18.08.2006. (Darko Markušić)
Zagreb skuplji od Ljubljane, Bukurešta i Sofije
Analiza švicarske banke UBS (Union Bank of Switzerland) pokazuje da su najskuplji gradovi za život Oslo, London, Kopenhagen, Zürich i Tokio. UBS je uspoređivao troškove života u 72 grada, izostavivši Zagreb, ali ne i Ljubljanu, Bukurešt ili Sofiju
Najjeftinije je živjeti u Maleziji, Argentini ili Indiji, odnosno Kuala Lumpuru, Buenos Airesu, Bombayu ili Delhiju. Od gradova srednje i istočne Europe među skupljima je Beč, a među jeftinijima ukrajinski Kijev, litavski Vilnius, te glavni gradovi Bugarske, Rumunjske i Slovačke.
Zagreb bi po cijenama stambenoga prostora za kupnju ili najam nedvojbeno bio u gornjoj polovici. Prema mojoj procjeni, iako službena stopa inflacije iznosi četiri posto, život u Zagrebu sigurno je skuplji nego u Ljubljani ili Moskvi i približno je na razini Madrida, Barcelone, Milana, Frankfurta ili Berlina, koji se skupoćom ubrajaju među trideset najskupljih. Ovih dana, primjerice, u Zagrebu nije moguće unajmiti jednosobni stan za manje od 300 eura mjesečno, i to naravno ne u središtu grada, i pod uvjetom da niste prezahtjevni. Cijene novih stanova također kontinuirano rastu jer ponuda ne podmiruje potražnju.
I dok su najveće plaće u Danskoj, Norveškoj i Švicarskoj, a najmanje u Indiji i Indoneziji, hrvatski radnici prosječno mjesečno zarade 6780 kuna bruto (933 eura) ili 4686 kuna neto (645 eura). S tim plaćama Hrvati bi u UBS-ovu istraživanju, da ono uključuje i Hrvatsku, ipak bili u donjem dijelu ljestvice. Troškove života u Hrvatskoj i njihov rast evidentno ne prati i rast primanja.
Zanimljiva je i usporedba koliko prosječan radnik treba raditi da kupi kilogram kruha ili kilogram riže. U Londonu za kilogram kruha prosječan radnik radi samo pet minuta, u Dublinu sedam, a u Frankfurtu devet minuta. S druge strane, kruh je među skupljim namirnicama u Aziji (Tajland, Filipini) i Južnoj Americi (Kolumbija), gdje za kilogram kruha prosječan radnik radi i više od jednog sata. Razlog tome nisu samo niske plaće nego i činjenica da kruh u Aziji nije osnovna namirnica, kao primjerice riža. Kilogram riže, međutim, ponovno je najdostupniji u Engleskoj (prosječan radnik radi samo pet minuta za kilogram riže), a isto toliko stoji i u Švicarskoj, Novom Zelandu i Australiji. Riža je relativno najskuplja, prema kriterijima UBS-a, u Indoneziji, Indiji i Turskoj, gdje prosječan radnik za kilogram riže radi po 36 minuta.
Prosječan hrvatski radnik ima bruto satnicu od 35,86 kuna, pa za kilogram kruha radi oko 10 minuta, slično kao i stanovnici većine europskih, osobito njemačkih gradova. U Hrvatskoj su, međutim, troškovi stanovanja, telekomunikacijskih i inih usluga, kao i odjeće, znatno veći nego u mnogim drugim metropolama, osobito ako se to usporedi s prosječnim hrvatskim plaćama.
|
Jedno drugo istraživaNje američke konzultantske tvrtke Hay Group pokazuje pak da su stvarno najbolje plaćeni menadžeri u Turskoj, Indiji i Rusiji. Švicarska, Brazil i Poljska također realno jako dobro plaćaju menadžere, i to u prosjeku dvostruko više nego Švedska, gdje se na visoke troškove života odnosi znatan dio primanja. Prosječan menadžer u Turskoj, nakon što se u obzir uzmu plaćanje poreza i troškovi stanovanja, godišnje zaradi 79.000 eura.
Pokazuje to da tzv. novonastajuća tržišta bolje plaćaju menadžere nego većina zapadnoeuropskih zemalja. Hrvatski menadžeri, čije su mjesečne plaće i pet do deset puta veće od prosječnih, ubrajaju se nedvojbeno među 20-ak najbolje plaćenih u svijetu. No, njihova zarada, na žalost, najčešće još uvijek ne ovisi o stvarnim rezultatima poslovanja.
Izvor: business.hr
|
|
 |
|