07.09.2010.
Hrvatska prehrambena industrija: Slasna, ali nedovoljna
Za proizvode kojima bismo mogli konkurirati na inozemnim tržištima nema zadovoljavajućeg volumena proizvodnje
Proizvodnjom hrane i pića u Hrvatskoj se bavi oko 1.500 poduzeća, koja u ukupnom izvozu sudjeluju s oko 9 posto.
Hrvatski proizvođači prate trendove u proizvodnji hrane, posjeduju svjetski priznate standarde i certifikate - ISO, HACCP, Organic, Košer, Halal i druge, a međunarodnim nagradama za kvalitetu dokazuju da stoje uz bok svjetskoj konkurenciji, ističu iz Hrvatske udruge poduzetnika.
No Milka Kosanović, direktorica HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede, upozorava da za održivi razvoj treba strateški razvijati pojedine segmente. Prehrambenu industriju u Hrvatskoj najviše slabi nekonkurentna sirovina, stalan rast ulaznih troškova, te otežano financiranja proizvodnje.
"Ulazni troškovi u proizvodnji hrane kontinuirano rastu, cijene sirovine su uslijed elementarnih nepogoda vrtoglave i bit će teško poslovati u tim uvjetima. Poljoprivredu nekonkurentnom čini sustav poticaja i subvencija, proizvodnja na malim površinama, nedostatak visoke tehnologije, niska produktivnost, nedostatak infrastrukture. U poljoprivredi smo nažalost u prevelikoj mjeri taoci netržišnog funkcioniranja dijela subjekata. No, teško je napraviti zaokret, što potvrđuju i primjeri zemalja koje su se u zadnjem krugu pridružile EU: neke od njih bile su čak solidno pripremljene, pa su opet imale poteškoća", napominje Kosanović.
Upozorava i da Hrvatska još uvijek nije otvorila neke vrlo potentne niše, uz par izuzetaka, a potvrđuje i da za proizvode kojima bismo mogli konkurirati na inozemnim tržištima nema zadovoljavajućeg volumena proizvodnje.
"U Slavoniji smo svojedobno ugostili nizozemske poduzetnike i poveli ih u razgledavanje požeškoga vinogorja. Nakon kušanja vrhunskih vina nekoliko proizvođača htjeli su naručiti količinu potrebnu za testiranje nizozemskog tržišta. Nažalost, ukupna proizvodnja svih vinara toga kraja bila je nedovoljna za probu, a kamoli za kontinuiranu opskrbu kupaca. Nešto slično dogodilo se i s proizvođačem kulena iz okolice Slavonskog Broda na njemačkom tržištu", kaže Kosanović.
|
Inače, vinarstvo je sektor s izrazitim potencijalom, ali mu je potreban sustavan pristup i podrška. Hrvatska vina, smatraju stručnjaci, jednako su dobra, a po nekima i bolja, od pojedinih afirmiranih europskih i svjetskih brendova. Međutim, Hrvatske nema na vinskoj karti svijeta, promocija hrvatskih vina potpuno je neodgovarajuća, sporadična, a u skladu s tim izgleda i bilanca vinskog sektora - godišnje izvozimo 30.000 hektolitara vina, a uvozimo 150.000 hektolitara. Usto, radi neorganiziranosti proizvođača hrvatska vina nedovoljno su zastupljena i u ponudi domaćih hotelskih i ugostiteljskih objekata. Kosanović dodakje kako su u Udruzi pokrenuli osnivanje koordinacije vinara kako bi se popravila pozicija sektora.
Ipak, u HUP-u smatraju da je konkurentnost hrvatske prehrambene industrije u regiji, a i šire, solidna i svakim danom sve bolja.
Pod regijom podrazumijevaju ponajprije na tržišta BiH, Srbije i Slovenije, na kojima su hrvatski proizvodi prisutni niz godina.
Neke kompanije dobro kotiraju i povećavaju tržišne udjele i tamo gdje smo novi, poput Turske, Poljske, Rusije, Ukrajine, Švedske, Norveške.
Ulaskom Hrvatske u EU, kada nam se otvara tržište veće od 500 milijuna ljudi, taj će potencijal dobiti šansu za dodatni zamah, dakako uz određena pravila ponašanja i puno više sustavne podrške.
Kosanović spominje i velik problem vezan za sufinanciranje sredstvima EU.
"Domaći proizvođači su relativno dobro upoznati s mogućnostima korištenja europskih sredstava. No dio njih ne može iskoristiti novac koji je na dohvat ruke s obzirom da je IPARD program, nasljednik SAPARD-a, za Hrvatsku dimenzioniran tako da u njemu mogu sudjelovati samo poljoprivredna gospodarstva, male i srednje tvrtke, dok velike ne mogu na natječaje2, tumači Kosanović.
"Prema našoj procjeni u prva tri kruga IPARD natječaja neće biti iskorišteno ni 10 milijuna eura, što je manje od 10 posto vrijednosti dostupnih sredstava. Cilj mora biti povlačenje maksimuma sredstava iz europskih fondova, kako bi se podigla konkurentnost prehrambene industrije i poljoprivrede, modernizirala proizvodnja i povećali kapaciteti i produktivnost. Velikim kompanijama koje su generator razvoja sektora to nije omogućeno, a sve je zasigurno trebalo biti drukčije postavljeno», zaključuje direktorica HUP-ove Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede Milka Kosanović. (Bankamagazin)
|
|
 |
|