02.08.2006. (Andrija Kralj)
Slijepa vjera u razvoj Kine mogla bi biti balon od sapunice
Pokažu li se sva predviđanja u vezi s iranskom krizom netočnima, odnosno, ne dođe li do velikih infla-tornih kolebanja, cijene će se ubrzo vratiti na staro
Tržišni analitičari predviđaju da će cijena sirove nafte, koja je prije dva tjedna dosegnula rekordnih 75,4 dolara za barel, i dalje rasti zbog povećane potražnje i prijetnji proizvodnji u Perzijskome i Meksičkom zaljevu te u Nigeriji.
Robna su tržišta ove godine naprosto eksplodirala. Nakon što je prije godinu dana cijena barela nafte prešla 70 dolara i kad se činilo da nezaustavljivo raste prema donedavno nezamislivih 100 dolara za barel, početak ove godine donio je rast i ostalih cijena na robnim tržištima. Već u siječnju unca zlata prešla je, prvi put nakon 25 godina, ključnu psihološku razinu od 600 dolara. Rast zlata pratili su i ostali plemeniti metali, kao i bakar, cink i nikal. U lipnju je ipak došlo do blage korekcije cijena na robnim trži-štima. Odmah su se počeli množiti glasovi sumnje u daljnji uspon cijena. No, da se to i dogodi, trebalo bi da, s jedne strane, potražnja za ključnim strateškim materijalima oslabi te da se, s druge, ponuda poboljša.
Ozbiljni razlog nevjerojatnog uspona cijena svakako je i pojačana likvidnost tržišta. Dok su još 2000. godine ulaganja investicijskih fondova u robu iznosila 5 milijardi eura, danas je u njih uložen kapital od čak 80 milijardi. Zato ne čudi da promatrači već dulje upozoravaju na porast spekulativnog kapitala na tom tržištu. Tjerana strahom od inflacije i slabljenjem dolara, većina investitora pokušava se osigurati i diverzificirati svoje portfelje s pozicijama u zlatu te rudarskim kompanijama. No kako su baš ti dijelovi portfelja natprosječno profitirali od razvoja tržišta (u posljednjih 12 mjeseci je Dow Jones AIG Commodity-Index, uz nisku volatilnost, zabilježio uspon od 18 posto), kapital se počeo pojačano premještati iz klasične diverzifikacije u spekulativne namjere. Tržišne aktivnosti su stoga postale mno-go senzibilnije na vanjske utjecaje, a rizik brze promjene smjera cijena počeo postupno rasti.
Konsolidiranje rudarske industrije
Vodeći ekonomist Morgan Stanleyja, Stephen Roach, upozorio je nedavno da se trenutačno stanje s cijenama može usporediti s mjehurom od sapunice ('bubble') koji bi mogao puknuti. Porast cijena, prema njemu, posljedica je pogrešne procjene rasta potražnje zemalja u razvoju, poput Kina. Cijene sirovina dosegnule su rekordne visine jer ulagači u industrijalizaciji zemalja u razvoju imaju trajno nisku ponudu uz daljnji snažni rast gospodarstva.
Osim slijepe vjere u nastavak snažnog razvoja Kine, za-nemaruje se poboljšanje efektivnosti industrijske potrošnje tih zemalja i sposobnost usklađivanja proi-zvodnje zapadnom standardu. Roach upozorava na petogodišnji plan Kine za smanjenje potrošnje energije od 20 posto po jedinici BDP-a.
S njim se slaže i glavni ekonomist u udruzi Capital Economists, Simon Hayley, koji tvrdi da takav rast cijena ne može teći u beskonačnost.
|
- Cijene su sada iznimno visoke i rastu. Takve cijene rezultat su isključivo špekulativnih nagađanja i na kraju će izokrenuti potražnju koja će se okrenuti alternativnim izvorima. Ako se ispostavi da su sva predviđanja vezana uz situaciju u Iranu bila netočna, odnosno, ako ne dođe do velikih inflatornih kole-banja, cijene će se ubrzo vratiti na staro - izjavio je Hayley.
Pretpostavlja se da će cijene bakra ipak još neko vrijeme rasti, usporedno s razvojem informatičke i elektroničke industrije gdje se bakar koristi kao jedan od glavnih elemenata za izradu vodiča. Alternati-va za bakar još ne postoji u terminima globalne proizvodnje pa se zato i dalje preporučujr kupnja tog metala.
Ipak, vjerojatno smo tek na pola puta do promjene trenda. Tog su mišljenja, naime, analitičari Merrilla Lyncha koji svojim klijentima preporučuju ulazak na tržište tek nakon pada cijena. Ta financij-ska kuća, kojoj pripada najveći tim analitičara tržišta roba, pretpostavlja da će rudarske kompanije ove godine ostvariti rekordnu dobit i novčani tok. Analitičari Merrilla Lyncha misle da rast cijena metala ne uzrokuju spekulativne investicije. Stabilnoj ocjeni poslovanja tih kompanija još treba dodati i tendenciju konsolidacije tržišta. Tako se uskoro očekuje niz spajanja kompanija koje bi dodatno utjecale na rast njihovih dionica. Tome valja dodati da su dosadašnje slične aktivnosti vodile konsolidaciji postojećih kapacitita, ali ne i njihovu proširenju.
Ratna gibanja ugrožavaju naftu
U vezi s naftom situacija je složenija, i to iz dva razloga. Jedan je pojačana špekulativnost na tržištu, posebno u posljednjih godinu i pol do dvije. Druga se odnosi na stalne geopolitičke napetosti. Rat u Iraku, etnički sukobi u Nigeriji i nuklearna kriza u vezi s Iranom bili su okidači rasta. Posljednjih tjedana tu je i sukob Izraela i Libanona koji prijeti da preraste u širi regionalni rat. Tržišni analitičari predviđaju da će cijena sirove nafte, koja je prije dva tjedna dosegnula rekordnih 75,4 dolara za barel, i dalje rasti zbog povećane potražnje i prijetnji proizvodnji u Perzijskome i Meksičkom zaljevu te Nigeriji.
Analitičari koje je anketirao Bloomberg predviđaju da će prosječna cijena barela nafte ove godine iznositi 67,25 dolara, što je 9,25 dolara više od procjene početkom ove godine. Procjena je istodobno 10,55 dolara viša od prošlogodišnjega, rekordnog prosjeka cijene barela nafte na Njujorškoj burzi.
Cijena nafte ove je godine skočila 23 posto, na razinu od oko 75 dolara, zbog straha da bi iranski nuk-learni program mogao prouzročiti probleme pri isporuci nafte iz te zemlje te da bi uragani ponovno mogli poremetiti proizvodnju u Meksičkom zaljevu. Međunarodna agencija za energiju (IEA) predviđa da će potrošnja nafte ove godine u prosjeku porasti 1,5 posto ponajprije zbog povećane potrošnje u Kini i SAD-u.
|
Prošle je godine potrošnja porasla 1,3 posto, dok je godinu prije porast iznosio 4,1 posto. Prijašnja rekordna cijena nafte iznosila je 75,35 dolara, a dosegnuta je 21. travnja ove godine, dok prosječna cijena barela nafte u prvih šest mjeseci iznosi 67,13 dolara.
Za iduću godinu analitičari predviđaju prosječnu cijenu od 62 dolara za barel jer bi povećana ulaganja u povećanje proizvodnje u zemljama izvoznicama nafte konačno trebala početi davati rezultate. Ame-rički milijarder, investitor Jim Rogers, bivši partner u hedge fondu Georgea Sorosa, prije nekoliko je tjedana za Reuters izjavio da će cijena barela nafte premašiti 100 dolara i zadržati se na visokoj razini. Rogers predviđa da će cijene sirovina ostati visoka sljedećih petnaestak godina, a svoje predviđanje cijene nafte temelji na izostanku novih otkrića velikih zaliha tog energenta.
Globalni lideri čelika
Rast vrijednosti roba potaknuo je i konsolidaciju među kompanijama koje se bave njihovim crplje-njem i preradom, posebno među čeličanama. Vodeći ljudi najvećega svjetskog proizvođača čelika, Mittal Steela, izjavili su da je preuzimanje luksemburškog Arcelora u završnoj fazi, pa bi buduća kom-panija Arcelor-Mittal s radom trebala početi 17. kolovoza, kada se zaključi natječaj za dionice tvrtke.
Istodobno, sprema se nezapamćeni val akvizicija koji će ubrzati konsolidaciju industrije čelika, a na tržištu uspostaviti nove odnose među čeličanama, njihovim dobavljačima te kupcima. Nakon što je zbog višemjesečne borbe i neizvjesnosti konačno potvrđeno spajanje dvaju najvećih proizvođača čeli-ka na svijetu, postavlja se samo jedno pitanje - tko je sljedeći?
Iz perspektive ostalih kompanija raspored u sklopu kojega bi najveća kompanija proizvodila 10 posto svjetskog čelika nije održiv, pa je očigledno da jedino spajanje dojučerašnjih konkurenata može osigu-rati ravnotežu snaga na tržištu te pristup sirovinama.
Drugi važan činitelj je sve veći rast cijena sirovi-na, ponajprije željezne rude, koji povećava troškove kompanija, pritom smanjujući potencijalno visoke profite. Naime, analitičari smatraju da bi se okrupnjivanjem poduzeća dobilo nekoliko globalnih lidera čija bi pregovaračka snaga bila mnogo veća od sadašnje, čime bi se stabilizirale cijene sirovina i čelika.
Tako su proces okrupnjivanja proveli proizvođači aluminija, a pogotovo željezne rude, koji bez većih problema mogu diktirati cijene čeličanama.
|
Tko će ući na kinesko tržište
Treći, prema nekima, i ključni činitelj u cijeloj priči je Kina, čiji je graditeljski i općenito ekonomski boom doveo do dosad najveće potražnje za čelikom, pritom lansiravši cijene na rekordne razine. Stoga je jasno da ulazak na kinesko tržište predstavlja odlučnu prevagu u odnosu na ostale konkurente. Među-tim, najveća prepreka je kineska Vlada koja inozemnim kompanijama ne dopušta ozbiljnij ulazak na tamošnje tržište niti kupnju udjela u kineskim čeličanama, pa stručnjaci ističu da će jedino velike tvrt-ke, sa snažnim globalnim prisustvom, moći proširiti poslovanje u Kinu. Nekad je trebalo gotovo 30 godina da proizvodnja čelika poraste za trećinu, a danas su za takav rast dovoljne četiri godine.
Tako se u razdoblju od 1969. do 2001. proizvodnja sirovog čelika u svijetu povećala s 570 milijuna tona na 850 milijuna da bi od 2001. do 2005. u svijetu bilo proizvedeno 1,13 milijarde tona, ponajviše zahvaljujući kineskoj gospodarskoj ekspanziji. Kako se povećavala proizvodnja, rastao je i trend okru-pnjivanja poduzeća, međutim njegova nezapamćena brzina tek bi trebala uslijediti. Prema podacima Ureda za željezo i čelik, deset najvećih globalnih proizvođača proizvelo je 1993. godine 22 posto svjetskog čelika da bi desetak godina poslije njihovo sudjelovanje u svjetskoj proizvodnji poraslo na 40 posto. Jednostavnije rečeno, cijenu većine roba diktirat će intenzitet kineskoga gospodarskog rasta.
Izvor: liderpress.hr
|
|
 |
|