|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Milan Stipić
|
|
|
|
|
Državni inspektorat utemeljen je kao samostalno tijelo državne uprave – državna upravna organizacija – Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu ministarstava i državnih upravnih organizacija iz 1997. godine , a Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija iz 1999. godine dobio je, izričitom zakonskom odredbom, položaj središnjeg tijela državne uprave.
Od svog utemeljenja Inspektorat je preuzeo obavljanje inspekcijskih poslova iz više upravnih područja u kojima su inspekcijski nadzor u prvom ili drugom stupnju obavljale inspekcije u sastavu prijašnjeg Ministarstva gospodarstva, Ministarstva turizma, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva i Ministarstva rada i socijalne skrbi, odnosno u županijskim uredima za gospodarstvo i turizam i nadležnim uredima Grada Zagreba. U tom smislu Državni inspektorat je u obavljanju inspekcijskih poslova sljednik tih inspekcija.
Sada Državni inspektorat obavlja inspekcijske poslove (zakon kaže upravne i druge poslove) koji se odnose na nadzor nad obavljanjem poslova u prometu robom (trgovina), obrtu, ugostiteljstvu i turizmu, šumarstvu i lovstvu, i većini djelatnosti u poljoprivredi, propise u području rada i zaštite na radu, rudarstvu i eksploataciji mineralnih sirovina, elektroenergetici i posudama pod tlakom.
Unutarnje ustrojstvo Državnog inspektorata
Radi obavljanja poslova iz djelokruga Inspektorata Zakonom o Državnom inspektoratu ustrojene su područne jedinice sa sjedištem u Rijeci, Splitu, Osijeku Varaždinu i Zagrebu. Odmah je vidljivo da se granice područnih jedinica ne poklapaju s područjem županije (ni Grada Zagreba), jedna područna jedinica obuhvaća više županija. Takav ustroj područnih jedinica izveden je zbog lakšeg i učinkovitijeg upravljanja radom Državnog inspektorat, pri čemu do izražaja dolazi funkcionalni aspekt organizacije izvršavanja poslova iz djelokruga rada. U pogledu unutarnjeg ustroja u Zakonu stoji da će broj i sjedište ispostava područnih jedinica, kao i okvirni broj inspektora i namještenika uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske, a preostala ustrojstvena pitanja glavni inspektor Državnog inspektorata, Pravilnikom o unutarnjem redu.
|
Upravljanje radom Inspektorata
Radom Državnog inspektorata upravlja glavni inspektor koji ima zamjenika. Glavnog inspektora imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog predsjednika Vlade. Zamjenika glavnog inspektora imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na prijedlog glavnog inspektora. Zamjenik glavnog inspektora za svoj rad odgovoran je glavnom inspektoru, ne više i Vladi kako je to bilo propisano do donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu državne uprave.
Ovlasti glavnog inspektora (i ravnatelja državnih upravnih organizacija), kao čelnika središnjih tijela državne uprave, u pitanjima predstavljanja i upravljanja radom tijela na čijem su čelu, ne razlikuju se od ovlasti ministra.
Glavni inspektor za svoj rad odgovoran je izravno Vladi Republike Hrvatske. Ravnatelji drugih državnih upravnih organizacija za svoj rad odgovorni su nadležnom ministru. Glavni inspektor Državnog inspektorata ni ravnatelji drugih državnih upravnih organizacija nisu članovi Vlade Republike Hrvatske.
Glavni inspektor ima više pomoćnika, koje na njegov prijedlog imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske. Pomoćnik glavnog inspektora pomaže glavnom inspektoru u obavljanju poslova iz djelokruga rada ustrojstvenih dijelova Inspektorata kojima upravlja, a za svoj rad odgovoran je glavnom inspektoru.
Inspekcijski poslovi i inspektori
Inspekcijski nadzor obavljaju inspektori Državnog inspektorata raspoređeni na radna mjesta; gospodarski inspektor, inspektor rada, elektroenergetski inspektor, rudarski inspektor i inspektor posuda pod tlakom. Takve osobe pored zakonom utvrđenih općih uvjeta za prijam u državnu službu moraju ispunjavati i posebne uvjete Gospodarski inspektor, provodi inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu zakona i drugih propisa u području trgovine, ugostiteljstva i turizma, obračuna naplate i uplate boravišne pristojbe, vinarstva.
Gospodarski inspektor može se postaviti u zvanje viši gospodarski inspektor, gospodarski inspektor i gospodarski inspektor treće vrste zvanja.
|
Inspektor rada, provodi inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu zakona i drugih propisa u području rada i zaštite na radu, a može se postaviti u zvanje viši inspektor rada i inspektor rada.
Elektroenergetski inspektor, provodi inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu zakona i drugih propisa u području elektroenergetike (gradnja objekata elektroenergetskog sustava, kakvoća električne energije, obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije i drugo). Elektroenergetski inspektor može se postaviti u zvanje elektroenergetski inspektor i viši elektroenergetski inspektor.
Rudarski inspektor provodi inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu zakona i drugih propisa u području rudarstva (istraživanje i eksploatacija mineralnih sirovina, zaštita od požara kod podzemnih rudarskih radova, rudarska mjerenja i izrada rudarskih planova i dr.). Rudarski inspektor može se postaviti u zvanje rudarski inspektor i viši rudarski inspektor.
Inspektor posuda pod tlakom, provodi inspekcijski nadzor koji se odnosi na primjenu zakona i drugih propisa u području posuda pod tlakom (izgradnja kotlovskih postrojenja, uporaba parnih i vrelovodnih kotlova, kakvoća materijala za proizvodnju parnih kotlova i posuda pod tlakom, propisane uvjete zaposlenika na poslovima u kotlovnici i drugo). Inspektor posuda pod tlakom može se postaviti u zvanje inspektor posuda pod tlakom i viši inspektor posuda pod tlakom.
Inspektori Državnog inspektorata osim gospodarskog inspektora III. vrste zvanja moraju imati VII/1 stupanj stručne spreme i, pored navedenih zvanja i uvjeta koje moraju ispunjavati, mogu biti postavljeni (kao i drugi državni službenici) na određene položaje.
|
Dužnosti i ovlasti inspektora
U ukupnoj kompoziciji zakonskog tkiva Zakona o Državnom inspektoratu, središnje mjesto zauzimaju odredbe o dužnosti i ovlasti inspektora. Tim pitanjima posvećeni su zakonski članci 31. do 57.
U prigodi obavljanja inspekcijskog nadzora inspektori Državnog inspektorata ovlašteni su pregledati zgrade, objekte; poslovne prostorije, radilišta, objekte namijenjene za rad; stambene prostorije i prostore u domaćinstvima odnosno stambene zgrade, stanove i kuće za iznajmljivanje radi pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga; proizvode, uređaje i opremu, sredstva rada; vozila i plovila, a od dokumenata svu poslovnu dokumentaciju koja omogućuje uvid u poslovanje nadzirane pravne ili fizičke osobe.
Oko ovlasti inspektora u praksi se postavilo pitanje u kojim se slučajevima može tražiti pretraga stana kada se opravdano sumnja da bi se pretragom prostorija mogli naći predmeti ili drugi tragovi koji bi mogli biti od odlučujuće važnosti za postupak. U svezi s postavljenim pitanjem Državni inspektorat je 13. lipnja 1999. godine dao mišljenje Klasa: 336-01/99-01/726, i Urbroj: 2178-09-99-01 u kojem se među ostalim navodi i ovo: “... Kako se pretraga stana i prostorija može poduzimati samo iznimno, uz navedene uvjete izražene u stavu Visokog prekršajnog suda (da je podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, i da se radi o težim prekršajima za koje je propisana kazna zatvora ili visoka novčana kazna) te s obzirom na ustavno pravo nepovredivosti doma opisano u članku 34. Ustava Republike Hrvatske, naše je mišljenje kako institut zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka koji sadrži i obrazloženje za izdavanje pismenog naloga za pretragu doma i drugih prostora treba koristiti iznimno i restriktivno i samo u slučajevima kad se ne mogu na drugi način izvesti dokazi radi utvrđivanja činjenica.”
Inspektor je tijekom nadzora ovlašten utvrđivati i identitet nadzirane osobe zahtijevajući neku od identifikacijskih isprava, ali je dužan otkriti i svoj identitet, za što mu služi posebna iskaznica, koju izdaje glavni inspektor. Posebna iskaznica služi i za dokazivanje ovlasti.
|
O početku obavljanja nadzora inspektor će u pravilu izvijestiti predstavnika osobe gdje se kontrola planira, osim u slučajevima ako smatra da bi takva obavijest smanjila mogućnost utvrđivanja svih činjenica i okolnosti odlučnih za kontrolu poslovanja tih subjekata. O svakom obavljenom inspekcijskom nadzoru inspektor je dužan sastaviti zapisnik i pri tom može uzimati izjave ovlaštenih osoba i svjedoka.
Sadržaj zapisnika propisan je odredbom članka 75. ZUP-a. Prema odredbama tog zakonskog članka zapisnik obvezno zadrži: naziv tijela koje obavlja radnju, u našem slučaju Državni inspektorat i naziv inspektora koji je obavio inspekcijski nadzor, mjesto gdje se nadzor obavlja, dan kada se inspekcijski nadzor obavlja, doba dana označenog kao sat početka i završetka inspekcijskog nadzora, oznaku predmeta inspekcijskog nadzora, ime i prezime službene osobe čitaj inspektora, ime i prezime prisutnih stranaka, njihovih zastupnika ili punomoćnika, kratak i točan sadržaj postupka obavljenih radnja i danih izjava, podatke o ispravama koje su upotrijebljene u svrhu inspekcijskog nadzora te sve zaključke koji su u tijeku nadzora doneseni.
Zapisnik mora biti vođen uredno i u njemu se ne smije ništa brisati. Mjesta koja su eventualno precrtana do zaključenja zapisnika moraju ostati čitljiva i njih ovjerava svojim potpisom inspektor koji vodi postupak. Zapisnik sastavljen sukladno odredbama članka 77. ZUP-a jest javna isprava i kao takav ima snagu dokaza, osim onih dijelova gdje je saslušana osoba stavila primjedbu da neki dijelovi zapisnika nisu pravilno sastavljeni.
Pravne i fizičke osobe koje podliježu nadzoru dužne su inspektoru omogućiti nadzor i osigurati mu neometan rad, a ako je potrebno, iz razloga da se inspekcijski nadzor ne bi mogao obaviti, inspektor može tražiti privremenu obustavu poslovanja dok se inspekcijski nadzor ne obavi. Podrazumijeva se da ovu ovlast inspektor treba koristiti samo u navedenom slučaju i treba biti ograničena na što kraći vremenski period potreban za utvrđivanje činjeničnog stanja.
S obzirom na to da Državni inspektorat u okviru svog propisanog djelokruga pokriva više upravnih područja moguća je situacija da kod nadziranih pravnih subjekata inspektor uoči nepravilnost u poslovanju iz nadležnosti drugog tijela državne uprave. U takvom slučaju dužan je o uočenim nepravilnostima izvijestiti drugo nadležno tijelo, a nakon obavljenog nadzora (ne i prije) inspektor može savjetovati nadzirane subjekte o najučinkovitijoj provedbi zakona i drugih propisa. Ovlast inspektora da može savjetovati nadzirane subjekte (istina poslije obavljenog inspekcijskog nadzora) spada u red mjera jačanja zakonitosti u obavljanju gospodarskih djelatnosti tih subjekata, stoga se ne može ni govoriti samo o provedbi represivnih mjera od strane inspektora.
|
Zadaća inspekcijskog nadzora je učinkovito sprečavanje i otklanjanje nezakonitosti u radu, radi toga inspektori u pravilu postupaju po službenoj dužnosti. Za inspektore Državnog inspektorata propisana je i obveza postupanja po prijavama (Zakon kaže podnesak) pravnih i fizičkih osoba koje bi upućivale na moguće povrede zakona ili drugih propisa, te obveza pisanog izvješćivanja tih osoba o poduzetim mjerama i radnjama prema eventualnim počiniteljima nedopuštenih djela. Inspektor je dužan, kada postupa po prijavama, čuvati kao službenu tajnu podatak o identitetu podnositelja prijave.
Inspektori imaju ovlast i za privremeno oduzimanje predmeta kojima je izvršeno neko nedopušteno djelo, a ima pravnu kvalifikaciju prekršaja ili kaznenog djela. Ako je zakonom predviđeno obvezno oduzimanje predmeta, inspektor u takvoj situaciji nema izbora hoće li ili ne privremeno oduzeti predmet, nego je takav predmet dužan oduzeti. Privremeno oduzimanje predmeta traje dok nadležno sudbeno tijelo u propisanom postupku ne odluči jesu li se stekli zakonski uvjeti za oduzimanje predmeta izvršenja djela ili će se predmeti zbog nepostojanja zakonske utemeljenosti vratiti osobi kojoj su pripadali prije pokretanja postupka. Privremeno oduzeti predmeti uz zahtjev, odnosno prijavu, predaju se sudbenom tijelu nadležnom za vođenje postupka. Za predmete koji su podložni brzom kvarenju, a inspektor ih privremeno oduzima, propisan je rok od 48 sati da se uz zahtjev odnosno prijavu moraju predati nadležnom sudbenom tijelu.
Rok od 48 sati računa se od sata kad su predmeti oduzeti, a odlučivanje o njima provodi se po žurnom postupku. Osobi kojoj su oduzeti predmeti izdaje se potvrda u kojoj se predmeti označavaju po vrsti i količini, a do predaje nadležnom sudbenom tijelu, inspektor koji vodi postupak, s tim predmetima ne može raspolagati.
Svrha je inspekcijskog nadzora da se utvrde sve činjenice koje su značajne za rješavanje u inspekcijskom postupku te da se strankama omogući ostvarivanje njihovih zakonom zajamčenih prava i interesa. Kada je u postupku inspekcijskog nadzora potrebno utvrditi odgovaraju li neki proizvodi propisanoj i deklariranoj kakvoći, inspektor može uzimati uzorke tih proizvoda i dostaviti ih na ispitivanje stručnoj organizaciji radi ocjene njihove kvalitete. Nakon provedene analize stručna organizacija kojoj je dostavljen uzorak izdaje nalaz i mišljenje. U prigodi uzimanja uzoraka inspektor je dužan:
- od istog proizvoda uzeti najviše tri uzorka,
- sastaviti i zapisnik o uzimanju uzoraka (sastavljanje ovog zapisnika ne isključuje sastavljanje zapisnika o izvršenom inspekcijskom nadzoru),
- izvijestiti stanku o uzimanju uzoraka,
- po zahtjevu stranke uzorak dostaviti i na superanalizu,
- utvrditi troškove ispitivanja uzoraka.
|
Pravne i fizičke osobe dužne su staviti besplatno na raspolaganje potrebne količine proizvoda za ispitivanje kakvoće. Ovisno o rezultatima ispitivanja, troškove snosi stranka, ako proizvod ne odgovara propisima, ili ako je postupak pokrenut po zahtjevu stranke, odnosno Državni inspektorat ako proizvod od kojeg je uzet uzorak odgovara propisima.
Radi otklanjanja nepravilnosti u poslovanju nadzornih subjekata inspektor može donijeti rješenje kojim će narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti određujući rok, primjeren obvezi, u kojem se takvom rješenju mora udovoljiti. Druga je pak pravna situacija kada je zakonom propisano kao obveza donošenja upravnog rješenja, tada je inspektor dužan donijeti propisnu upravnu mjeru. U nastojanju da se inspekcijskom postupku poveća učinkovitost, zakonodavac je propisao da se u oba navedena slučaja rješenje donosi najkasnije u roku osam dana nakon što su utvrđene sve relevantne činjenice za njegovo donošenje.
Donošenje rješenja isključuje jedino okolnost da je utvrđena nepravilnost u poslovanju otklonjena tijekom inspekcijskog nadzora ili u roku za donošenje rješenja (osam dana). Inspektor je nakon donošenja rješenja koje je postalo izvršno dužan utvrditi je li rješenje izvršeno, ako nije, bez odgađanja će pokrenuti postupak za njegovo izvršenje. Na tragu jačanja učinkovitosti inspekcijskog postupka jest i zakonska odredba prema kojoj je inspektor, u slučajevima kad utvrdi povredu propisa, i nakon što je izrekao upravnu mjeru na koju se autonomno odlučio, ili je bio dužan izreći po zakonu, dužan u roku 15 dana pokrenuti postupak pred nadležnim tijelom.
Ovisno o vrsti povrede propisa inspektor za počinjene prekršaje, ako nije donio prekršajni nalog, podnosi nadležnom prekršajnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, a za kaznena djela prijavu nadležnom državnom odvjetništvu. Kod pokretanja postupka radi utvrđivanja odgovornosti, za počinitelje nedopuštenih djela inspektor je ovlašten tražiti od nadležnog sudbenog tijela da ga obavijesti o ishodu postupka. U slučajevima kada to predviđaju posebni propisi inspektor je u takvoj prijavi odnosno zahtjevu dužan predložiti oduzimanje nezakonito stečene imovinske koristi.
Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora samostalan u radu, a o obavljenim inspekcijskim nadzorima i poduzetim mjerama inspektor vodi evidenciju.
|
Novčane kazne za prekršaje
Zakon sadrži novčane kazne za prekršaje koji se mogu izreći pravnoj ili fizičkoj osobi. Za prekršaj pravne osobe odgovara i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Odgovornost odgovorne osobe za prekršaj postoji ako je do izvršenja prekršaja došlo njezinom radnjom ili propuštanjem.
Ne prestaje odgovornost odgovorne osobe koja je počinila prekršaj time što joj je prestalo zaposlenje u pravnoj osobi, niti zbog eventualnog prestanka rada pravne osobe. Novčane kazne u određenim rasponima propisne su za pravne ili fizičke osobe za prekršajna djela, i to: kad se inspektoru ne omogući obavljanje nadzora ili ne osiguraju uvijeti za normalan rad; ako nadzirana osoba na zahtjev inspektora ne stavi na uvid javnu ispravu iz koje se može utvrditi njezin identitet; ako se u promet stavi proizvod bez uvjerenja o kakvoći; ako se inspektoru ne dozvoli privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije; ako se inspektoru uskrati uzimanje uzoraka radi ispitivanja kakvoće proizvoda; ako ne izvrši izvršno rješenje inspektora; ako osoba uništi ili odšteti službeni pečat inspektora na poslovnim ili drugim prostorijama koji je inspektor stavio u vezi s poduzimanjem službenih radnji; ako osoba koja je u obvezi ne postupi po rješenju iz zapisnika inspektora; ako u određenom roku zaposlenika ne prijavi nadležnom tijelu mirovinskog i zdravstvenog osiguranja; ako ne podnese zahtjev radi izdavanja uvjerenja o kakvoći.
Iz navedenog, bilo bi pogrešno izvesti zaključak da su prekršaji iz ovog Zakona jedini prekršaji za čije su otkrivanje, prijavljivanje i kažnjavanje nadležni inspektori Državnog inspektorata. Djelokrug rada i broj prekršaja daleko je širi, i ovisno o posebnim zakonima, a kao ilustraciju navodimo ovlasti inspektora u području trgovine, zanatstva, ugostiteljstva i turizma, zaštite intelektualnog vlasništva, normizacije i kakvoće, mjeriteljstva, šumarstva i lovstva, zaštite potrošača, radnih odnosa i zaštite na radu itd., inspektori su ovlašteni za inspekcijski nadzor i poduzimanje odgovarajućih upravnih i kaznenih mjera koje proizlaze iz takvog nadzora.
Pored novčanih kazni za prekršaje koje izriče nadležni prekršajni sud po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka nekog od inspektora iz Državnog inspektorata, za određene prekršaje inspektori mogu i sami izricati novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja te predlagati donošenje zaštitnih mjera zbog počinjenog prekršaja. Zaštitne mjere se sastoje u zabrani obavljanja određene djelatnosti za određeno vrijeme, oduzimanje predmeta izvršenja prekršaja te oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi.
|
Prestanak važenja drugih zakona i vrijeme stupanja na snagu Zakona o Državnom inspektoratu
Donošenjem Zakona o Državnom inspektoratu od strane Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora 30. lipnja 1999. godine, i njegovim stupanjem na snagu 27. srpnja 1999. godine prestalo je važiti šest10 zakona, a u devet zakona prestale su važiti određene odredbe pojedinih zakona. Odredbe članka 14. do 18. odnose se na pitanja kakvoće određenih proizvoda pri uvozi i određenih proizvoda iz domaće proizvodnje, primjenjuju se od 27. listopada 1999. godine.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|