Seniko studio
Broj 2-3/2004
Izdvajamo iz broja:
Turizam (ni)je u funkciji razvoja? - Ante Gavranović
Temeljna obilježja Inspekcijskog nadzora iz djelokruga Državnog inspektorata - Milan Stipić
Turizam u razmeđi ili – kuda valja krenuti - dr.sc. Zvonimir Pavlek
1. siječnja 2004. počela primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima - Jasenka Gleđa
Udruge trgovine Europska i naša praksa, zadaće, ciljevi i naredne zadaće - mr. Stipan Bilić
Intelektualno vlasništvo: pokretačka snaga gospodarskog rasta - Ljerka Nežić
Trgovina u turističkoj ponudi - Ana Knežević
Broj 2-3/2004
Tema broja
Turizam, turistička potrošnja, shopping prof.dr.sc. Nikola Knego
Uvod
Ovo je još jedan od tekstova koji tretira problematiku turističke potrošnje na hrvatskom turističkom tržištu. Uobičajeno je da turizam postaje svakogodišnja tema o kojoj se raspravlja i piše danima prije, oko i nakon Uskrsa. Kako se u jednoj jadranskoj i mediteranskoj zemlji kakva je Hrvatska približava ljeto tako interes postaje jači. Ipak je u našoj zemlji sunce i more glavna privlačna snaga za one koji na naše prostore dolaze. Popunjenost smještajnih kapaciteta za blagdan kakav je Uskrs svojevrstan je indikator onoga što bi moglo slijediti u danima turističke sezone koja se približava. Kada su rezultati zadovoljavajući tada se rađa svojevrsni optimizam koji poprima elemente ili poneka obilježja euforije u vezi s očekivanim turističkim rezultatima. Pod rezultatima, najčešće, misli se na pokazatelje fizičke naravi kao što su broj dolazaka, ostvarenih noćenja, promjene u strukturi dolazaka koje idu u korist onih emitivnih turističkih tržišta čiji su građani u stanju, s obzirom na razinu dostignute kupovne moći, potrošiti prosječno više od klijentele iz zemalja koje su prema objektivnim kriterijima dostignute razine razvijenosti na nižoj razini. Kada pokazatelji nisu onakvi kakvi bi se priželjkivali tada se nalaze različita opravdanja, a jedno od njih je ono u kojem se raspravlja o tome u kojoj je mjeri spomenuti blagdan vremenski uranio u odnosu na neku godinu ranije.

Ogromna su očekivanja i nadanja usmjerena prema turizmu. Ona najčešće proizlaze i imaju uporišnu točku u prostornoj prednosti zemlje kakva je Republika Hrvatska. Najkraće kazano, u njezinoj jadranskoj obali i otocima. Otvara se pitanje u kojoj mjeri znalački i efikasno po ukupan poslovni neto rezultat koristimo taj prostorni, ambijentalno i klimatski vrijedan resurs. Sigurno ne onako kako bi to u drugačijim okolnostima, prvenstveno postojanja bogate domaće proizvodnje bilo moguće. Postali smo u značajnoj mjeri ekspozitura (filijala) za plasman inozemnih proizvoda od kojih su mnogi ugrađeni u osnovnu turističku uslugu (smještaj, hrana i piće), a drugi u dopunsku uslugu (shopping).

Kampanjski pristup turizmu

a) U vremenu
Turizmu se pristupa kampanjski. Mnogo toga što je u vezi s turističkom sezonom bi se moglo usporediti s kampanjom ili preradom šećerne repe. Postrojenje šećerane treba održavati kako bi pri preradi moglo izdržati maksimalno opterećenje i repa bila prerađena unutar roka od 90 dana. Rok od 90 dana je optimalni rok i svako produženje prerade za posljedicu ima smanjenje koncentracije sladora u repi. Kada se to događa tada ulaganje u preradu jedinice-tone ostaje isto, a smanjuje se učinak prerade, odnosno izlazni rezultat-količina šećera. Spomenuto za posljedicu ima porast cijene šećera u preradi. Tih devedeset dana je ključno za mnoge sudionike u pružanju turističke usluge. Tih devedeset dana je samo vremenski drugačije smješteno u godišnjem kalendaru u odnosu na primjer šećerane. Ostatak godine je najčešće održavanje i priprema. U tih devedeset dana šećerane se mogu suočiti s nedostatkom sirovine potrebne za preradu kao posljedicom niza razloga, a turistički kapaciteti i osoblje koje usluge pruža s nedostatkom turista koji bi spomenuto konzumirali.

