|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
U većem broju napisa o poznavanju prehrambene robe u našem časopisu češće smo isticali potrebu stalnog školovanja i stjecanja novih znanja u skladu s napretkom znanosti, tehnologije i zakonske regulative, koja prati promet te osjetljive robe u suvremenoj trgovini. Vjerujemo da je većina naših čitatelja tijekom redovnog školovanja i rada s namirnicama u trgovini, odgovarajućom udžbeničkom literaturom (npr. udžbenik: Poznavanje prehrambene robe, 9. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2003.), položenim ispitom o stručnoj osposobljenosti za trgovačko poslovanje i poznavanje robe (»Narodne novine« br. 5/2004), ili čitanjem brojnih stručnih prikaza u našem časopisu, uočila kako je za snalaženje u otklanjanju dvojbi o kakvoći, pravima i obvezama u prometu prehrambene robe najbolje pogledati što o nekom problemu govore i kako ga uređuju zakonski propisi koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj (izbor zakona važnih za poznavanje prehrambene robe u trgovini u prilogu 1).
Dinamične promjene i informiranje čitatelja
Ovo je posebno značajno jer je, sustavom prehrambenog prava kod nas i u svijetu, zakonodavac obvezan pravovremeno i učinkovito reagirati na svaku bitnu promjenu u prometu hrane, koja može nepovoljno utjecati na život, zdravlje, okoliš i zaštitu gospodarskih interesa potrošača, o čemu smo nastojali svoje čitatelje upoznati u nekoliko posljednjih godina. Da se podsjetimo, u vrijeme dinamičnih promjena našeg približavanja Europi objavili smo prikaze: Novi propisi o kakvoći i zdravstvenoj ispravnosti namirnica (22, br. 4, 128-130, 1997), Upravljanje kakvoćom, osiguravanje kakvoće i trgovina prehrambenih proizvoda(24, br. 4, 68-72, 1999), Neke nove namirnice, opasnosti i potrošači (25, br. 2/3, 40-46, 2000), Tehnološki prodori i poznavanje prehrambene robe (26, br. 6, 120-125, 2001), Genetski modificirana hrana i trgovina (28, br. 3/4, 84-87, 2003), Zakon o hrani (28, br. 3/4, 88-90, 2003) ili Kako poboljšati sustav (28, br. 5,148-150, 2003).
Promjene 2003.
1. Iako su mogućnosti stručnog časopisa prostorno i vremenski prilično ograničene vjerujemo da smo zainteresiranim čitateljima i “onima koji žele više” uspjeli približiti i dati okvire promjena prehrambenog prava, zaštite potrošača i opasnosti zbog pojava “novih bolesti”, zoonoza, zagađivača ili genetski preoblikovanih namirnica i drugo što povremeno zaokuplja pozornost i zbunjuje potrošače, širu stučnu javnost i trgovce. Pri tom je znakovito da 18 zakona, koje smo izdvojili kao važne za poznavanje prehrambene robe (prilog 1), nosi nadnevak donošenja i obvezne primjene iz 2003. godine, a samo četiri uglavnom “provedenog” značenja tek iz neznatno ranijeg razdoblja i to oni o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe iz 1997, o sanitarnoj inspekciji i zaštiti okoliša iz 1999. i o Državnom inspektoratu iz 2000.
|
Do donošenja provedbenih propisa (pravilnika o kakvoći, temeljnim zahtjevima i zdravstvenoj ispravnosti namirnica) prema Zakonu o hrani i dalje će se primjenjivati Pravilnici doneseni temeljem:
- Zakona o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe (»Narodne novine« br. 1/1997)
- Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine« br. 70/1997. i 105/2001)
- Zakona o normizaciji (»Narodne novine« br. 163/2003)
- Zakona o stočarstvu (»Narodne novine« br. 70/1997 i 151/2003)
- Zakona o oznakama zemljopisnog podrijetla proizvoda i usluga(»Narodne novine« br. 78/1999).
Njihova obrada i cjeloviti pregled znatno prelazi okvire jednog prikaza i mogućnosti našeg časopisa, na njih ćemo se još vraćati, a za sada tek kraći pregled i komentar uz temu broja, osnovne pojmove i definicije u Zakonu o hrani i zaštiti potrošača, s posebnim osvrtom na sustave kakvoće, zdravstvenu ispravnost, deklariranje, isticanje kakvoće na pakovinama i druge činjenice od posebnog značenja za poslovanje suvremene trgovine.
Zakon o hrani
U Zakonu o hrani (»Narodne novine« br. 117 i 130/2003), koji od 2003. godine regulira sustav prehrambenog prava u Republici Hrvatskoj, mogu se naći odgovori na sva bitna pitanja kakvoće, zdravstvene ispravnosti, službenog nadzora i kontrole, organizacije i prometa hrane, u ovim zakonskim okvirima:
– odgovornost za provedbu: osnovne odredbe, organizacija, temeljni zahtjevi, osnovne definicije, pojmovi i nadležnosti
– odredbe o visokom stupnju zaštite zdravlja, o procjeni opasnosti i upravljanju rizikom
– odgovornost proizvođača za promet hranom, zaštita i pravo potrošača na točne i pravovremene informacije
– sigurnost hrane u prometu: kakvoća, zdravstvena ispravnost i ekološki zahtjevi, inspekcijski nadzor i kontrola
– domaće i međunarodno tržište hranom, ambalažom i pakovinama
– osnivanje, sustav organizacije rada, prava i obveze Agencije za hranu i druga pitanja o kojima ćemo detaljnije pisati nekom kasnijom prilikom.
Trgovci i maloprodaja
Prema Zakonu o hrani, maloprodaja jest rukovanje hranom i/ili njezina prerada i/ili priprema i skladištenje na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču, a uključuje opskrbu pripremljenom hranom (catering), opskrbu hranom u institucijama (bolnice, dječji vrtići, škole, domovi umirovljenika i slično), tvorničke kantine, ugostiteljske objekte u kojima se poslužuje hrana, stacionarne i pokretne kioske hrane, mjesta za pripremu i prodaju, odnosno usluživanje hrane izvan prostorija odnosno mjesta određenog za poslovanje hranom, prodavaonice i veleprodajna mjesta.
Prema Zakonu o zaštiti potrošača trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
|
U sustavu osiguranja kvalitete (HRN ISO 9000:2000) trgovina i trgovac, kao neposredni izvršilac kupnje i prodaje hrane, nalazi se između proizvođača (dobavljači) i potrošača (kupci): u odnosu na dobavljače trgovac je kupac robe, a u odnosu na krajnjeg korisnika (potrošača ili kupca) on je dobavljač i prvi neposredno odgovoran za prodanu robu. Poznavanje robe u oba slučaja bitan je činitelj sigurnosti poslovanja trgovine i zaštite zdravlja i interesa potrošača.
Odgovornost za kakvoću
Odgovornost za kakvoću: zaštita života, zdravlja, gospodarskih interesa potrošača i okoliša najvažniji je “neekonomski” činitelj poznavanja i prometa prehrambene robe, za koju je odgovoran onaj tko je robu proizveo ili stavio u promet.
Kakvoća ili kvaliteta hrane su sveukupna svojstva hrane koja pridonose njezinoj sposobnosti da zadovolji potrebe krajnjeg potrošača.
Zdravstvena ispravnost hrane podrazumijeva sigurnost da hrana neće prouzročiti štetne utjecaje na zdravlje ljudi ako je pripremljena i konzumirana u skladu s njezinom namjenom. Zdravstvena ispravnost prehrambenih proizvoda je jamstvo da ti proizvodi nisu štetni za zdravlje ljudi i neupitna vrijednost koju moraju ispunjavati sve namirnice i hrana u prometu.
Higijena hrane, kao novi pojam u Zakonu o hrani, podrazumijeva mjere i uvjete potrebne za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za ljudsku konzumaciju u skladu s njezinom namjenom.
Službena kontrola jest nadzor nad higijenom, zdravstvenom ispravnošću i kakvoćom hrane radi utvrđivanja je li udovoljeno odredbama propisa o hrani. Odnosi se na djelatnost Državnog inspektorata, sanitarne i veterinarske inspekcije, na način koji je uređen i bit će reguliran posebnim propisima.
Kakvoća u trenutku preuzimanja
Sigurnost roba i usluga i zadovoljne kupce jamči znanje i vještina zaposlenika, kakvoća njhovoga školovanja i provjereni sustav nadzora i kontrole u svim karikama prehrambenog lanca, prije i tijekom prometa u trgovini.
U trgovini, koja najčešće sama ne proizvodi i ne pakira robu koju kupuje i prodaje, kakvoća hrane ustanovljuje se na mjestu i u trenutku preuzimanja.
|
Pretpostavka je da se namirnice i drugi prehrambeni proizvodi nabavljaju samo od proizvođača koji osiguravaju kvalitetne sirovine, pomoćne materijale i ambalažu i jamče da proizvodi kakvoćom i zdravstvenom ispravnošću odgovaraju deklariranim podacima i uputama za sigurno rukovanje u prometu.
Takvi proizvođači i kod nas najčešće već imaju uveden neki od međunarodno priznatih sustava osiguravanja kakvoće (HRN EU ISO 9000: 2000), dobru proizvodnu praksu (DPP), sustave izbora, nadzora, opasnosti, analize rizika i kontrole kritičnih točaka sustava (HACCP), poneka međunarodna i domaća priznanja za kakvoću i dr., o čemu se dosta uči tijekom strukovnog školovanja i o čemu smo češće pisali na stranicama našeg časopisa. No, pogreške su uvijek moguće, pa je pri svakom preuzimanju robe potrebno provesti kvantitativnu i kvalitativnu provjeru isporučene robe:
U kvantitativnoj kontroli treba provjeriti odgovara li isporučena roba dostavnici ili narudžbi u vezi s količinom, asortimanom i sadržajem pošiljke, nije li se sadržaj zamijenio, isporučile pogrešne količine i drugo.
U kvalitativnoj kontroli važno je poznavanje temeljnih kriterija kvalitete prehrambene robe:
– svaki proizvod mora imati odgovarajuća organoleptička svojstva, svojstvena deklariranom proizvodu: okus, aromu, miris, boju, konzistenciju, teksturu, vanjski izgled, veličinu, kalibar i drugo
– proizvodi namijenjeni neposrednoj ljudskoj prehrani moraju biti besprijekorno čisti i higijenski potpuno ispravni i
– pakovanje prehrambene robe mora biti primjereno proizvodu propisno označeno i deklarirano.
Otkrivanje skrivenih mana, genetski preoblikovanih sastojaka i/ili organizama, novih i zračenih sastojaka, tvari sa štetnim i kumulativnim djelovanjem na zdravlje ljudi u vrlo malim količinama, koje trgovina ne može samostalno određivati, bit će u skoroj budućnosti sve veći problem i predmet posebne društvene skrbi i službenog nadzora na domaćem i međunarodnom tržištu.
Zaštita potrošača
Zakonom o hrani određeno je da se interes potrošača mora zaštititi u najvećoj mogućoj mjeri, pri čemu propisi o hrani daju osnovu na temelju koje će potrošači biti potpuno informirani o hrani koju će konzumirati te će im na taj način omogućiti izbor hrane.
Protivno je interesu potrošača:
- proizvodnja i stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane i hrane neprikladne za tržište
- prijevara ili namjerno nepravilno provođenje postupaka u poslovanju s hranom
- patvorenje hrane zamjenom ili izostavljanjem osnovnih sastojaka koji su povezani s određenom vrstom ili karakteristikama hrane
- dovođenje potrošača u zabludu navođenjem pogrešnih podataka na deklaraciji, korištenjem neistinitih poruka i postupaka oglašavanja i sl.
|
Deklaranje i označavanje proizvoda
Deklariranje i/ili označavanje proizvoda je stavljanje pisanih oznaka, trgovačkih oznaka, zaštitnog znaka, naziva marke, slikovnih prikaza ili simbola koji se odnose na hranu ili hranu za životinje, a stavljaju se na ambalažu, naljepnicu ili privjesku na mjesto vidljivo potrošaču za nepakiranu hranu.
Značenje obveznog deklariranja proizvoda za sve sudionike u prometu izrijekom je propisana u sva tri temeljna zakona, koja smo kao posebno značajne za poznavanje robe isticali u svim dosadašnjim prikazima. To su zakoni o hrani, normizaciji i zaštiti potrošača u kojima se odredbe o deklaraciji i deklariranju proizvoda bitno ne razlikuju, osnovne su isprave koje trgovac mora predočiti kupcu i proizvođač ih mora istaknuti na pakovinama.
Prema Zakonu o zaštiti potrošača svi podaci iz deklaracije moraju biti istiniti, jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe i drugih jezika i znakova lako razumljivih za kupca. Za podatke koji se ističu na deklaraciji odgovara proizvođač, onaj tko je proizvod pakirao ili stavio u promet, a za uvozne proizvode uvoznik.
To su prvi, obvezni i najvažniji podaci o robi s kojima se susreće trgovac pri izboru i preuzimanju robe i kupac pri odluci za kupnju i pri kupnji prehrambenih proizvoda. Podrobniji sadržaj deklaracije i ostale uvjete za pojedine proizvode propisat će ministar poljoprivrede i šumarstva u suglasnosti s ministrom zdravstva posebnim propisima.
O značenju tog propisa rječito govori i činjenica da se na inicijativu zainteresiranog gospodarstva već prije donošenja Zakona o hrani pristupilo izradi i donošenju upravo Pravilnika o općem deklariranju prehrambenih proizvoda. Mogu se očekivati veća odstupanja, izmjene i dopune od prijedloga Pravilnika koji će regulirati deklariranje kakvoće i zdravstvene ispravnosti hrane i njihovo donošenje tijekom ove godine. Zbog značenja koji će taj Pravilnik ili pravilnici imati za trgovinu i službeni nadzor kakvoće i zdravstvene ispravnosti hrane u prometu na domaćem tržištu, pri uvozu i izvozu hrane, posebno ćemo ga komentirati odmah nakon objavljivanja.
|
|
 |
|