Seniko studio
Broj 2/2011
Izdvajamo iz broja:
Broj 2-2011 - Ante Gavranović
Ekološke vrećice i torbe u ponudi Konzuma
Kude ide trgovina u novom desetljeću? - prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek
Održan 2. susret otočnih trgovaca - Srećko Sertić
Depresiju je moguće riješiti reindustrijalizacijom - dr.sc. Guste Santini
Hrvatski potrošači imaju pravo na siguran proizvod - Đema Bartulović, mag.oec.; Vesna Buntić, mag.iur.
Raiffeisen stambeni krediti uz državnu subvenciju
Državno natjecanje učenika iz obrazovnog podsektora trgovina u disciplinama prodavač i komercijalist - Dubravka Liebl, prof.
Sadržaj broja 2/2011
Obrtnička trgovina na udaru krize
Uredništvo
Za opstanak male trgovine nužan je rast kupovne moći građana. Moramo shvatiti kako smo mali u europskim, a kamoli u svjetskim okvirima i da jedino zajedno možemo napredovati.
Recesijska oluja otpuhala je s tržišta veliki broj trgovaca, pogotovo onih malih koji su imali najslabije uporište. Mali trgovci koji, unatoč svemu, i dalje ustrajavaju i održavaju svoje poslovanje sve teže u tome uspijevaju.

O tome kako posluje mala obrtnička trgovina u ovako surovim okolnostima na stranicama ovog časopisa pisani su brojni članci i izvješća, no dosad možda najcjelovitiji suma sumarum (kako ga je ocijenio naš doajen gospodarskog novinarstva i kolumnista Suvremene trgovine Ante Gavranović), dao je prvi čovjek obrtnika trgovaca i dugogodišnji predsjednik njihovog Ceha pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, Boris Vukelić.

Njegovo izlaganje na nedavno održanom savjetovanju, koje su zajednički organizirali uredništvo našeg časopisa i HOK u sklopu 53. Međunarodnog sajma obrtništva na Zagrebačkom velesajmu pod naslovom: „Mjesto i uloga malih trgovaca na hrvatskom tržištu“, obilovalo je statističkim pokazateljima koji ne baš veselim bojama oslikavaju stanje male trgovine u Hrvatskoj, ali i analitičkim zaključcima te primjerima iz svakodnevne trgovačke prakse.

Pomeo ih vjetar
Prema podacima Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, u Hrvatskoj je na dan 31. prosinca 2009. godine bilo aktivno 15.226 trgovačkih obrta. Točno godinu dana kasnije pad od 4% njihov broj smanjio je na 14.631, a negativni se trend nastavio i u 2011. godini s padom broja trgovačkih obrta od daljnjih 1,4%.

Podaci Državnog zavoda za statistiku otkrivaju, pak, kako je krajem 2010. godine ukupno u Hrvatskoj bilo 40.224 prodavaonice odnosno servisa, što je za 278 manje nego godinu dana ranije. Tim su podacima obuhvaćeni i pravne osobe i obrtnici. Međutim, pad je isključivo obrtnički, pošto je krajem prošle godine bilo 17.215 njihovih trgovina ili 379 manje na godišnjoj razini, dok su pravne osobe istodobno broj svojih objekata povećale za 101, na ukupno 23.009. Kako bi se shvatile prave razmjere osipanja broja obrtničkih trgovina treba znati kako su uoči krize, 2008. godine, hrvatski obrtnici imali ukupno 20.890 prodavaonica, što znači da ih se u nekoliko godina ugasilo više od tri tisuće.
„Pad“ je termin i pokazatelj koji se tvrdoglavo prikazuje u svim segmentima cjelokupnog sektora trgovine u zadnjim godinama. Tako je distributivna trgovina (s PDV-om) lani ostvarila promet od 251 milijardu kuna, što je smanjenje za 3,6%. Pri tome je izdvojeni udio obrtnika u tom agregatu oko 10 milijardi kuna (-3% u odnosu na 2009.), dok je ukupna trgovina na malo ostvarila 95 milijardi kuna prometa (izuzev motornih vozila), što je pad od 1,6% na razini godine.

Što se zaposlenosti tiče, hrvatska trgovina danas zapošljava oko 220 tisuća radnika. Na koncu 2010., u odnosu na godinu ranije, ukupno je bilo 3237 manje zaposlenih u trgovini na malo, od čega se 2516 odnosi na pravne osobe, a 721 na obrtnike.

„Kod nas i Kinezi zatvaraju“
U kakvim se uvjetima to događa? Tijekom 2010. godine BDP je pao za 1,5%. Prosječni mjesečni prihod kućanstva od 6200 kuna čak 80% građana smatra nedostatnim i mišljenja su kako im svaki mjesec nedostaje 2500 kuna za pokrivanje životnih troškova. U tim uvjetima 35% primanja troši se na hranu, što uz troškove stanovanja i ostale neizbježne troškove znači da veliku većinu osobnih primanja trošimo na egzistencijalne potrebe.

I u ovom segmentu postoje značajne razlike od regije do regije kojima je zajedničko to da oni koji najmanje imaju najviše gube. Naime, u Zagrebu prosječna primanja iznose 7500 kn i bilježe mali pad, u Istri, Primorju i Gorskom kotaru iznos osobnih primanja od 7180 kn smanjen je za 6%, dok je u Slavoniji prosječnih 4750 kuna mjesečno umanjeno za čak 12%. „Zato moj kolega iz Osijeka i kaže: Kod nas i Kinezi zatvaraju“.

Poseban problem u državi je sve veća nelikvidnost jer su nepodmireni nalozi lani skočili za 17,3 milijarde kuna premašivši tako iznos od 36 milijardi kuna, što je rast za nevjerojatnih 94%. Nepravedno je što će od pravnih osoba te dugove biti teško ili nemoguće naplatiti, što nije slučaj s obrtnicima jer obrtnik za svoje obveze odgovara cjelokupnim imovinom. To je nepravedna odredba, pogotovu ako se ima u vidu širi društveni značaj obrtništva.

Naime, obrt je vid obavljanja gospodarske djelatnosti koji zapošljava, samozapošljava, dodatno radno angažira članove obitelji, aktivira zamrznuti obiteljski kapital, a pritom u iznimno maloj mjeri koristi društvena i bankovna sredstva. Kao takav može biti faktor gospodarske stabilnosti jer je obrtništvo po prirodi takvo da u njemu nema velikih uspona, ali ni velikih padova.
Važnost obrtničke trgovine
Kada se govori o maloj trgovini mora se uzeti u obzir zemljopisna i demografska specifičnost Hrvatske te važnost male trgovine za opskrbu stanovništva. Isto tako, važno je znati kako od 6700 naselja u Hrvatskoj, njih 4000 nema nikakvu trgovinu. Tu se zasigurno radi o naseljima koja nisu od interesa za velike trgovačke lance, a i dolazak malih trgovaca nije uvijek izvjestan.

Usto, samo 90 naselja i gradova u Hrvatskoj ima više od 5000 stanovnika. Valja se sjetiti kako je jedan diskontni lanac, dolazeći na naše tržište, najavio kako će otvoriti po jednu prodavaonicu na svakih 5000 stanovnika. O demografskim razlikama po regijama, o naseljenosti, ne treba mnogo trošiti riječi jer se ne mogu uspoređivati Lika i okolica Zagreba.

Nadalje, zaposlenost u maloj trgovini po jedinici prodane robe je do tri puta veća nego u velikim formatima; mala trgovina na određenu vrijednost prodane robe zapošljava tri osobe, dok velika trgovina na istu vrijednost prosječno zapošljava samo jednu osobu. To je ujedno i odgovor zašto, uz procvat trgovine u Hrvatskoj, nije došlo do adekvatnog procvata zaposlenosti.

Mala trgovina je apsolutno naš turistički adut. Gosti koji dolaze u Hrvatsku žele iskusiti ono što ne mogu doživjeti doma, primjerice u Skandinaviji, gdje tri vodeća trgovca imaju preko 90% udjela na maloprodajnom tržištu. Usto, mala trgovina je isključivo kapitalno hrvatska te je oslonjena na domaću proizvodnju, a ne treba zaboraviti i potrebu za malom trgovinom zbog samofunkcionalnosti starijih osoba. Jedna od osnovnih ljudskih potreba je da može sam zadovoljiti svoje osnovne potrebe, a pod to se može na važno mjesto podvesti i kupnja osnovnih proizvoda. Krajem prošle godine u Hrvatskoj je bilo više od 1,1 milijun umirovljenika od kojih je 50% starijih od 70 godina. Prema tome, jasno je da njihov oslonac u kupnji nisu velike udaljene trgovine, već prije svega male prodavaonice iz susjedstva.

Kriza nije naša specifičnost
Brojni su faktori koji su imali utjecaja da mala trgovina dođe na pozicije gdje se danas nalazi. Tu se mogu označiti sinergijski negativni efekti, od opće gospodarske krize, posljedičnog pada kupovne moći građana, ali i nekih izoliranih činilaca kao što je svojevremeno ograničavanje radnog vremena trgovina.

Dakako, kriza, koliko god sinergijska bila, nije neka naša posebnost: sve se ovo već događalo u drugim zemljama puno ranije, čak i kada kriza nije bila niti na pomolu. Tako je u Velikoj Britaniji do 1990. godine zatvoreno 185 tisuća malih trgovina, a toga nisu bile pošteđene niti druge zemlje. To je prirodan proces.

Profesor Zdenko Segetlija analizirao je podatke za grad Valpovo u kojem se od 1972. do 2006. broj prodavaonica utrostručio, a prodajna površina porasla za 12 puta. U isto vrijeme, broj stanovnika grada porastao je za samo 20%! Jasno da je takva situacija na tržištu bila neodrživa.
Slabosti male trgovine ogledaju se u padu prometa, nekonkurentnosti maloprodajnih cijena, usitnjenosti nabave i visokim troškovima nabave, ograničenom asortimanu, visokim troškovima poslovanja, slaboj promociji, nedostatku kapitala i znanja i ograničenim zalihama. S druge strane, pak, snaga male trgovine je: lokacija u stambenim naseljima, uključivanje cijele obitelji, visoka motiviranost vlasnika, osobni kontakt s kupcem, iskustvo i fleksibilnost.

Siva ekonomija i nelojalna konkurencija
Kako bi se stanje u gospodarstvu, a time i u sektoru trgovine, popravilo potrebno je zaoštriti borbu protiv sive ekonomije i nelojalne konkurencije. Procjenjuje se kako se i do 35% gospodarskih aktivnosti odvija u sivoj zoni, dok se primjeri nelojalne konkurencije doslovno vide na svakom koraku, a najočitiji je prodaja robe ispod nabavne cijene.

Jedan od gorućih problema je PDV na hranu, čiju je stopu nužno svesti na razinu zemalja u okruženju kako bi se građanima olakšao život i trgovini omogućila konkurentnost. To se sve može izvesti bez štete za državni proračun. Među zemljama Europske unije jedino Danska ima višu stopu PDV-a, od 25%, a više je nego očito kako to nije zemlja s kojom se Hrvatska u ovom trenutku može uspoređivati. Svjesni smo situacije u kojoj se nalaze državne financije, znamo da je teško, ali to nije razlog da se ne uvede pilot projekt pa da se vidi je li učinkovit ili nije.

Nužno je najozbiljnije razmotriti i smanjenje fiskalnih i parafiskalnih davanja do izlaska iz krize. Naime, registar neporeznih davanja Ministarstva financija danas broji 247 različitih izdataka. Ta se davanja u vrlo malom broju smanjuju, a ponekad se čak i povećavaju, pogotovu zbog proračuna lokalne samouprave koji ima sve više obveza, sve manje izvora sredstava, a pokušava zadržati i socijalni i drugi standard na dosadašnjem nivou. To će biti vrlo teško, zapravo neizvedivo.

U posljednje vrijeme svjedočimo i drugim nepogodama za trgovce, od kojih se može posebno izdvojiti tzv. zabrana izlaganja duhanskih proizvoda prema Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda. Naime, Ministarstvo zdravstva je izdalo tumačenje prema kojem se izlaganje duhanskih proizvoda u prodavaonici smatra izravnom promidžbom duhanskih proizvoda i kao takvo podliježe sankcijama. Tu se radi o mišljenju. U zakonu, naime, to se nigdje izrijekom ne navodi.
A Ustav RH kaže kako se poduzetnička sloboda uistinu može ograničiti u točno određenim slučajevima, između ostalog zbog zaštite zdravlja stanovništva, isključivo zakonom, a nikako mišljenjem ili tumačenjem. Da situacija bude tragična, iako je to mišljenje odbačeno nakon reakcije Ministarstva gospodarstva, državni inspektori trgovcima i dalje naplaćuju kazne u nemalim iznosima.

Rabati i ‘tržišno natjecanje’
Na tu priču se nadovezuje odnos Tvornice duhana Rovinj koja kroz nametnute ugovore trgovcima znatno smanjuje rabate, a skraćeni su i rokovi plaćanja, ugovori sadrže ponižavajuće klauzule poput tajnosti svih odredbi, naplate svega po otkazu ugovora, obveze ulistavanja novih proizvoda itd. Manji tobacco shopovi, koji u ovoj zemlji zapošljavaju oko 5000 ljudi, s 2% rabata na maloprodajnu cijenu ili 0,40 kn po kutijici od toga ne mogu živjeti pa čak i da prodaju kamione takvih proizvoda.

Smatram kako bi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja trebala i morala adekvatnije reagirati na postupke ove tvrtke. Istodobno je ta ista Agencija promptno reagirala na prodajnu akciju Plus Marketa i zabranila reklamiranje te akcije iz razloga što se tijekom nekoliko dana ujednačuju cijene sedam proizvoda. To se smatralo teškom povredom tržišnog natjecanja.

Na zastavi trgovaca iz Berlina piše: “Jedinstvo nas osnažuje“ što je krasna poruka koju je nama dugo trebalo da je razumijemo. Ponavljam još jednom, preporuka samim trgovcima - ne pokušavati konkurirati cijenama, već se fokusirati na necjenovne elemente konkurentnosti. Pritom još jednom upozoravam odgovorne na to da je jako bitno slušati struku.

Zajedno možemo napredovati
Za opstanak male trgovine nužan je rast kupovne moći građana. Moramo shvatiti kako smo mali u europskim, a kamoli u svjetskim okvirima i da jedino zajedno možemo napredovati. Dovoljno je pripomenuti kako jedna Schwartz grupa, koja obuhvaća Lidl i Kaufland, ima 1,1% tržišnog udjela na svjetskom tržištu, a ostvaruje 59 milijardi eura godišnjeg prometa, Metro ostvaruje 50 milijardi eura prometa, Rewe grupa u koju spada Billa 47 milijardi eura. Svaka od ovih brojki premašuje iznos bruto domaćeg proizvoda Hrvatske.

Naša zemlja u europskom BDP-u sudjeluje s udjelom od 0,12%, što je osam puta manje od statističke greške koja iznosi 1%. U tim okolnostima nužno je da udružujemo svoje snage, svoju pamet i da vučemo najbolje poteze kako bismo opstali i zajedno napredovali.

Izdvajamo iz broja:
Broj 2-2011
Ekološke vrećice i torbe u ponudi Konzuma
Kude ide trgovina u novom desetljeću?
Održan 2. susret otočnih trgovaca
Depresiju je moguće riješiti reindustrijalizacijom
Hrvatski potrošači imaju pravo na siguran proizvod
Raiffeisen stambeni krediti uz državnu subvenciju
Državno natjecanje učenika iz obrazovnog podsektora trgovina u disciplinama prodavač i komercijalist
Sadržaj broja 2/2011
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa