako bismo proizvodnju prilagodili budućim normama.
Ukoliko čekamo rješenje ovih dilema u planetarnim okvirima izgubit ćemo vrijeme, a spor rješavaju interesi proizvođača iz SAD-a i EU, jer su u svakoj od ovih ekonomskih grupacija interesi agro bussines vezani uz tradicionalnu proizvodnju, a u drugoj uz tehnološke i znanstvene inovacije. Naime, cjelokupna poljoprivredna politika EU oslonjena je na efikasne i subvencionirane proizvođače tradicionalnih proizvoda pa bi uvođenje drugačije poslovne filozofije srušilo cjelokupnu agrarnu i ruralnu politiku, što bi za posljedicu imalo velike ekonomske lomove i razne političke probleme.
Stoga ne treba čekati rješenja za cijeli svijet, nego je potrebno odmah poduzeti sve, odnosno donijeti u programu državne poljoprivredne politike okvir za proizvodnju genetski modificirane hrane, naravno uvažavajući stručna i etička upozorenja.
|
Na prostoru Republike Hrvatske nije potrebno sveukupno zemljište koristiti za proizvodnju i podmirenje vlastitih potreba, pa makar proizvodili na najprirodniji način. Uvijek će jedan dio proizvodnih potencijala ostati neiskorišten (a danas koristimo jedva 50% površina). Slobodne površine moguće je koristiti i za proizvodnju ove hrane čiji su proizvodni troškovi niži pa će interes za nju imati potrošači i na domaćem i na inozemnom tržištu. Zakonom o hrani dopuštena je proizvodnja i distribucija pa proizvođači i distributeri moraju anticipirati rješenja i požurivati budućnost, ukoliko ne želimo biti uvijek u zaostatku.
Domaća trgovina, bilo tradicionalna trgovina, bilo novoosnovana trgovina ili domaća trgovina s međunarodnim trgovačkim poslovanjem i imenom, moraju zajedno ili svaka za sebe pronalaziti rješenja i provesti u praksi zakonsku mogućnost i osigurati takvu hranu koja je potrebna potrošačima, ali uz izrađene poslovne norme. U svakom slučaju tko prvi stvori mogućnost za proizvodnju i promet, taj će steći prednost koja će biti ekonomski nagrađena bez obzira na to što mi mislili o genetski modificiranoj hrani.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|