|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Đema Bartulović, mag.oec.; Vesna Buntić, mag.iur.
|
|
|
|
|
Obzirom da je sigurnost proizvoda jedno je od prioritetnih pitanja kako u državama članicama Europske unije, tako i u Republici Hrvatskoj, Zakon o općoj sigurnosti proizvoda („Narodne novine” broj 30/09, 139/10) propisuje da svi proizvodi koji se stavljaju na tržište moraju biti sigurni. S druge strane, potrošači trebaju raspolagati svim bitnim informacijama koje se odnose na sigurnost proizvoda koji se nude na tržištu.
Međutim, na izuzetno dinamičnom tržištu Europske unije, pa tako i na tržištu Republike Hrvatske svakodnevno smo suočeni s pojavom novih proizvoda, nepoznatih potrošačima. Ponekad neki proizvodi zbog svojih određenih karakteristika ili sastava nisu sigurni za potrošače, te mogu prouzročiti posljedice koje su opasne po zdravlje i život potrošača.
U takvim slučajevima nužno je omogućiti brzo djelovanje nadležnih tijela na tržištu, a kako bi se zabranila prodaja takvih proizvoda.
Sukladno odredbama članka 13. Direktive 2001/95/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda, ako Europska Komisija ima saznanja da određeni proizvodi ozbiljno ugrožavaju zdravlje i sigurnost potrošača može donijeti odluku kojom se od država članica zahtijeva da poduzmu mjere kojima će se ograničiti ili odrediti posebni uvjeti za dostupnost takvih proizvoda na tržištu.
Takva se odluka može donijeti ako države članice različito postupaju u slučajevima kada se na tržištu pojavljuje opasan proizvod, odnosno ako države članice ne mogu na ovu vrstu opasnosti primijeniti druge postupke uređene posebnim propisima, odnosno ako se radi o takvoj vrsti opasnosti koja se može učinkovito ukloniti samo donošenjem hitnih mjera na razini zajedničkog tržišta Europske unije.
Ove se odluke donose isključivo u situacijama, kada postoji potreba za osiguravanjem visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača te neometanog djelovanja unutarnjeg tržišta. Takve odluke uobičajeno su privremenog karaktera i primjenjuju se do donošenja nekog trajnijeg rješenja, primjerice zakonodavnih izmjena, uvođenja novih standarda i sl.
Do sada je Europska Komisija donijela 4 takve odluke.
Prva se odnosila na zabranu korištenja 6 vrsta ftalata koji su štetni po zdravlje djece (kemikalije koje omekšavaju gumu ili plastiku) u dječjim igračkama i proizvodima za djecu, a što je bila osnova za donošenje Direktive o sigurnosti igračaka 2009/48/EC koja je zabranila uporabu ftalata u dječjim igračkama. Ista je transponirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske kroz Pravilnik o sigurnosti igračaka („Narodne novine” broj 2/11).
|
Također na tržištu Europske unije pojavile su se igračke koje su u sebi sadržavale sitne magnete takve veličine i oblika da se mogu odvojiti od igračke i da ih djeca mogu lako progutati, a što se nažalost i dešavalo. Europska Komisija je morala poduzeti hitne mjere, što je rezultiralo donošenjem Odluke kojom se obvezuju proizvođači da na sve takve proizvode moraju istaknuti jasna upozorenja da se radi o igračkama koje sadržavaju magnete, te da predstavljaju opasnost za djecu.
Predmetno upozorenje predstavlja privremeno rješenje dok CEN (Europski odbor za normizaciju) ne revidira normu koja se odnosi na sigurnost magnetskih igračaka.
Slijedeća vrsta proizvoda radi kojih je Europska unija bila prisiljena poduzeti hitne mjere jesu određene vrste upaljača.
Naime, upaljači predstavljaju proizvode koji sami po sebi mogu biti opasni, jer proizvode plamen ili toplinu te sadrže zapaljivo gorivo.
U izvješću Ministarstva za trgovinu i industriju Ujedinjene Kraljevine u veljači 1997. pod nazivom „Europsko istraživanje – nesreće koje su uzrokovala djeca mlađa od pet godina u igri s upaljačima za cigarete i šibicama” izneseni su vrlo alarmantni podaci koji su upozoravali da je na razini Europske unije prouzročeno na taj način 1200 požara, ozljeđeno je 260 osoba sa 20 smrtnih ishoda. Novije informacije i dalje potvrđuju da značajan broj nesreća u Europskoj uniji, uključujući i one sa smrtnom posljedicom, još uvijek uzrokuju djeca koja se igraju upaljačima koji nisu sigurni.
Pravna regulativa kojom se utvrđuju zahtjevi za upaljače koji su sigurni za djecu postoji u Australiji, Kanadi, Novom Zelandu i Sjedinjenim Američkim Državama. Primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama, statistički podaci su ukazivali da je više od 5 000 požara, 1150 ozljeda i 170 smrtnih slučajeva prouzročeno upaljačima koji su se koristili u dječjoj igri, a slijedom čega su 1994.godine uvedeni sigurnosni zahtjevi za upaljače koji su sigurni za djecu. Nakon toga, studija provedena 2002. ukazuje na smanjenje požara, ozljeda i smrtnih slučajeva za 60% u odnosu na ranije razdoblje kad nije bilo sigurnosnih zahtjeva - standarda.
Norme koje se odnose na sigurnost upaljača jesu: europski i međunarodni standard EN ISO 9940:2002 „Upaljači – sigurnosna specifikacija”, kojom se utvrđuju specifikacije za kakvoću, pouzdanost i sigurnost upaljača u kombinaciji s odgovarajućim proizvodnim postupcima testiranja. Međutim, ovaj standard ne uključuje specifikacije za sigurnost djece.
Sigurnost djece u odnosu na upaljače uređena je europskom normom EN 13869:2002 „Upaljači – sigurnost upaljača za djecu – zahtjevi sigurnosti i metode testiranja”.
|
Obzirom na ozbiljan rizik koji predstavljaju upaljači i u svrhu osiguranja visoke razine zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača u Europskoj uniji, Europska Komisija donijela je privremenu Odluku (2006/502/EZ) od 11. svibnja 2006. kojom se od država članica zahtijeva stavljanje na tržište isključivo onih upaljača koji su sigurni za djecu i zabranjuje stavljanje na tržište upaljača-noviteta.
Svrha ove Odluke je spriječiti daljnje štete i smrtne slučajeve, do pronalaženja trajnoga rješenja.
Sigurnosni zahtjev iz ove Odluke odnosi se na upaljače za jednokratnu uporabu,obzirom da takvi upaljači predstavljaju visoki stupanj rizika za uporabu od strane djece.
Europska iskustva koja su bila osnova za donošenja ove Odluke sukladna su iskustvima i drugih tržišta, poput primjerice američkog.
Tako je američka „Studija Harwood” iz 1987. pokazala da je prosječno 96% nesreća uzrokovanih dječjom igrom upaljačima bilo rezultat uporabe jednokratnih upaljača. Mali je broj nesreća bio uzrokovan upaljačima koji nisu bili za jednokratnu uporabu, tzv. luksuznim i poluluksuznim upaljačima koji su proizvedeni i stavljeni na tržište s ciljem sigurnog korištenja kroz dulje vremensko razdoblje i uz koje potrošač dobiva pisano jamstvo te koji imaju osiguran postprodajni servis. Takvi su upaljači obično proizvedeni od vrlo kvalitetnih i skupih materijala, a distribuiraju se u specijaliziranim trgovinama.
Sigurnosni zahtjev iz ove Odluke također se odnosi i na upaljače koji na bilo koji način nalikuju drugom predmetu koji je privlačan djeci. To uključuje, ali nije ograničeno na, upaljače oblika koji nalikuje likovima iz crtanih filmova, igračkama, oružju, satovima, telefonima, glazbenim instrumentima, vozilima, ljudskom tijelu ili dijelovima ljudskog tijela, životinjama, hrani ili piću, ili koji proizvode određenu melodiju, imaju bliješteća svjetla ili pokretne dijelove ili druge zabavne karakteristike, uobičajeno nazvani „upaljači-noviteti”, a koji predstavljaju visok rizik za uporabu od strane djece.
Posljednja odluka koju je donijela Europska komisija je ODLUKA KOMISIJE (2009/251/EZ) od 17. ožujka 2009. kojom se od država članica zahtijeva da osiguraju da se ne stavljaju na tržište niti da su na tržištu dostupni proizvodi koji sadrže biocid dimetil fumarat – kemikaliju koja može izazvati ozbiljne zdravstvene poteškoće, primjerice teške alergijske reakcije.
Naime, utvrđeno je da su namještaj i obuća, dostupni na tržištu, štetno djelovali na zdravlje potrošača u Francuskoj, Poljskoj, Finskoj, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
|
Prema kliničkim ispitivanjima, štetno djelovanje na zdravlje potrošača uzrokovala je kemikalija dimetil fumarat (u daljnjem tekstu: DMF), biocid koji sprječava da plijesni oštećuju kožni namještaj ili obuću tijekom skladištenja ili prijevoza u vlažnom okruženju.
DMF se najčešće pakirao u male vrećice pričvršćene u unutrašnjosti namještaja ili umetnute u kutije za obuću. Na taj se način DMF isparava i impregnira proizvod te ga štiti od plijesni. Međutim, DMF je također djelovao na potrošače koji su bili u dodiru s tim proizvodima. DMF je prošao kroz odjeću do kože potrošača na kojoj je uzrokovao bolni kontaktni dermatitis, uključujući svrab, razdraženost, crvenilo i opekline, i reumatske bolove a u nekim su slučajevima prisutne i akutne dišne smetnje zbog čega prisutnost DMF-a u koncentraciji većoj od 0,1 mg/kg težine proizvoda ili njegovog dijela predstavlja ozbiljnu opasnost.
Kako bi se omogućilo djelovanje kao i poduzimanje hitnih mjera kada se i na hrvatskom tržištu nađu proizvodi čije je stavljanje na tržište Europske unije zabranjeno i kako bi se na taj način zaštitili hrvatski potrošači i prije nego što Republika Hrvatska postane punopravna članica Europske unije, izmjenama i dopunama Zakona o općoj sigurnosti proizvoda iz prosinca 2010., omogućeno je da ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donosi naredbe kojima će se propisati način postupanja proizvođača odnosno distributera, a vezano uz odluke Europske komisije objavljene u službenom glasilu Europskih zajednica kojom se zabranjuje, odnosno ograničava stavljanje na tržište i izvoz određenog proizvoda ili serije proizvoda koji predstavljaju ozbiljnu opasnost.
Tako je ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donio Naredbu o stavljanju na tržište upaljača sigurnih za djecu i zabrani stavljanja na tržište upaljača „noviteta” („Narodne novine” broj 19/11) koja je stupila na snagu 11. veljače 2011. Ovom su Naredbom također propisane i obveze da su proizvođači dužni čuvati i predočiti Državnom inspektoratu izvješća o testiranju uzoraka upaljača kojim se utvrđuje da li su ispunjeni svi zahtjevi za sigurnost djece.
|
Nadalje, distributeri su dužni na zahtjev Državnog inspektorata dati na uvid dokumentaciju koja je potrebna radi utvrđivanja sljedivosti proizvođača upaljača kroz cjelokupan lanac opskrbe. Naredbom je također propisan sadržaj Izvješća o testovima kojima su ispunjeni svi zahtjevi za sigurnost djece, primjerice naziv i sjedište proizvođača odnosno uvoznika, detaljan opis upaljača, testova i dobivenih rezultata, mjesto proizvodnje i dr.
Izvješća o testovima kojima su ispunjeni svi zahtjevi za sigurnost djece izdat će tijela za testiranje koja su ovlaštena za provođenje testova na upaljačima za sigurnost djece od strane člana Međunarodne suradnje na ovlašćivanju laboratorija (ILAC) ili koja su na drugi način kao takva priznata u Republici Hrvatskoj te zadovoljavaju zahtjeve utvrđene normom EN ISO/IEC 17025:2005, odnosno HRN EN ISO/IEC 17025:2007 pod nazivom „Opći zahtjevi za osposobljenost ispitnih laboratorija” ili tijela za testiranje čija su izvješća o testu kojim su ispunjeni svi zahtjevi za sigurnost djece prihvaćena od strane jedne od država članica Europske unije gdje se primjenjuju zahtjevi istovjetni onima utvrđenima ovom Naredbom.
Radi učinkovitije primjene ovih mjera, te da bi se u potpunosti osiguralo funkcioniranje navedenih zahtjeva proizvođačima i distributerima ostavljen je rok prilagodbe, na način da su proizvođači i distributeri dužni svoje poslovanje uskladiti s odredbama predmetne Naredbe u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove Naredbe, odnosno do 11. svibnja 2011. godine.
|
Potrebno je naglasiti da je i Europska unija proizvođačima i distributerima na unutarnjem tržištu, prije početka primjene ove Naredbe također dala rok prilagodbe i to u trajanju 10 mjeseci.
Izmjenama Odluke (2006/502/EZ) KOMISIJE od 11. svibnja 2006. kojom se od država članica zahtijeva poduzimanje mjera kojima se osigurava stavljanje na tržište isključivo onih upaljača koji su sigurni za djecu i zabranjuje stavljanje na tržište upaljača-noviteta propisan je rok njenog važenja do 11. svibnja 2011.
Obzirom da Europska komisija još uvijek nije iznašla optimalno rješenje ovog problema, na način da se ovo područje uredi posebnim propisom, odnosno donošenjem odgovarajućeg standarda, na temelju rasprava i konzultacija koje su se vodile u Odboru za opću sigurnost proizvoda, Europska komisija ponovno će, izmjenom predmetne Odluke produžiti rok njenog važenja, a slijedom čega će Republika Hrvatska također izmijeniti rok važenja predmetne Naredbe.
Ministar gospodarstva, rada i poduzetništva također je donio Naredbu o zabrani stavljanja na tržište proizvoda koji sadrže biocid dimetil fumarat („Narodne novine” broj 19/11) koja je stupila na snagu 11. veljače 2011., a važi do 15. ožujka 2012., kojom se propisuje zabrana stavljanja na tržište ili na raspolaganje na tržištu Republike Hrvatske proizvoda koji sadrže biocid dimetil fumarat (u daljnjem tekstu DMF).
Ovom se Naredbom zabranjuje stavljanje na tržište kao i stavljanje na raspolaganje proizvoda na tržištu koji sadrže DMF od 15. ožujka 2011.
Također se naređuje da se proizvodi koji sadrže DMF i već se nalaze na tržištu ili su na raspolaganju na tržištu, moraju povući s tržišta najkasnije do 15. ožujka 2011.
Isto tako, potrošači će biti putem elektronskih i tiskanih medija obaviješteni o opasnostima koje takvi proizvodi predstavljaju, a također će se provesti i mjera povrata od potrošača proizvoda koji sadrže DMF.
Sve ove aktivnosti poduzimaju se u cilju osiguranja visoke razine zaštite sigurnosti i zdravlja potrošača u Republici Hrvatskoj.
|
|
 |
|