|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
Pokušaj državne intervencije na formiranje cijena gospodarskih subjekata
i naš komentar
|
|
|
prof. dr. sc. Nikola Knego
|
|
|
|
|
Porast cijena poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na tržištu Republike Hrvatske u mjesecu siječnju narušio je formiranu kulisu koja je još čvrsto stajala potkraj prosinaca prošle i početkom siječnja ove godine o stabilnosti i prihvatljivosti postojećeg stanja. Dogodile su se nakon toga značajne promjene cijena na više i to ne samo u segmentu hrane već i u segmentu komunalnih usluga.
Na promjene cijena energenata već smo navikli. Mnogi ostali proizvodi su u najavi povećanja cijena, a neki od njih imaju povratnog utjecaja na stvaranje pretpostavki za veću razinu cijena nekih od spomenutih proizvoda. Primjer toga je porast cijena mineralnih gnojiva koji u pripremi za proljetnu sjetvu ili u procesu nužnog prihranjivanja jesenskih usjeva stvaraju osnovu za formiranje viših cijena svih proizvoda kojima će spomenuto biti ulazna sirovinska osnova.
To je sve dobro poznato. Ono što iznenađuje je dosta nervozno reagiranje organiziranog društva, odnosno države, u ovom slučaju Vlade. Jasno je da organizirano društvo ima pravo pratiti i nadzirati sva moguća događanja i procese, pa i u segmentu politike cijena. To se od njega i očekuje, kao što se očekuje da izgrađenim interventnim instrumentarijem primjerenim vremenu reagira.
Ono oko čega se ne moramo složiti je način reagiranja na njihovo povećanje. Politika cijena u gospodarstvima s tržišnom ekonomijom, koja se glavninom temelje na privatnom vlasništvu, čija poduzeća nisu dobrotvorne organizacije već gospodarski subjekti koji posluju po računu dobiti i gubitka, a njihov menadžment se prema poslovanju mora odnositi s pažnjom dobrog i odgovornog gospodarstvenika ili domaćina, jest autonomno pravo svakog poduzeća.
Politika cijena je uz politiku asortimana segment robne politike. Asortiman možemo shvatiti u najširem smislu čak kao različitu lepezu aktivnosti kojima se poduzeća bave. Uloga organiziranog društva nije da, kao u našem primjeru, poziva proizvođače i trgovce da snize marže i time korigiraju cijene na niže te da ih se javno poučava odgovornom ponašanju, jer stječu profite na hrvatskom tržištu pa mogu nešto i žrtvovati.
Zar sumnjamo u to da se gospodarstvenici na hrvatskom tržištu ponašaju odgovorno? Zar vjerujemo da su neodgovorni i da je to dominantno te nisu skloni upravljati poslovnim sustavima na društveno odgovoran način? Pa kad bi to i bilo dominantno, još uvijek nije prihvatljivo ni potrebno pozivati ih da snize marže, jer su im po nečijoj ocjeni cijene previsoke.
|
Ono što nikad i nigdje nije sporno jest uloga organiziranog društva (država, njezine institucije, Vlada prije svega) u stvaranju pretpostavki za opću nižu razinu cijena kako proiz-voda tako i usluga. Nužno je s njihove strane stvarati pretpostavke za jeftinije poslovanje, stvarati pretpostavke za više manevarskog prostora u vođenju politike cijena.
Nužno je nadzirati, kontrolirati i prije svega anticipirati događaje. Naglasak je na riječi anticipirati. Biti sposoban anticipirati događaje znači nebiti zatečen događajima. Biti sposoban anticipirati događaje znači pripremiti se za sudar s njima. Biti sposoban anticipirati događaje znači biti sposoban preventivno djelovati.
Preventiva je uvijek jeftinija i prihvatljivija od kurative. To će vam svaki medicinar potvrditi. Traži se sposobnost za anticipativnu kontrolu događaja i procesa koji se još nisu dogodili. Drugo je pitanje koliko je to lakše kazati negoli stvoriti kontinuiranim i napornim, dugotrajnim radom kadrovske, organizacijske i financijske pretpostavke za učinkovito preventivno djelovanje. Ključna prevencija organiziranog društva u tom smislu (stvaranje osnove za jeftinije poslovanje pa i nižu razinu cijena) je pojeftiniti ulogu države.
Koliko smo u sadašnjem trenutku spremni na to i kakve su nam sposobnosti i mogućnosti, moglo bi se razgovarati i podrobnije elaborirati. Ostavimo to za neku drugu prigodu. Ono što nije sporno je da svatko tko pretendira da vodi, upravlja ili kormilari bilo s kim ili bilo s čim osim samim sobom mora za to, s čim ili s kim upravlja ili kormilari, biti sposoban i odgovoran.
Sposobnost i odgovornost se ne potvrđuju s bilo čim osim rezultatom. Jasno je da mislimo ne na bilo kakav rezultat, nego na rezultat kojega smo prethodno kvantificirali i vremenski projicirali i koji nam je mjera usporedbe za naša ostvarenja.
Nervoza u reagiranju na događanja u svezi s porastom cijena proizašla je iz zatečenosti situacijom. Sposobnost anticipiranja događaja u ovom slučaju je izostala. Izostalo je preventivno obilježje kontrolne uloge organiziranog društva, a do punog izražaja je došlo naknadno reagiranje koje se u operacionalizaciji kontrolne funkcije kao jedne od funkcija menadžmenta naziva još i kontrolom nakon smrti.
Poznato je tko obavlja takvu kontrolu kada je o čovjeku riječ. Obavljaju je patolozi. Mogu ustanoviti uzrok, zainteresirana struka može izvući pouku, ali nažalost pacijenta nije moguće oživjeti. To je samo potvrda da su posljedice naknadnoga reagiranja uvijek nepovoljnije u odnosu na kvalitetno preventivno djelovanje.
|
Napomena kako pozivi na razgovor i dogovor proizvođača i trgovaca oko korigiranja marži ne znače bilo kakav pritisak na njih jednostavno nije točna. Zašto? Organizirano društvo (država i njezine institucije) imaju mehanizme nadzora, kontrole i represije.
Ne bi bilo dobro pokušati provjeriti što bi im se dogodilo ako javno ukažu na nelogičnosti i nespretnosti koje su takvim reagiranjem iskazane. Ako se već odlučilo javno pozvati proizvođače i trgovce na dogovor oko sniženja cijena, onda je to bilo moguće uraditi samo za one proizvođače i samo za one trgovce bez obzira koliko ih je koji su u većinskom državnom vlasništvu, a time biti spreman za preuzimanje posljedica takvih odluka za poslovni rezultat dotičnih poduzeća.
I tada se to moglo odraditi drukčije. Nije dobro nakon sitnijih korekcija cijena u nekim i samo nekim trgovačkim lancima, i to na simboličnoj razini, konstatirati kako su se trgovci i proizvođači dogovorili. Kako su se dogovorili? Rehabilitira li se takvim ponašanjem dogovorna ekonomija i bili bi se dogovorili i zašto im nije padalo napamet da se dogovore bez takvoga poziva i pritiska odozgo?
Kako to da su im cijene po nečijoj ocjeni previsoke, i tko je taj čija ocjena je u takvoj procjeni presudna? Na sreću, u tržišnim okolnostima kakve jesu na hrvatskom tržištu koje je otvoreno, na kojem je dominantna uvozna komponenta pa i u segmentu hrane, na kojem se proces internacionalizacije poslovanja intenzivira, povrat k dogovornoj ekonomiji i arbitrirajućoj ulozi države i njezinih institucija može se dogoditi kao pokušaj, ali izgledi da uspije su mu nikakvi.
Primjer toga je i pokušaj dogovora i potrebe razumijevanje želja hrvatske vlasti da se kamatna politika vodi u skladu s njihovim očekivanjima i željama od strane banaka koje su u inozemnom vlasništvu. Moglo se razgovarati, uljudnost to nalaže, ali nije moglo proći.
Ono što bi bilo za očekivati da će se javljati i na našem tržištu, stvaranje je i izgrađivanje partnerskih odnosa između trgovaca i njihovih dobavljača, partnerskih odnosa koji se izgrađuju i uspostavljaju poslovnim interesima zainteresiranih partnera, a ne inicijativom države i potrebom udovoljavanja njezinim željama.
|
Jasno je trgovcima što ulazi u cijenu i kako se formiraju cijene. Legitimno je pravo trgovca da pokuša nabaviti jeftinije, a prodati skuplje. Ključno je samo ima li komu to prodati i je li taj spreman to kupiti po cijeni po kakvoj trgovac to nudi. Naivno je vjerovati da trgovci formiraju cijene kako im padne na pamet i da mnogo zarađuju i ostvaruju goleme profite u uvjetima dostignute razine tržišne konkurencije.
Dominantan udio u strukturi prodajne cijene hrvatske distributivne trgovine ima nabavna vrijednost trgovačke robe. Njezin udio u strukturi cijene bez PDV-a je 81-83% za cjelinu hrvatske distributivne trgovine posljednjih godina. Razlika do 100 ili 17-19% predstavlja razliku u cijeni. Ona se može javljati u jednom od dva klasična oblika kakvi su: marža, odnosno rabat.
Razlika u cijeni služi za pokriće troškova poslovanja i ostvarivanje dobiti. Kako je politika cijena sastavni dio robne politike, a ona sastavni dio poslovne politike trgovinskog poduzeća, to je ista u okolnostima tržišnog poslovanja i njihovo autonomno pravo, ali i odgovornost kako prema sebi tako i prema kupcima.
Vjerujemo da trgovci na društveno odgovoran način vode politiku cijena. Pa čak kada bi htjeli drukčije, to nije najčešće moguće jer im takav pokušaj osujećuje prisutna konkurencija. Izuzetak od spomenutog bi mogle biti sredine u koje još nisu stigli veliki trgovci, uz dodatak u većem broju, i tako utjecali na zaoštravanje tržišne utakmice.
Naša istraživanja to potvrđuju kao što potvrđuju da usitnjenost, rascjepkanost u ovom segmentu utječe na porast cijena. Potvrđujemo to usporedbom košarice proizvoda velikih trgovačkih sustava i prodavaonice u susjedstvu koja je u odnosu na najpovoljnijeg velikog trgovca nudila isto 34% skuplje. Opet se predlaže i pokušava dopustiti rad nedjeljom malim obiteljskim trgovcima, a zabraniti rad velikima. Zar nije to u kontradikciji s pozivom o potrebi sniženja cijena?
Kada bi trgovac formirao cijenu tako da je ona neprihvatljiva za kupce kojima je proizvod namijenjen, takav proizvod u prodaji bi ostvario značajan podbačaj u odnosu na očekivanja. U uvjetima konkurencije trgovci prate cijene, osluškuju i istražuju konkurenciju. Mogu, ako se dogodi da cijenom proizvoda precijene tržišne mogućnosti, intervenirati na tri ključne pozicije, i to redoslijedom postizanja prihvatljivih učinaka kako ćemo navesti.
|
Intervencija u visini razlike u cijeni odričući se onog njezinog dijela u cjelini ili djelomično koji služi za ostvarivanje dobiti. To je u potpunosti u rukama menadžmenta trgovinskoga poduzeća, i to se može uraditi žurno, dakle odmah.
Drugo prema redoslijedu prilagođavanja cijene tržištu je racionalizacija u troškovima poslovanja. Nije baš previše toga moguće učiniti od danas do sutra, jer da jest, postavlja se pitanje kako to nije već urađeno? Ovaj segment racionalizacije poslovanja nije zanemariv, jer i kada se misli da se više nema što racionalizirati uvijek se, kada ste pritisnuti nemogućnostima plasmana i teškom situacijom, nešto nađe što je moguće odraditi drukčije, učinkovitije ili čega se možete odreći barem na kraći rok.
Treće prema redoslijedu je utjecati na korekciju nabavne vrijednosti trgovačke robe. Spomenuli smo njezin udio u strukturi cijene bez PDV-a, i po tome bi racionalizaciju napora prema značaju u strukturi cijene bilo potrebno usmjeriti prvenstveno na taj segment cijene.
Stavili smo ga na treće mjesto, jer za razliku od prethodna dva ovdje je uključen i izvanjski činitelj, a dostizanje pretpostavki za ostvarivanje prednosti nabavljanja koje proizlaze iz elemenata kakvi su veličina, značaj, koncentracija nabavljanja, mjesto u prometnom nizu i slično, ne ostvaruju se preko noći.
Sve spomenuto ne uključuje visinu PDV-a s kojom se cijene mogu u značajnoj mjeri korigirati na više ili na niže, i o čemu proizvođači i trgovci moraju voditi računa, ali na njegovu visinu ne mogu utjecati.
Netko reče da je kvaliteta bavljenje pravim stvarima na pravi način. Napomenuo je da se nažalost prave stvari mogu raditi na krvi način. Mišljenja sam da je ovdje bilo na djelu bavljenje pravom stvari na krivi način. Baviti se pretpostavkama i kako ih ostvariti za stvaranje niže razine cijena da, ali ne na iskazani način.
U tom smislu je to pogrešno, i u nogometnom žargonu rečeno: pao je još jedan autogol. Koje bi posljedice spomenutog mogle biti? Za očekivati je da su pažljivi promatrači, posebice inozemni, spomenuto registrirali, a mi ćemo se opet čuditi, vjerojatno uskoro, kako to da smo na ljestvici poduzetničkih sloboda opet na nekom, prema nekom, neprihvatljivom mjestu? Kolika je uloga onih koje se tomu čude, trebali bi ustanoviti oni sami.
|
|
 |
|