|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr. sc. Dragutin Funda
|
|
|
|
|
1. Međunarodna organizacija za normizaciju – ISO
ISO je skraćenica od International Organization for Standardization, što u prijevodu znači Međunarodna organizacija za normizaciju. Nastala je 23. veljače 1947. godine nakon tzv. Londonske konferencije na kojoj je 25 vodećih svjetskih zemalja donijelo odluku o osnivanju međunarodne organizacije radi unifikacije industrijskih norma.
Počela je djelovati kao savez nacionalnih organizacija za norme i normizaciju radi pripreme, prihvaćanja, objavljivanja i brige o međunarodnim normama. Organizaciju danas čini 158 članica podijeljenih u tri kategorije: 103 stalna člana, 46 dopisnih članova i 9 pretplatničkih članova.
Republika Hrvatska je punopravna članica ISO organizacije od 1993. godine. Osim redovitih i pridruženih članica, postoji i subvencionirano članstvo koje je predviđeno za male i siromašne zemlje. ISO surađuje s organizacijom Ujedinjenih naroda, ali nije u njezinome sastavu. Središnjica ISO-a nalazi se u Ženevi (v. www.iso.org.).
ISO izrađuje tehničke sporazume koji se objavljuju kao međunarodne norme. To je glavna djelatnost organizacije. ISO ne provodi vrednovanje i ne dodjeljuje certifikate sukladnosti, nego to rade nezavisne certifikacijske organizacije. Ipak, treba naglasiti da se smjernice međunarodne organizacije, iako prema načelu dragovoljnosti, primjenjuju vrlo široko i tako osiguravaju pravila ponašanja uključenih subjekata.
ISO, dakle, razvija dragovoljne tehničke norme koje dodaju vrijednost svim vrstama poslovnih djelatnosti. One pridonose djelotvornijemu, sigurnijemu i čišćemu razvoju, proiz-vodnji i isporuci proizvoda i usluga. Olakšavaju trgovinu između zemalja i čine je pravednijom. ISO norme štite, također, korisnike i potrošače te mnoge aspekte njihova života čine jednostavnijima.
ISO razvija samo one norme koje zahtijeva tržište. Rade ih stručnjaci koji dolaze iz industrijskog, tehničkog i poslovnog sektora, koji su i zahtijevali norme i koji će ih zatim primjenjivati. Stručnjacima se mogu pridružiti i drugi s odgovarajućim znanjem, kao primjerice predstavnici vladinih agencija, organizacija potrošača, obrazovnih institucija i ispitnih laboratorija.
Objavljene pod oznakom međunarodne norme, ISO norme predstavljaju međunarodni konsenzus o stanju tehnike u određenoj tehnologiji ili djelatnosti.
|
2. Zašto su norme važne za potrošače?
Jeste li se ikad zapitali zašto svoju bankovnu karticu možete upotrebljavati bilo gdje u svijetu? Jeste li osjetili zahvalnost što su simboli na ploči s instrumentima u njemačkom automobilu, koji ste unajmili u Velikoj Britaniji, isti kao u vašem francuskom automobilu kod kuće u Hrvatskoj?
Ili što možete gledati videosnimku putem interneta na bilo kojemu od različitih računala koji su vam dostupni? Jeste li primjetili da igačke vašega djeteta nemaju oštre bridove? To je stoga što su u skladu s tehničkim specifikacijama koje su kodificirane u obliku dragovoljnih sporazuma koji se nazivaju norme.
I današnjemu, u sve većoj mjeri, globalnome, proizvodnom i trgovinskom okruženju potrošači očekuju korist od većeg izbora roba i usluga, nižih cijena i više informacija. Žele da kupljena roba bude kvalitetna, jednostavna za uporabu, sigurna i prihvatljiva za okoliš.
Norme su bitno sredstvo za postizanje tih ciljeva, jer se razvijaju unutar otvorenoga procesa koji pruža mogućnost da svi sudionici, uključujući potrošače, izraze svoja gledišta i da se ta gledišta uzmu u obzir. To je ključno načelo normizacije koje se temelji na konsenzusu u Međunarodnoj organizaciji za normizaciju (ISO), jer ono osigurava pravednost i djelotvornost norma i povjerenje u njihovu uporabu.
Norme su sastavni dio zaštite potrošača jer često čine temelj za nacionalno zakonodavstvo i certifikacijske sheme. Razvidnim razvojnim procesom, temeljenim na konsenzusu, norme poboljšavaju proizvode i usluge potičući:
- kvalitetu i pouzdanost
- zaštitu sigurnnosti i zdravlja
- spojivost proizvoda
- dosljednost u pružanju usluga
- veći izbor roba i usluga
- transparentnost informacija o proizvodu
- niže troškove i veću konkurentnost, znači niže cijene za potrošače
- prikladnost proizvoda za osjetljivu populaciju (djecu, starije osobe)
- zaštitu okoliša.
Norme su sporazumi koji sadrže tehničke specifikacije i druge precizne kriterije koji se moraju dosljedno primjenjivati kao pravila, smjernice ili definicije svojstava kako bi se osiguralo da materijali, proizvodi, procesi i usluge budu prikladni za svoju namjenu. Kad su takvi sporazumi međunarodni, oni postaju međunarodne norme.
Norme pridonose da nam život bude jednostavniji te da robe i usluge koje upotrebljavamo budu pouzdanije i djelotvornije. Primjerice, oblik kreditnih kartica, telefonskih kartica i strojno čitljivih kartica, kojima se svakodnevno služimo, temelji se na ISO međunarodnoj normi. Te se kartice mogu upotrebljavati posvuda, jer proizvođači u cijelome svijetu primjenjuju iste norme.
|
3. Kako potrošači sudjeluju u razvoju norma?
Normizacija omogućava potrošačima da steknu povjerenje u kvalitetu i pouzdanost proizvoda i usluga koje kupuju. Ta se razina povjerenja bitno povećava kad potrošači sudjeluju u postupku normizacije.
Potrošači mogu pridonijeti na mnogo načina:
- davanjem podataka o aspektima sigurnosti i brigom da se pitanja sigurnosti ispravno rješavaju
- davanjem primjera kako se proiz-vodi i usluge stvarno upotrebljavaju (ili zloupotrebljavaju) u praksi
- provjeravanjem odražavaju li zahtjevi djelotvornosti i ispitne metode način na koji se proizvodi i usluge stvarno upotrebljavaju.
Potrošači unose svoje jedinstveno gledište u stvaranje dragovoljnih norma koje određuju izradu mnogih proizvoda i strukturu usluga koje se upotrebljavaju u svakodnevnome životu. Mišljenje potrošača je posebno važno, osobito za norme koje se odnose na potrošačke proizvode.
Tehnički najsuvremeni videouređaj može postati noćna mora ako je njime teško upravljati zbog neprikladnih ili zbunjujućih uputa za uporabu. Štednjak nije prihvatljiv ako pri njegovoj uporabi postoje veliki sigurnosni rizici. Ako se individualni plan mirovinske štednje ne može lako usporediti s drugim ponudama, nije privlačan i nosi rizike itd. Koliko se proizvod ili usluga koristi, ovisi o korisniku, dakle potrošaču.
Kako potrošači sudjeluju u razvoju norma?
|
Na međunarodnoj razini ISO koordinira potrošačku politiku preko ISO Committee on Consumer Policy (ISO/COPOLCO). Članovi su COPOLCO-a nacionalna normirna tijela članovi ISO-a ili organizacije potrošača ovlaštene od nacionalnih normirnih tijela.
COPOLCO također traži mišljenja od stručnjaka u određenoj djelatnosti i državnih tijela. Najveći je zadatak povećati sudjelovanje potrošača, posebno iz zemalja u razvoju, u radu na normama i politici na svim razinama. COPOLCO organizira međunarodne radionice, objavljuje informativne brošure i osigurava druge obrazovne materijale i programe u tu svrhu.
Kad se priprema određena međunarodna norma, nacionalna normirna tijela rade na međunarodnoj razini kao članovi ISO-a. Utjecaj na pristup ili sadržaj međunarodne norme prema tome počinje na nacionalnoj razini. Osim toga, međunarodne udruge potrošača katkad neposredno sudjeluju u tehničkome radu.
Na primjer, Međunarodna udruga potrošača Consumers International (CI) pomaže da se gledišta potrošača kanaliziraju u normizaciju na velikom zemljopisnom području. Predstavnici CI-ja sudjeluju u međunarodnim tehničkim odborima (u područjima koja su od posebnog interesa za potrošače) unutar organizacije ISO i u okviru ISO-ova partnera, Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC). CI također pruža potporu svojim članovima na nacionalnoj razini.
Predstavnik potrošača sudjeluje na sastancima nacionalnih i međunarodnih tehničkih odbora gdje se izrađuju norme. Uloga je predstavnika potrošača osigurati da se kod izrade norma uzimaju u obzir pitanja od važnosti za potrošače.
To mogu biti sljedeća pitanja: zdravlje, sigurnost, djelotvornost, ergonomija, kvaliteta, pouzdanost, udobnost, zaštita okoliša, jednostavnost uporabe, kompatibilnost/spojivost i interoperabilnost/funkcionalna spojivost.
Za sudjelovanje nije potrebno posebno znanje – premda interes i nešto znanja o predmetnome području dobro dođu – samo dobra volja predstavnika potrošača da pročitaju i razumiju glavna pitanja te da se kroz sudjelovanje čuje njihov glas.
Kad je riječ o sudjelovanju potrošača u radu Hrvatskog zavoda za norme, isto je moguće ostvariti uključivanjem u rad tehničkih odbora u području usluga, proizvoda za kućanstvo i slobodnog vremena. To su, ponajprije, tehnički odbor za sigurnost igračaka i proizvoda za djecu, tehnički odbor za poštanske usluge itd. (v. www.hzn.hr).
|
|
 |
|