Obilježje kampanjskog pristupa turizmu ogleda se kroz svakogodišnje ponavljanje iste priče i pojačavanjem intenziteta pričanja s približavanjem glavne turističke sezone koja prati zagrijavanje mora i zraka. Iz spomenutog proizlazi naglašena sezonalnost turizma. Dovoljno je za potvrdu navedenog obići niz manjih ili većih obalnih i otočkih mjesta tijekom petog mjeseca ili u devetom mjesecu i to usporediti sa stanjem sedmog i osmog mjeseca.

Kampanjsko obilježje imaju i akcije na uređenju mjesta. Lako bismo se složili da je bolji i kampanjski nego nikakav pristup problemu uređenja i održavanja okoliša. Prava stvar bi bila da to radimo svakodnevno, kontinuirano i da nam to postane navika ne radi drugih i onih koji će nas posjetiti nego nas samih radi.

Primjer 1:
Putujući cestovnim pravcima uzduž i poprijeko naše zemlje često viđamo odbačeno smeće, različite vrste otpada ili iskoristivih sekundarnih sirovina te građevinskog šuta. Okoliš nagrđuju olupine automobila i različitih odbačenih kuhinjskih uređaja. Odbačene najlonske vrećice su posebna priča. Vidjet ćemo ih razasute po tlu, vjetrovima razvučene u dugom nizu, zakvačene na granama žbunja i drveća na kojima miruju ili trepere poput obilježja koja bi dokonom prolazniku, namjerniku trebala osigurati da se ne izgubi u prostoru. Kako intenzitet spomenutog raste to je indikator da se približavamo nekom od mnogobrojnih neuređenih deponija smeća i otpadnih materijala.

Gornje spominjemo, bez pretjerivanja, jer sam pokušavao praviti usporedbu s nizom zemalja (vidjeti zemlje spomenute u tablicama unutar ovog teksta) čiji turisti posjećuju Hrvatsku i od kojih su gotovo sve (izuzev BiH) postale od 01.05. članice EU. Gornje na njihovim primjerima nije vidljivo. Mora im se priznati primjerena urednost površina oko prometnica.

Primjer 2:
Svojevremeno je rasprava o promjenama Zakona o trgovini u najširoj javnosti najvećim djelom reducirana na to treba li se najlonske vrećice naplaćivati ili ne. Čini mi se da sam u mnoštvu takvih rasprava i ponavljanja čuo samo jedno razmišljanje primjereno navedenom u primjeru 1. Jedna izuzetno pametna osoba je razmišljala na sasvim atipičan i inovativan način. Danas mi je žao što se ne mogu na nju pozvati imenom i prezimenom jer ga nisam upamtio. Pošla je od konstatacije da bi vrećicu trebalo platiti toliko skuplje koliko bi njihovo plaćanje stimuliralo kupca da sa sobom nosi nešto što će mu trajnije omogućiti nošenje kupljenog, a nije zagađivač kakve su odbačene vrećice. Prosječno domaćinstvo godišnje dobije ili plati tristotinjak najlonskih vrećica. Upitajmo se gdje iste završavaju te mogu li se i u kojem vremenskom intervalu razgraditi?

b) U prostoru
Turizam je kod mnogih sinonim za obalu i otoke, odnosno obala i otoci sinonim su za turizam. Jasna nam je vrijednost i značaj toga prostora te njegova doprinosa ukupnom turističkom rezultatu naše zemlje. Nema tu ničega spornog. Ono što može biti sporno je da kasnimo i da ne prepoznajemo neke potencijalno vrijedne turističke prostore na prostoru ostatka Hrvatske. Mnogi nemaju obalu i otoke ali ostvaruju izuzetne turističke rezultate. Spomenut ćemo mogućnosti razvoja kontinentalnog i seoskog turizma koji bi u značajnoj mjeri mogao doprinijeti revitalizaciji kontinentalnog dijela Hrvatske i niza ruralnih područja. Gornje potkrepljujemo primjerima.

Primjer 3:
Inspirativan je naš boravak na jednom turističko-poljoprivrednom imanju u susjednoj Madžarskoj. On je Mađar, a ona Njemica. Uložili su i izgradili restoran i u njegovu neposrednom susjedstvu desetak ušorenih kuća koje su izgledom jednake starinskim kućama, kakve sve rjeđe viđamo na našim ravničarskim prostorima. Izuzetak su bili njihovi slamnati krovovi. Kuće su plinificirane i opremljene autentičnim starinskim drvenim namještajem kojega su dobili u razmjeni za novi namještaj izrađen od iverice, obilazeći mađarska sela. Ukupna oprema kuća odiše prošlim vremenom. Zašto ih spominjemo?
Spominjemo ih s razlogom jer njihova popunjenost manje sezonski oscilira od popunjenosti niza smještajnih kapaciteta na našoj obali, posebice u kategoriji komplementarnih smještajnih kapaciteta. Gosti su im pretežito Nijemci koji dolaze iz njihovih velikih gradova. Spomenuto domaćinstvo raspolaže značajnim poljoprivrednim površinama na kojim sije pšenicu i kukuruz, ali i uzgaja vinovu lozu. Sastavni dio tog izuzetno naprednog domaćinstva staje su pune krava i konja. Sastavni dio boravka većine njihovih gostiju je svojevrsna radna terapija. Mnogi njihovi gosti su radna snaga koja plaća da bi kod njih radila i uživala. Neki od njih čiste staje i uživaju u izvornom vonju prirode kakav nije moguć na asfaltu u Münchenu, Hamburgu, Frankfurtu ili nekom drugom velikom gradu. Pruža im se mogućnost timarenja konja, jahanja, mužnje krava i pripreme hrane na velikim roštiljima na otvorenom. Neki od njih sudjeluju kako u sjetvenim tako i u žetvenim poslovima. Posebna priča je branje i prerada grožđa. Čvrst motiv da se dođe i sudjeluje.

Kada se spomenuto kazuje sve izgleda jednostavno i moguće kod nas u brojnim seoskim domaćinstvima. Znamo da sličnog ima i kod nas, ali složit ćemo se nedovoljno. Nužno je razbijati stvoren stereotip o turizmu kao isključivo aktivnosti koja prati obalu i otoke. Nužno je stvarati pretpostavke da svaki dio naše zemlje u turizmu pronađe svoju priliku.

Primjer 4:
Rasprave, koje su na sreću iza nas, oko toga tko smije i može raditi nedjeljom, a tko ne smije, u trgovini su također imale svojevrstan redukcionistički pristup u odnosu prema turizmu i određenju turističkog područja. Pravilo je da izrazite turističke zemlje na turističkim područjima fleksibilnije pristupaju organizaciji i uređenju rada trgovina nego što je to na njihovim izvanturističkim mjestima. Isto vrijedi i za trgovine u blizini prometnica i izrazite koncentracije potencijalnih kupaca (zračne luke, autobusni i željeznički kolodvori). Vidjeti iskustva zemalja kakve su: Španjolska, Italija i Grčka. Poduzetnije sredine su se proglasile turističkim područjem i više ili manje fleksibilno odredile trajanje turističke sezone (cjelogodišnje ili uže). Time su stvorili pretpostavke za mogući rad svih prodavaonica nedjeljom. Najčešća tumačenja toga su bila: da su nespremni za drugačiju regulaciju rada prodavaonica nedjeljom te da idu linijom manjeg otpora i da bi trajanje turističke sezone trebalo zakonom utvrditi za sve.

Tradicionalistički pristup problemu ne stvara pretpostavke da niz tzv. neturističkih mjesta postupno poprima turistička obilježja i doprinosi raznovrsnosti hrvatske turističke ponude i širenju smještajne osnove koja u dolazećem vremenu, eventualne povećane potražnje, može postati usko grlo.

Ponavljanje priče o turizmu
Očekuje se maksimalna spremnost raznovrsnih kapaciteta koji su u funkciji pružanja turističke usluge i sposobnosti osoblja da pruže kvalitetnu uslugu i izdrže napore produženog dnevnog rada tijekom sezone.

Spomenuta priča se ponavlja iz razloga što se nije baš previše odmaklo tijekom niza decenija koja su iza nas od onoga što predstavlja osnove turizma. Očekivanja i nadanja su predimenzionirana. Sadašnja razina razvijenosti i siromaštvo ponude autentičnog hrvatskog proizvoda u strukturi turističke ponude ne stvaraju pretpostavke za željeni rezultat. Vidjeti odnos turističke potrošnje namijenjene osnovnim i dopunskim uslugama koji potvrđuje opću tezu o siromaštvu ponude.
Spomenut ćemo samo pitanje autentičnog i prepoznatljivog suvenira, kako zemlje kao cjeline tako i pojedinih izrazitih turističkih regiona i pojedinačnih turističkih mjesta. Mnoge sredine ponavljaju natječaje, formiraju povjerenstva za odabir suvenira, a u završnici izostaje krajnji rezultat: autentičan, prepoznatljiv i cjenovno prihvatljiv suvenir.

Dovoljno je putovati uzduž i poprijeko našom zemljom i suočiti se s ogromnim prostranstvima neobrađene i svrsi ne privedene zemlje. Ne primjećuju se stada stoke niti sitnog, a još manje krupnog zuba. Na mnogim prostorima postaje sve teže susresti čovjeka koji na tom prostoru obitava.

Izuzetno je visoka zastupljenost uvozne komponente u pružanju turističke usluge i to kako u segmentu osnovnih usluga (smještaj, hrana i piće) tako i u segmentu ostalih usluga (shopping). Procjenjuje se da je udio inozemne komponente u pružanju turističke usluge premašio 70%. Spomenuto u značajnoj mjeri umanjuje neto rezultate od turizma. Hrvatski izvozni proizvod kakav je brod, usporedbe radi, sadrži 40-50% ugrađenog inozemnog proizvoda. Bilo bi nužno u oba slučaja uvoznu komponentu supstituirati domaćom. Podneblje kakvo je naše, sigurni smo, ima svakovrsne potencijale za proizvodnju različitog povrća i voća.
Za očekivati je da će prosječna turistička potrošnja po noćenju doseći u ovoj godini oko 40 $. To je realno očekivanje zasnovano na intenzitetu porasta prosječne turističke potrošnje u razdoblju 1997-2001. godina. Značajna su odstupanja prosječne turističke potrošnje i njezinih komponenti obzirom na zemlje iz kojih dolaze turista. Raspon prosječne dnevne turističke potrošnje po noćenju bio je 1:1,67. Istovremeno je raspon potrošnje po noćenju bio, prema zemljama dolaska inozemnih turista, 1:2,20. Britanski turisti su trošili 2,20 puta više od čeških turista.

Dodatna potrošnja i njezina struktura
Nužno je raditi kontinuirano na stvaranju pretpostavki za porast prosječne potrošnje po noćenju uz istovremenu promjenu njezine strukture u korist ostalih ili dopunskih usluga. Razvoj i širenje lepeze ostalih usluga stvara pretpostavke za dokidanje konstatacije o relativno siromašnoj turističkoj ponudi. Nije moguće biti zadovoljan s razinom potrošnje namijenjene ostalim uslugama. Potrošnja od nepunih 5 $ po noćenju ne stvara prostor za značajnije građenje egzistencije poduzetnika u trgovini, kulturi i zabavi te ostalim uslugama.

Značaj shoppinga u turističkoj potrošnji
Potrošnja namijenjena shoppingu je prosječno iznosila 1,82$ ili pet posto od prosječne dnevne turističke potrošnje.
Apsolutni iznos potrošnje namijenjene shoppingu je izuzetno nizak. Jednom prilikom smo konstatirali da bi bilo umijeće osmisliti prodajni asortiman u trgovini namijenjen turističkoj potrošnji (da nisu razglednice) koji bi se mogao uklopiti u kunsku protuvrijednost prosječne dnevne dolarske potrošnje. Spomenuto aktualizira problem trgovinske ponude u turizmu i suvenira odgovarajuće cijene.

Primjer 5:
Zapazili smo, u trećem mjesecu prošle godine, da se dobar dio srednjoškolske Italije preselio u Prag. Trgovi i prodavaonice bile su prepune posjetitelja i kupaca. Nisu ih ometali neugodni klimatski uvjeti. Za ono što se kupovalo i nosilo nije potrošen 1,8$ nego značajno više. Talijanska mladost je kupovala talijansku odjeću i obuću za koju je vjerojatno shvatila da je jeftinija nego u njihovoj zemlji. Ono što oni imaju su neograničene količine autentičnih i prepoznatljivih proizvoda od stakla.
Značajne su razlike u prosječnoj potrošnji namijenjenoj shoppingu prema zemljama dolaska turista. Tako su slovački turisti trošili 1,20$, a britanski turisti 3,14 $. Turisti iz drugih zemalja su se, po dostignutoj razini potrošnje namijenjene shoppingu, interpolirali između navedene donje i gornje razine potrošnje.
Na osnovu raspoloživih podataka o dodatnoj potrošnji moguće je zaključiti da su turisti u organiziranim dolascima trošili na shopping više od prosjeka (oko 10%) i više od onih koji su u našu zemlju dolazili individualno (oko 13%).
Na pojedinačnim primjerima zemalja iz kojih su turisti došli isto nije moguće tako tvrditi. Među njima su zemlje čiji su turisti, u organiziranim putovanjima, na shopping trošili više od njihovih sunarodnjaka u individualnim dolascima, ali i obrnuto.

Umjesto zaključka
Primicanjem glavne turističke sezone sve se intenzivnije govori o turizmu. Nadanja i očekivanja usmjerena prema turizmu i od turizma velika su. Nisu rijetki primjeri pretjerivanja u iskazanom optimizmu. Očekivanja se najčešće temelje na bruto iznosima zanemarujući neto pristup. Pretjerano je velik udio uvozne komponente u pružanju turističke usluge. Mnogo toga što se ugrađuje u turističku uslugu, posebice hranu i piće, moguće je proizvesti na hrvatskom prostoru. Tada bi se smanjila potreba plasiranja raznovrsnog uvoznog povrća (u lepezi od blitve, mrkve, luka, krumpira i sličnoga) i voća.

Nužno je upornim, osmišljenim i kontinuiranim radom stvarati pretpostavke za povećanu prosječnu dnevnu turističku potrošnju te njezinu preraspodjelu u korist ostalih (dopunskih) usluga. Imali smo priliku na hladnijem poljskom sjeveru (Gdanjsk) u segmentu rekreacije i sporta na morskoj površini vidjeti ono što, koliko znamo, nije stiglo na našu obalu. Gledali smo male (dvosjede) čamce – hidrokrilce s delta krilom koji se nakon rulanja morskom površinom uzdižu i kruže iznad grada spuštajući se ponovo na morsku površinu. Neobično i privlačno.

Segment udjela shoppinga u turističkoj potrošnji nije zadovoljavajuć. Apsolutni iznosi namijenjeni shoppingu su izuzetno niski. Uzroci tome nisu jednostavni. Nalazimo ih kako na strani ponude tako i na strani turističke potražnje. Nikakvi bitni pomaci, unutar iste godine, nisu mogući.

Izdvajamo iz broja:
Turizam (ni)je u funkciji razvoja?
Temeljna obilježja Inspekcijskog nadzora iz djelokruga Državnog inspektorata
Turizam u razmeđi ili – kuda valja krenuti
1. siječnja 2004. počela primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima
Udruge trgovine Europska i naša praksa, zadaće, ciljevi i naredne zadaće
Intelektualno vlasništvo: pokretačka snaga gospodarskog rasta
Trgovina u turističkoj ponudi
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa