Seniko studio
Broj 1/2004
Izdvajamo iz broja:
Broj 1/2004 - Ante Gavranović
Značaj nabavne funkcije u formiranju cijena u trgovini - prof.dr.sc. Nikola Knego
Upravljanje dobavljačkim lancem (Suply Chain Management) - mr. Zvonimir Pavlek
Kupovati u novom zakonskom okruženju - dr.sc. Danko Matasović
Školovanje i stručno usavršavanje zaposlenika – novi porezni poticaj poduzetnika - Jasenka Gleđa
Obrazovanje i stručno usavršavanje u Tekstilprometu d.d. i Lantei d.d. - Slavica Marić i Mara Hrgović
Rad nedjeljom u trgovini – sloboda poduzetništva ili pitanje ljudskih prava
Ana Knežević
Od početka ove godine primjenjuju se izmijenjene i dopunjene odredbe Zakona o trgovini po kojima je rad nedjeljom moguć samo u onim prodavaonicama koje nisu veće od 200 metara kvadratnih, koje prodaju pretežito prehranu i koje su do 30.12.2003. godine dobile dozvolu za rad.

Prve nedjelje u siječnju o.g. nastao je pravi kaos iz nekoliko razloga:

- potrošači su izašli u nedjeljnju kupnju, kao da se ništa nije promijenilo, a od svibnja prošle godine, kada je počelo potpisivanje peticije za zatvaranje trgovina nedjeljom, vodila se u medijima vrlo oštra kampanja i za i protiv rada nedjeljom tako da je svaki prosječno informirani potrošač znao da će od Nove godine veliki broj trgovina nedjeljom biti zatvoreno

- lokalne vlasti (općinska i gradska poglavarstva) ponijele su se vrlo nonšalantno i neodgovorno, jer su imale dva i pol mjeseca za pripremu provođenja zakona (davanje dozvola za rad nedjeljom), pa su to ili učinile u zadnji tren ili uopće nisu ništa učinile.

Kako se broj prodavaonica koje sada nedjeljom mogu raditi smanjio desetak puta, jasno je zašto su potrošači lutali satima kako bi pronašli otvorenu prodavaonicu, a općinska i gradska poglavarstva, osim zakonske obveze, nisu poduzela ništa kako bi na vrijeme informirali građane koje će prodavaonice i kada raditi.

Osam velikih trgovačkih lanaca podnijelo je ustavnu tužbu protiv navedenog Zakona smatrajući da im je ograničavanjem veličine prodavaonica koje mogu raditi ograničena sloboda poduzetništva, te su istovremeno najavili i otpuštanje radnika zbog smanjenog i izgubljenog prometa uzrokovanog neradnim nedjeljama.

Sada dolazimo do ključnog pitanja – je li (prisilni) rad nedjeljom poduzetnička sloboda poslodavaca ili kršenje temeljnih prava radnika?

Ustav RH određuje da radnik ima pravo na dan tjednog odmora, a koji je dan predviđen za tjedni odmor mora se odrediti zakonom.

1958. godine Međunarodna organizacija rada usvojila je Konvenciju koja određuje da je u pravilu nedjelja dan tjednog odmora, te da se to pitanje mora urediti nacionalnim zakonodavstvom vodeći računa o povijesnim, kulturnim i vjerskim tradicijama pojedine zemlje.

Od tada je u većini europskih zemalja uključujući i našu određeno da je nedjelja dan tjednog odmora.

Važeći Zakon o radu određuje da «radnik ima pravo na tjedni odmor nedjeljom, u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno, a ako je prijeko potrebno da radi nedjeljom, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati jedan dan tjednog odmora, u razdoblju određenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća ili ugovorom o radu». Kolektivnim ugovorom za djelatnost trgovine određeno je da se radniku ukoliko radi nedjeljom u narednom tjednu mora osigurati jedan dan tjednog odmora.
Prema tome, rad prodavaonica nedjeljom nije prijeka potreba, jer nema robe koja se kupuje samo nedjeljom (osim nedjeljnih novina), pa je dovoljno osigurati nužnu opskrbu na način da budu otvorene prodavaonice na frekventnim punktovima (na kolodvorima, benzinskim postajama itd.)

Trgovina je u Hrvatskoj u zadnjih deset godina višestruko narasla i po broju prodajnih mjesta i broju poslovnih subjekata koji se trgovinom bave, a budući da ne raste ni broj stanovnika, niti kupovna moć postojećeg stanovništva, borba za kupca počela se voditi nelojalnom utakmicom u segmentu radnog vremena za što ceh plaćaju zaposleni u trgovini.

Kupcima se krajem 90-ih godina prošlog stoljeća počela sve više nuditi mogućnost kupovanja nedjeljom, što je većini kupaca i odgovaralo. Nisu morali voditi računa imaju li sve potrebno kod kuće, jer su znali da uvijek peko puta ima nešto otvoreno gdje se to može nabaviti. Poznata je svima da potrošačka komocija nema granica – kupovali bi i kasno navečer, i cijelu noć i rano ujutro, a poduzetnici su im uglavnom sve više išli na ruku, međutim to je s druge strane značilo sve manje prava i slobode za zaposlene u trgovini. Dakle, trebalo je raditi sve više i sve duže, ali uvijek za istu plaću i, najčešće, bez mogućnosti korištenja dana tjednog odmora (koji uglavnom više nije nedjelja).

Otvaranjem velikih shopping centara stvara se navika nedjeljnog obiteljskog izlaska (jedno istraživanje je pokazalo da samo 4% nedjeljnih šetača kupuje, a ostali razgledavaju), tako da se tu više ne može govoriti o nikakvoj prijekoj potrebi.

Ilustracije radi, navodim primjer da je 1992. godine bilo registrirano oko 7 000 poslovnih subjekata u trgovini sa cca 160 000 zaposlenih, 2000.godine bilo je 36 000, dakle pet puta više, ali broj zaposlenih je ostao gotovo jednak i 2000. godine. Sindikat trgovine Hrvatske je objavio podatak da je u djelatnosti trgovine ostvareno cca 25 milijuna prekovremenih sati (uglavnom neplaćenih) što znači 12 000 novih radnih mjesta, ako bi svi zaposleni u trgovini radili 40 sati tjedno.

No, velika većina poslodavca uzela je za pravo tjerati radnike da rade, 56 pa i 74 sata u tjednu, uključujući i nedjelju, bez da im to posebno plate.

Kolektivni ugovor određuje da se prekovremeni rad plaća 50% više, a nedjeljni 35%, a kako je nedjeljni rad produžetak šestodnevnog radnog tjedna, on se mora plaćati kumulativno 85% više i radniku se mora omogućiti dan tjednog odmora.

Prema saznanjima Sindikata trgovine Hrvatske nema niti jednog poslodavca koji je ovo poštivao u cijelosti, odnosno odgovorno smo tvrdili da je rad nedjeljom ekonomski neisplativ, ako se podmiruju svi troškovi, uključujući trošak radne snage kao najveći.
Prema tome ako Ustav i Zakon o radu određuju da se radnik ne može odreći prava ne tjedni odmor, niti mu se on smije uskratiti, tko su ti poslodavci koji se postavljaju iznad Ustava i zakona tvrdeći da su im ograničene poduzetničke slobode. Zašto se prijete da će otpustiti radnike ako ne mogu raditi nedjeljom, umjesto da najave da će zaposliti nove radnike koji žele raditi samo nedjeljom.

Sindikat trgovine je upozorio da neće doći do pada prometa zato što trgovine ne rade nedjeljom, već će se promet raspodijeliti na ostale dane u tjednu. Dva mjeseca primjene Zakona su pokazala da smo bili u pravu, jer se pojačao promet petkom, subotom i ponedjeljkom, i nije u cijelosti ništa manji u sadašnjih šest dana, nego što je prije bio u sedam dana.

Općenito, promet u maloprodaji u RH pada, jer je do sada rastao uglavnom zato što kupci više ne idu u kupovinu u susjedne zemlje (u 2000. godini 33% kućanstava je veliku kupovinu obavljalo u susjednim zemljama, danas to čini manje od 3% kućanstava – podaci Gfk)., a kako stalno raste i broj prodajnih mjesta realno je očekivati pad prometa kod svih, a uskoro će uslijedit i zatvaranje onih koji se ne mogu nositi s lojalnom i nelojalnom utakmicom ostalih.

Da radno vrijeme prodavaonica nema direktne veze s ostvarenim prometom pokazuje i primjer Austrije, gdje su trgovci objavili da je promet u prosincu 2003. godine bio manji za 8% u odnosu na prosinac 2002. godine, iako su u prosincu 2003. godine svi dućani mogli raditi do 20 sati navečer i bili su otvoreni sve nedjelje. Na pad prometa utjecala je mirovinska reforma (smanjenje mirovina) i povećana nezaposlenost, odnosno izjave potrošača da će manje trošiti, jer očekuju da će lošije živjeti u 2004. godini.

