|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
mr. Stipan Bilić
|
|
|
|
|
Udruživanje poslodavaca radi zaštite zajedničkih javnih i legitimnih interesa poznato je iz vremena najranijih civilizacija. Razvoj pravnog sustava zasnovan je na javnoj i legitimnoj afirmaciji određenog reda, a za uspostavljanje takvog reda nužan preduvjet je izražen kroz povezivanje zainteresiranih i kroz njihovu borbu za pravno reguliranje prakse koju sami provode.
U europskim zemljama takva praksa potiče iz vremena cehova, a najpoduzetniji cehovi bili su u sferi trgovine. Kao najizraženiji primjer je «hansa», odnosno savez trgovački gradova, a njihov najveći uspjeh ogledao se u činjenici da je, u vremenu kada se njemačka država rasula, savez hansenski gradova postao nadomjestak za državu, pa je čak poduzimao i osvajačke poduhvate u cilju trgovačkih probitaka.
Praksa novog vijeka, naročito poslije francuske revolucije, nametnula je državu kao jedini autoritet i izvor prava, pa se u tom slučaju eliminira samoorganiziranje, a državno organiziranje pravnog procesa zamjenjuje spontane organizacijske procese. U posljednjih dvjesto godina u kontinentalnom europskom dijelu spontani oblici okupljanja trgovaca radi zaštite određenih interesa, kao što su npr. komore, postaju od države pravno utemeljen oblik obveznog udruživanja, pa povezivanje postaje obveza i državni namet.
Poduzetnici, po prirodi posla, a posebno poduzetnici u trgovini, nisu najpogodniji objekt za zakonsko ukalupljivanje, a sam njihov posao svakodnevno nosi određene izazove koji se moraju rješavati, i to odmah, po principu presedana kojega treba pretvoriti u pravnu praksu. Ta poslovna spontanost nije mogla biti ostvarena kroz institucionaliziranu komoru već je tražila slobodnije oblike suradnje, što bi se danas nazvalo većim «utjecajem udruga civilnog društva» na aktualna zbivanja, a u ovom slučaju veći utjecaj institucija «civilnog društva» na gospodarstvo. Tako pored institucionaliziranih komora spontano nastaju razna poslovna udruženja koja se povezuju i stvaraju utjecajnu, uglednu i moćnu instituciju.
Danas, prema istraživanjima o gospodarskom lobiranju i utjecaju u Bruxellesu, preko 50% lobiranja ostvare poslovne udruge, 15 % na odvjetnička lobiranja, 15% na lobiranja raznih agencija za pružanje lobističkih usluga, a sve ostalo na razne druge interesne grupe.
U oblasti trgovine danas u Bruxellesu postoje dvije europske udruge trgovine; jedna ima naziv FEDESA - Savez europskih udruga direktne prodaje, a druga EuroComerc. Ova europska udruženja nastala su udruživanjem nacionalnih granskih udruga kako bi u Bruxellesu lobirali za interese svoje grane i prenosili članicama u pojedinoj državi sve ono što će utjecati na buduće poslovanje. Na taj način stvorena je jedinstvena interesna grupa u Europi bez obzira na državne granice. Budući da nacionalne udruge trgovine imaju svoje predstavnike u ovim centralnim udrugama, nacionalni predstavnici su najbolji lobisti nacionalnih država i najbolji instruktori predstavnika vlastitih država u zajedničkim europskim tijelima.
|
Kako bismo imali bolji uvid u funkcioniranje udruga trgovine nužno je tu organizaciju prikazati kod konkretne države, ali valja voditi računa da su nacionalne udruge trgovaca različito organizirane. Kod odabira najbolje je uzeti složenu i dobro institucionalno organiziranu državu i na primjeru te države pokazati ustroj ovakvih udruga. Za primjer uzmimo SR Njemačku, koja je savezna država i u kojoj su udruge organizirane prema pokrajinama radi rješavanja konkretnih problema. Međutim, radi utjecaja na središnju državu postoji nekoliko udruga trgovine i to:
»Glavno udruženje njemačke maloprodaje», «Savezna udruga srednjih i velikih trgovaca na malo», »Glavna udruga njemačke trgovine na veliko i izvozne trgovine». Ove udruge osnivači su Instituta za trgovinu i Instituta za razvoj trgovine i urbanističko planiranje. Institut za trgovinu, među ostalim, obrađuje i priprema sve statističke podatke o trgovini (moguća detaljna kombinacija podataka statistike i FINE) što je najbolji izvor podataka o svim elementima poslovanja ukupne trgovine i svih pojedinih sektora. To su ogledni podaci za komparativne poredbe pojedinog poduzeća s užom grupacijom i cjelokupne djelatnosti. Institut za razvoj trgovine i urbanističko planiranje ima važnu ulogu u planiranju širenja trgovina, kako bi se izbjegla samouništavajuća konkurencija i održao optimalni razvoj.
Posve je razumljivo da ove udruge imaju gotovo neprikosnoven utjecaj kod tumačenja interesa poslodavaca, kao i na donošenje zakona, a postoji obveza zakonodavca da ne upućuje u proceduru donošenja zakone bez pisanog mišljenja udruga. Osim toga, nezaobilazna je uloga udruga u socijalnom dijalogu, pa se može reći kako dobro uređenje njemačkog poslovnog ambijenta nije moguće zamisliti bez rada udruga. To je i dovelo do toga da je preko 98% trgovaca učlanjeno u odgovarajuću udrugu. U svim udrugama trgovine i pripadajućim institucijama radi više stotina visoko stručnog osoblja i to zbog toga što je znatno jeftinije da više poduzeća plaća određeni stručni tim koji radi za sva poduzeća, nego da svako poduzeće plaća takvu službu. Treba napomenuti da su prve udruge trgovaca ovog tipa osnovane gotovo prije stotinu godina.
Za razliku od uhodane prakse europskih država, slobodno udruživanje poslodavaca u smislu stvaranja institucija civilnog društva kod nas ima kratku povijest - tek desetak godina. Naime, u vrijeme socijalizma slobodno udruživanje poduzetnika radi borbe za poslovne interese bilo je politički stigmatizirano (mrski tehnomenadžeri), pa dosadašnja kratka povijest slobodnog udruživanja ne može imati velike rezultate. U osnovi kroz svo ovo vrijeme najveći angažman udruga svodio se na to kako nametnuti i upoznati poduzeća i javnost s postojanjem i radom Udruge trgovine, a tek afirmirana Udruga može biti aktivnija i na neki način prepoznata kao mjesto gdje se može potražiti pomoć u rješavanju problema.
|
Temeljni problem u dosadašnjem radu proizlazi iz činjenice što politika, političari, a posebno ministri, usprkos obećanjima, žele neupitnu vlast i svaku inicijativu koja nije njihova ili posebno onu koja im se protivi, doživljavaju kao neprijateljski čin. Naime, tek s razvojem svijesti u većoj društvenoj ulozi udruga civilnog društva jačat će i društveni utjecaj ovih i sličnih udruga. Na neki način težnja za oponašanjem vanjskih uzora ili direktni inozemni zahtjevi počeli su afirmirati ove udruge i prvi veći institucionalni utjecaj kojeg je imala udruga poslodavaca je rad u Socijalno-gospodarskom vijeću, iako za sada to Vijeće nama utjecaj onakav kakav ima u nekim drugim zemljama.
Predstavnici Udruge trgovine su prvi put tek nedavno imali priliku biti primljena kod ministra koji je zadužen za trgovinu, a svi dosadašnji ministri nisu našli za shodno primiti službenu delegaciju Udruge. U pravilu bi predstavnici Udruge ranije bili usmjeravani na pomoćnike ministara koji nisu imali cilj riješiti zahtjeve Udruge, već prvenstveno popričati i obećati rješenja koja nisu ni namjeravali ostvariti. Tek se u slučajevima određenih problema, po potrebi, protokolarno tražilo i mišljenje Udruge, ali nikada Udruga nije bila pozvana kako bi se informirala o učincima koji su ostvareni angažmanom Udruge na nekom problemu. U osnovi, jedini ozbiljniji oblik lobiranja za interese poduzetnika svodio se na korištenje sredstava javnog priopćavanja i iznošenje prigovora. Odnosno, umjesto konstruktivnog utjecaja na donošenje odluka češći oblik rada svodio se na javnu kritiku i prigovaranje, što nije imalo velike učinke, ali je na neki način afirmiralo Udrugu.
U radu Udruge trgovine nezaobilazno se mora spomenuti suradnja sa sindikatima i provođenje obveza iz Zakona o radu, koji određena socijalna pitanja adresira HUP-u- -Udruzi trgovine i Sindikatu trgovine i u tom segmentu postoji redovita suradnja, što se ogleda i kroz potpisani Kolektivni ugovor za ovu oblast, iako većina drugih gospodarskih grana nema sklopljene granske kolektivne ugovore. Suradnja sa sindikatima bit će nastavljena, a u okviru složene gospodarske situacije tražit će se rješenja za socijalnu stabilnost, ali ne pod cijenu upropaštavanja poslodavaca.
Kao pozitivan događaj i nadu u ozbiljniju afirmaciju Udruge trgovine moramo istaknuti da je delegacija ove Udruge primljena u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, kod ministra Branka Vukelića i njegovih suradnika. Razgovor je vođen o problemima trgovine i tržišta, razmijenjena su mišljenja i postignuta je velika suglasnost i o problemima i o akcijama koje treba poduzeti, odnosno o onome što trgovci očekuju od Ministarstva, ali i o tome što Ministarstvo očekuje od ove Udruge i poduzetnika iz oblasti trgovine.
Osim međusobnih pozdrava i uvodnih formalnosti poslodavci su posebno istaknuli:
|
- u Republici Hrvatskoj je još uvijek prisutan negativan stav, (još iz vremena socijalizma) prema trgovini, pa se trgovina tretira kao štetni i suvišni nametnik proizvođačima, koji neopravdano eksploatira potrošače i proizvođače. Ta načelna odbojnost dijelom je kriva mnogim dosadašnjim propustima državne ekonomske politike, koja se provedi bez suradnje s trgovinom.
- Predstavnici Udruge posebno su istakli; da u npr. SR Njemačkoj trgovina (na veliko i malo zajedno) sudjeluje s preko 50% u maloprodajnoj cijeni, a kod nas manje od 37%.
- u europskim zemljama trgovina sudjeluje s 13.3% u BDP i 16% u broju zaposlenih. Kod nas u BDP sudjeluje s 8,6%, a u zaposlenosti s 13%. Ova razlika nije rezultat veće razvijenosti naših drugih gospodarskih grana, već velikog udjela trgovine na crno, na našem tržištu. Prodaja uz izbjegavanje plaćanja poreza predstavlja nelojalnu konkurenciju legalnoj trgovini. Samo u sferi potrošnje hrane i pića preko 50% potrošnje ostvari se izvan legalne trgovine. U prodaji hrane i pića neplaćeni PDV i posebni porezi iznose preko 4.2 mld kn.
- razvoj i širenje naše trgovine nije praćeno državnim i regionalnim razvojnim planovima o potrebi širenja trgovine i povezivanju tih razvojnih planova s urbanističkim planiranjem. Dosadašnji stihijski razvoj trgovine mora biti zamijenjen državnim vizijama i razvojnim planovima trgovine i na njih mora biti povezano urbanističko planiranje.
- neke državne mjere, odnosno mjere upravnih tijela nepotrebno povećavaju troškove trgovini; npr. propisi o svakodnevnoj prijavi promjena marži, neprovedivi propisi o označavanju cijena, propisi o nepotrebnim zdravstvenim pregledima roba i troškovi nepotrebne zdravstvene edukacije zaposlenih, posebno su nepotrebna kumulativna plaćanja veterinarskih pregleda namirnica životinjskog podrijetla kada se obavlja promet tih proizvoda između županija.
- predstavnici trgovine istakli su problem prisutne nelojalne konkurencije, prodaje po dampinškim cijenama i uvozne i domaće robe, kao i cijeli sustav nejasnoća prilikom sezonskih sniženja, koja su bez jasnih pravila, a isti problem javlja se i kod raznih akcija i rasprodaja.
- u svezi aktualnog problema radnog vremena, predstavnici trgovine suglasni su, u prvom redu, da se taj problem uredi jedinstveno za cijelu Republiku Hrvatsku, do sada su podržavali ograničenje rada nedjeljom, ali traže da se to pravilo odnosi i na sve trgovce i sve oblike trgovine. Ako se pokaže nužna potreba za rad nedjeljama, onda to treba omogućiti svim trgovcima na jednak način i to tako da se omogući 8-10 radnih nedjelja tijekom godine, po vlastitom izboru u dogovoru s lokalnim organima.
|
U rješavanju ovih problema, trgovci organizirani u HUP, u Udrugu trgovine, nude svekoliku pomoć i podršku i izražavaju nadu da će dio Ministarstva koji je nadležan za trgovinu jačati i kadrovski i po statusu, a sve u cilju boljeg i korisnog rada na uređenju tržišta i jačanja trgovine kao gospodarske grane.
Ministar je prihvatio navedeno i izrazio zadovoljstvo što vidi Udrugu trgovine kao suradnika na istim zadaćama. Upozorio je na činjenicu, koja je sasvim razumljiva, da se svi naši problemi ne mogu riješiti u kratkom roku, pa je stoga predloženo, a prisutni su prihvatili:
- da Udruga trgovine predloži izmjene ili ukidanje svih odredbi koji nepotrebno povećavaju troškove i otežavaju poslovanje, a spadaju u nadležnost Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i to će biti razmotreno i provedeno u kratkom roku.
- da svi problemi koji su u nadležnosti drugih resornih tijela, a povećavaju troškove i otežavaju poslovanje trgovine budu stručno obrađeni od strane Udruge. Predložena rješenja treba uputiti ovom Ministarstvu, pa će ovo Ministarstvo zajedno s poslodavcima poduzeti mjere kod drugih mjerodavnih državnih tijela. Ovo Ministarstvo nudi pomoć u rješavanju tih problema (mjere za sprječavanje porezne evazije, planiranje razvoja trgovine i urbanističkog planiranja, promjene veterinarskih propisa i sl.)
- ministar upozorava da je u postupku donošenje propisa o antidampinškoj i kompenzacijskoj pristojbi, ali traži da trgovci sami ponude kodeks ponašanja na unutarnjem tržištu. Odnosno, poslodavci trebaju sami dogovoriti «uzance» koje će definirati pravni red i stvoriti pravni kodeks kojega svi oni koji žele trgovati na hrvatskom tržištu moraju poštovati pod istim uvjetima.
- ministar je tražio da se ovakvi sastanci održavaju redovito i to tromjesečno, ali ne kao puko susretanje, već će od sudionika tražiti rezultate i obavijesti o tome što je od dogovorenog ostvareno i zbog čega se eventualno neki problem nije riješio.
Poslije razgovora u Ministarstvu i dogovorene suradnje, u Udruzi trgovine formirane su četiri komisije koje su nadležne za ispunjavanje dogovorenog, i to:
1. Komisija za predlaganje propisa iz nadležnosti Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva
2. Komisija za predlaganje propisa koji se odnose na trgovinu, a u nadležnosti su drugih državnih tijela
3. Komisija za izradu prijedloga «Uzanci u prometu robe na malo»
4. Komisija za predlaganje prostornog razvoja maloprodaje i planove prostornog širenja maloprodajnih prostora
Ostaje nada da će komisije kvalitetno i u razumnom roku pripremiti prijedloge za promjenu propisa i predložiti nove propise, a isto tako ostaje i obveza ministra da će potaknuti i prihvatiti ove inicijative kako bi se poboljšalo stanje trgovine kao gospodarske grane, što bi afirmiralo Udrugu trgovine kao istinskog lobista za interese svojih članica.
|
|
 |
|