Gradovi i općine koji nisu na vrijeme poduzeli aktivnosti oko primjene izmijenjenog zakona, doskočili su jadu proglašavanjem turističke sezone kroz cijelu godinu, dajući tako mogućnost prodavaonicama da stalno budu otvorene.

Kako turističku sezonu proglašava ministar turizma, tako su odluke ovih poglavarstava nezakonite, a njihov je posao da u okviru turističke sezone odrede koje vrste prodavaonica i do kada trebaju biti otvorene, a sve na prijedlog turističke zajednice.

Da radno vrijeme prodavaonica ne utječe na rezultate turističke sezone pokazuje opet primjer iz Austrije, naime grad Beč (cca 1,6 milijuna stanovnika) zabilježio je prošle godine oko 4 milijuna turističkih posjeta, a sve su prodavaonice nedjeljom zatvorene, istovremeno Zagreb (cca 1 milijun stanovnika) bilježi 400 000 turističkih posjeta, a nedjeljom je bilo otvoreno gotovo 80% prodavaonica.

Dakle, bjelodano je jasno da samo kupovna moć utječe na rast prometa i da su priče o izgubljenom nedjeljnom prometu i ograničenjem poduzetničkih sloboda samo prazne priče poduzetnika, koji ne vide ništa drugo osim svoje zarade.
Veliku buku oko ograničenja rada nedjeljom podigli su i izdavači novina, potkrepljujući to brojkama o izgubljenoj tiraži i smanjenoj zaradi. Ovdje valja reći da se zadnjih godina raširila praksa prodaje novina u prodavaonicama živežnih namirnica, čime se direktno ugrožava opstojnost društava koja su specijalizirana za prodaju novina. Rješenje prodaje novina nedjeljom je u zapošljavanju kolportera, čime bi se u RH smanjila izuzetno visoka nezaposlenost, a osigurala bi se prodaja nedjeljnih izdanja u planiranim tiražama.

Kako problem rada trgovina nedjeljom sve više postaje pitanje sukoba interesa razvijenih zemalja EU i zemalja u tranziciji koje pristupaju ili će u dogledno vrijeme pristupiti EU, sedam sindikata trgovine iz susjednih zemalja (Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Slovačka Češka i Njemačka) započeo je u svibnju 2002. godine aktivnosti oko ograničavanja rada nedjeljom u cijeloj Europi.

Kao rezultat tog rada prihvaćen je «Apel europskih sindikata za zaposlene u trgovinama» koji sadrži sljedeće:

Polazeći od bečkog dijaloga srednjoeuropskih sindikata za zaposlene u trgovini poduzeli su ovi i ostali sindikati u suradnji s UNI-Handel Europa, inicijativu za prekogranično ograničenje rada nedjeljom u europskoj trgovini. U skladu sa zaključcima europske trgovinske konferencije u Stockholmu 2003. godine jednoglasno su se angažirali sindikati za zaposlene u trgovini za nametanje, odnosno, čuvanje neradne nedjelje u trgovini.

Nedjelja zauzima u kulturnom životu i tradiciji europskih naroda posebno mjesto. Oduvijek je nedjelja predviđena kao dan odmora u životnom ritmu ljudi i omogućuje održavanje socijalnih veza, te jamči kulturne i društvene susrete ljudi.

Nedjelja je prema stajalištu sindikata važno dostignuće našeg društva i kulture koje treba čuvati i braniti. Za rad nedjeljom se može zalagati samo u slučajevima gdje se radi o životu, zdravlju, sigurnosti stanovništva ili zadovoljavanju bitnih socijalnih i gospodarskih potreba. Ljudi koji tada moraju raditi trebaju dobiti odgovarajuću nadoknadu u slobodnom vremenu i treba im se jamčiti mogućnost da će sudjelovati u društvenom životu. Isto tako treba jamčiti temeljno pravo na slobodno obavljanje religioznih dužnosti tih dana, budući da nedjelja za mnoge ljude u Europi ima posebno etičko i religiozno značenje.

Stalni napadi na odmor nedjeljom u trgovini su posljedica besmislene rušilačke konkurentnosti kojoj su naročito skloni multinacionalni trgovinski koncerni. Tu se ne radi o interesima i potrebama potrošača ili o interesima zaposlenih u trgovini, nego puno više o borbi za udio i moć na tržištu Ova borba za moć ne uništava postojano samo strukture u europskoj trgovini i opskrbi, nego sve više omalovažava tradiciju i identitet pojedinih država članica, kao i njihovo zakonodavstvo.
Ne postoji nužna potreba da dućani budu otvoreni nedjeljom.

Tvrdnja da radnici u trgovini za više novaca rado i dobrovoljno rade nedjeljom ne odgovara stvarnosti. Istina je da u nekim državama članicama zbog niske naknade i visokih troškova života ljudi rade u nedjelju da bi oni i njihove obitelji mogli preživjeti. Nije istina da se vrijeme odmora u obiteljskom krugu, tjelesni i duševni oporavak mogu nadoknaditi novcem.

Zbog socijalnog značenja nedjeljnog odmora kao i postojećih problema za zaposlene u trgovini, sindikati i njihovi članovi zalažu se (prelazeći granice) za jasno ograničenje rada nedjeljom na socijalno i gospodarski nužan opseg. Sindikati su mišljenja da je dan odmora koje je društvo svjesno organiziralo, osnovna mjera društvenog i gospodarskog blagostanja i kao takav je stalan, moderan i primjeren instrumentarij za humano oblikovanje društva. Na taj način je odmor nedjeljom u pogledu sve većeg društvenog bogatstva bitan izraz vremenskog blagostanja u zajedničkoj i socijalnoj Europi, te je kao takav obavezan.

U pogledu proširenja Europske unije očekuju, prije svega ljudi u pristupajućim zemljama uz gospodarske prednosti i poboljšanje osobne životne i radne situacije kao i respektiranje i uvažavanje tradicije i identiteta. U to spada i respektiranje nedjeljnog odmora. Istovremeno u zemljama članicama EU ljudi se boje – naročito u pograničnim regijama – negativnih utjecaja temeljem postojećih različitih propisa u vezi vremena kada su prodavaonice otvorene.

Ako želimo da ujedinjenje Europe protekne uspješno treba ozbiljno uzeti nade, očekivanja i brige ljudi. Samo ako će radnici/ice u trgovini – imati osjećaj da se njihova pitanja i potrebe za zaštitom, a time i ljudsko pravo na odmor od rada, uzimaju jednako ozbiljno, kao što se uzimaju ona velikih koncerna i kapitala, postići će se suglasnost koja će garantirati kontinuirani daljnji razvoj mirovnog projekta.

Mnogobrojni europski sindikati zaposlenih u trgovini pozivaju sve europske i nacionalne institucije i udruženja da se, zajednički sa sindikatima založe za očuvanje i uvažavanje nedjeljnog odmora u svim državama.

  • Oni se nadaju da će uz sindikate i građanske organizacije i udruge, prepoznajući interes svojih članova, provesti akcije solidarnosti po pitanju neradne nedjelje.


  • Oni stoga mole da crkve kao i dosada javno dignu svoj glas za ograničavanje rada nedjeljom, kao protutežu čistoj težnji ka profitu.


  • Oni očekuju od poslodavca i njihove organizacije da uvažavaju temeljno pravo svojih radnika na odmor od rada i zakonske dane odmora i da podrže inicijativu za ograničenjem rada nedjeljom na socijalno i gospodarski nužnu mjeru.


  • Oni zahtijevaju od organizacija i politički odgovornih osoba u državi da što je moguće opsežnije zastupaju svim sredstvima koja im stoje na raspolaganju ostvarenje prava na odmor svih građana države i da zakonski osiguraju pravo na nedjeljni odmor.
  • Oni se obraćaju institucijama i vodećim osobama Europske unije i zahtijevaju da se u skladu s važnošću tog pitanja pozabave odmorom nedjeljom i izrade zajedničko stajalište uz uvažavanje socijalne dimenzije i kulturnog identiteta za zaštitu ljudi u Europi.


Zajednička, slobodna i demokratska Europa treba za svoj miran daljnji razvitak ne samo gospodarsku uniju i zajedničku valutu već se vjerodostojno moraju otvoriti perspektive za socijalnu ujednačenost i usklađivanje interesa između poslodavca i radnika. Socijalna dimenzija Europe ne smije i dalje biti tek parola, nego mora zaživjeti u korist građana i političkog razvoja našeg cijelog kontinenta.

Izdvajamo iz broja:
Broj 1/2004
Značaj nabavne funkcije u formiranju cijena u trgovini
Upravljanje dobavljačkim lancem (Suply Chain Management)
Kupovati u novom zakonskom okruženju
Školovanje i stručno usavršavanje zaposlenika – novi porezni poticaj poduzetnika
Obrazovanje i stručno usavršavanje u Tekstilprometu d.d. i Lantei d.d.
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa