Seniko studio
Broj 2-3/2004
Izdvajamo iz broja:
Broj 2-3/2004 - prof.dr.sc. Nikola Knego
Temeljna obilježja Inspekcijskog nadzora iz djelokruga Državnog inspektorata - Milan Stipić
Turizam u razmeđi ili – kuda valja krenuti - dr.sc. Zvonimir Pavlek
1. siječnja 2004. počela primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima - Jasenka Gleđa
Udruge trgovine Europska i naša praksa, zadaće, ciljevi i naredne zadaće - mr. Stipan Bilić
Intelektualno vlasništvo: pokretačka snaga gospodarskog rasta - Ljerka Nežić
Trgovina u turističkoj ponudi - Ana Knežević
Turizam (ni)je u funkciji razvoja?
Ante Gavranović
Pripreme za turističku sezonu
Prve ozbiljne pripreme za sezonu, kad je riječ o stvaranju preduvjeta za ponovni dolazak starih gostiju ili animiranje novih, počinju već u tijeku sezone. Objavljuju se cjenici za narednu godinu, počinju sklapati ugovori s agencijama, razrađuje plan ulaganja, na razini komuna dogovaraju građevinski radovi kako bi ih se izbjeglo u tijeku same glavne sezone. Izostaje, međutim, bitna komponenta povezivanja domaćih proizvođača i potrošača u turizmu, što bi trebala biti temeljna okosnica ukupnoga razvoja hrvatskoga gospodarstva i ono po čemu bi turizam bio stvarno u funkciji toga razvoja.

Nadležne službe i organi ne potiču dogovore partnera, ne sumiraju se potrebe i mogućnosti, pa izostaje i trajnija suradnja među prirodnim partnerima. Lakši je i jednostavniji put sve to što je potrebno turizmu uvesti i dalje opterećivati nepovoljnu trgovinsku bilancu, nego napraviti stanoviti red na tržištu, u kojem, obje zainteresirane strane - proizvođači i korisnici - preuzimaju obveze i odgovornost za funkcioniranje, ali i za međusobno poticanje na razvoj i kvalitetu. Lakše je, konačno, stalno isticati POTREBU da se nešto učini nego zaista krenuti u REALIZACIJU proklamiranih načela. Hotelsko-ugostiteljske lance, koji bi morali biti nositelji i primjerom takve suradnje, ne može 'iskupiti' ni činjenica da je turizam najvažnija stavka u pokrivanju upravo tog trgovinskog deficita u razmjeni sa svijetom.

Treba sačekati rezultate zaključnih računa, koji će se objaviti ovih dana, pa će se vidjeti sav 'sjaj i bijeda' dviju djelatnosti, koje čine glavnu okosnicu u budućem razvoju gospodarstva i turizma posebno. Riječ je o poljoprivredi odnosno prehrambenoj industriji s jedne strane te hotelsko-ugostiteljskoj djelatnosti s druge strane. Pretpostavka je da su konačno prešli u granicu 'crnih brojki' i da će se taj trend nastaviti. Ovo je važno iz nekoliko razloga. Ne možemo percipirati izrazito povoljne ukupne rezultate koje u posljednje dvije godine zaista postižemo u turizmu, a da nam glavni nositelji grcaju u gubicima. Javnost, nažalost, još uvijek doživljava turizam upravo kroz broj noćenja i dane boravka, a tu su onda hotelske usluge nezaobilazne.

Novi pristup produženju sezone
Konačno, i sve priče o produžavanju turističke sezone počivaju na rezultatima hotela. Ako su oni zatvoreni u predsezoni i posezoni, mala je korist od privatnih apartmana. Ako su nam kulturne aktivnosti ponajviše vezane za razdoblje od sredine srpnja do najkasnije kraja kolovoza, teško je očekivati povećano zanimanje turista u ranijim ili kasnijim mjesecima. A upravo su sadržaji u tom razdoblju turističke aktivnosti najpotrebniji.
Ponavljam iskustvo nekih drugih receptivnih zemalja, koje također muče muku s produžavanjem sezone. Potreban je organizirani 'pul' u svakom izrazitijem turističkom mjestu koje ima preduvjete za produženje sezone u kojem su obavezne članice svi oni akteri koji žive od turizma. Treba, konačno, živjeti i – za turizam! Svi oni moraju biti okupljeni oko hotela ili organizirane ponude izdavača apartmana i drugih oblika smještaja u privatnim rukama. Oni bi svojim doprinosima morali pomoći održavanju 'hladnog pogona' hotela kroz veći dio godine (pa i cijelu godinu gdje za to ima uvjeta), što onda privlači goste, a svima koji žive od usluga i prodaje osigurava potrebnu klijentelu kroz cijelu godinu.

Nedavno je objavljen podatak kako trećinu svih noćenja u Opatiji, našem zaista razvikanom turističkom odredištu, čini populacija iznad 65 godina, dakle mahom umirovljenici. Što, međutim, nudi Opatija toj grupi i tom tipu gostiju?

Mrtvilo, nezainteresiranost, jednostavno nemoć osmišljavanja programa primjerenih toj populaciji. Druga velika skupina opatijskih gostiju su polaznici raznih seminara, skupova, kongresa. Što Opatija nudi njima? Pokušajte pronaći neki ozbiljniji sadržaj u listopadu, studenom ili siječnju, pa sve do svibnja ili lipnja. Ovime želim samo naglasiti da ništa ne dolazi samo po sebi i da će 'Opatija bajna' morati i sama učiniti neke korake da povrati stari sjaj. Opatija je, međutim, samo metafora. Važna je zbog činjenice da nam je godinama upravo ta destinacija, uz Dubrovnik, bila najbolja 'razglednica za svijet'.

Ostaje nam samo da i dalje izražavamo nadu da će se «nešto» dogoditi i da će konačno doći do bitnijih promjena u glavama i planovima čelništva ovoga (i drugih) gradova oko percepcije suvremenog turističkog proizvoda. Naime, pasivnost u pogledu osmišljavanja uvjeta i sadržaja u turističkoj ponudi mogla je proći u vrijeme rata i poraća. Sada za to nema nikakvih opravdanja ni izgovora. Osobito zbog činjenice da su nam se turisti vratili, da je Hrvatska 'in' i da konačno očekujemo bolju valorizaciju prirodnog i drugog bogatstva.

I pokazatelji za 2003. godinu, dakle godinu kad smo se po broju dolazaka i noćenja turista vratili na postignute rezultate iz 1990. godine, pokazuju da još uvijek produženje sezone predstavlja veliki izazov. Od ostvarenih noćenja stranih gostiju oko 70 posto ostvareno je samo u dva ljetna mjeseca. Dodamo li da 50 posto noćenja kod privatnih izdavača soba nije registriran, koncentracija na udarne mjesece glavne sezone još je naglašenija.
Najčešći je odgovor mjerodavnih na to pitanje da imamo premalo hotelskih kapaciteta. Istina, u hotelima i aparthotelima je ostvareno samo nešto više od četvrtine ukupnoga broja noćenja. No, pitanje je koliko su ti hoteli u cjelini iskorišteni, koliko su dana u godišnjem prosjeku popunjeni. A prosječna popunjenost ili dani korištenja ovise opet o trajanju sezone. Vrtimo se, znači, stalno u zatvorenom krugu za koji znamo da postoji, ali nikako da izađemo na široj osnovi iz njega.

Pojačani napori za dolazak turista
U prva tri-četiri mjeseca 2004. godine Hrvatska je krenula na ozbiljan pokušaj da, kroz pohod na brojnim turističkim sajmovima, ponovno učini dodatni iskorak prema Europi i svijetu. U ovogodišnjem pristupu ima ponekih promjena. Glavni ured HTZ-a – tako je zapisano u Programu rada za 2004. godinu – «vodi prvenstveno računa da nastup bude racionalan, funkcionalan, dajući prioritet održavanju poslovnih susreta, a manje atraktivnosti izložbenog prostora». Odustaje se od glazbeno-scenskih sadržaja, kao i eno-gastro prezentacija na izložbenim prostorima. Jasno, izuzetak su sajmovi gdje Hrvatska nastupa kao zemlja-partner. Ukupno je predviđeno više od stotinu nastupa.

Ovogodišnji program nastupa HTZ na sajmovima obuhvaća:
• 18 nacionalnih prezentacija
• 19 nastupa na specijaliziranim sajmovima nautike, kamping sajmovima te sajmovima lova
• nastup na 51 sajmu s informativnim punktovima predstavništava HTZ-a
• 7 ostalih sajmova u organizaciji HTZ
• 7 nastupa na kongresnim i insentive burzama u organizaciji Kongresnog ureda.

Bitno je naglasiti i novu koncepciju nastupa. Cilj nove koncepcije je unutar jednog prostora, s istim vizualnim konstantama, okupiti sve zainteresirane izlagače, čime se posjetiteljima daje mogućnost pronalaženja svojih potencijalnih partnere. U tom smislu izložbeni prostori HTZ bit će mjesto susreta kompletne hrvatske turističke ponude i potražnje, jer će se uz do sada u uobičajeni - opći - način predstavljanja uklopiti i izložbeni prostori turističkih zajednica (županija, gradova, mjesta), zatim izložbeni prostori pojedinih turističkih subjekata (hotelske kuće, putničke agencije i slično). U glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice smatraju da će se takvim pristupom izbjeći prevelika šarolikost, a lakše će se koordinirati cjelokupni nastup, pa bi i sinergijski efekti nastupa mogli biti povoljniji.

Jasno, time neće biti umanjen regionalni pristup, što osigurava činjenica da će Hrvatska turistička zajednica nastupiti i na 30 sajmova u suradnji s turističkim zajednicama županija. U tom smislu prednjače Istra i Kvarner koji će zajednički nastupiti na 11 sajmova, zatim Zadar koji nastupa na 5 sajmova, a u suradnji sa TTŽ Split i Šibenik na još dva, 4 sajma priprema TTZ Dubrovnik, a dva sajam Hrvatske luke.
Kuda plovi (naš) turistički brod?
Prošlogodišnji rezultati u turističkom prometu, kao i činjenica da je Hrvatska i dalje vrlo poželjna destinacija, ponajviše u srednje i zapadnoeuropskim zemljama, pruža realne nade da će i ovogodišnji prihodi iz turizma biti snažna podrška razvoju ukupnoga domaćeg gospodarstva. Pitanje je samo u kojoj ćemo mjeri iskoristiti naklonost stranih gostiju odnosno što pripremamo u ' domaćoj kuhinji' kad je riječ o ovom skupu različitih poslovnih i društvenih aktivnosti kojega pretvaramo u 'turistički proizvod'

Posljednjih desetak godina je turizam, onakav kakvim smo ga tretirali, izgubio svoja ranija obilježja i prerastao je u svojevrsnu turističku industriju. Očekivanja su da će, usprkos svim nedaćama, do 2020. međunarodni turizam zabilježiti 1,6 milijardi dolazaka stranih gostiju. U tom pogledu Svjetska turistička organizacija (još) ne mijenja svoja predviđanja, iako su ona ozbiljno 'nagrižena' sve učestalijim terorističkim napadima i realnim opasnostima koje se iza toga kriju.

Uostalom, najnovija događanja i ukupno (financijsko) stanje u zračnom prometu nam to najbolje potvrđuje. Hoće li to promijeniti sliku svjetskog turizma? Pritom moramo imati na umu činjenicu da je u samo pet najeksponiranijih turističkih zemalja svijeta ostvareno gotovo 40 posto svih dolazaka i više od 45 posto svih prihoda od međunarodnog turizma. To su SAD, Italija, Francuska, Španjolska i Velika Britanija.

Takav široki program turističkih aktivnosti svakako traži diverzificirane i specijalizirane programe, u kojima nema statičnosti već ih turoperatori prilagođuju aktualnim svjetskim kretanjima: političkim (11. rujna 2001.) i gospodarskim (svojevrsna recesija u SAD i drugim najrazvijenijim zemljama svijeta). Jasno, da su to izazovi i hrvatskom turizmu, u kojem ranija, dosta uspješna formula «Sun & Sea» ustupa sve više mjesto prepoznatljivim oblicima obogaćene turističke ponude.
Gdje je Hrvatska u svjetskim turističkim kretanjima?
Iako prihodi od turizma u hrvatskom gospodarstvu čine više od 20 posto BDP-a, podaci vrlo zorno pokazuju da smo gotovo beznačajni čimbenik svjetskih turističkih kretanja, da ne možemo bitno utjecati na njih i da, ako želimo opstati kao receptivna turistička zemlja, nismo u stanju nametati svoja ‘pravila igre’ nego se moramo u velikoj mjeri pridržavati onoga što nameću “global playeri”. Možemo, međutim, bolje i potpunije iskorištavati svoje prednosti.

U 2003. godini Hrvatski turizam ostvario je oko 8 milijuna inozemnih turističkih putovanja s ukupno 46 milijuna inozemnih noćenja i otprilike 4,5 milijardi USD prihoda. Računajući po satelitskoj bilanci turizam je pridonio hrvatskom gospodarstvu nešto manje od 8 milijardi USD. To znači da u svjetskom receptivnom turističkom kolaču i u prihodima iz turizma sudjelujemo sa (još uvijek) skromnih 1 posto. Upravo ta činjenica je uporišna točka o kojoj moramo stalno voditi računa: Hrvatska nije global player u turizmu, ne određuje trendove i kretanja, ali može svojom osebujnom ponudom i drugim prednostima dati poseban 'štih' svjetskom i europskom turizmu. I tu je naša najveća šansa.

Usporedbe radi, valja naglasiti da je Hrvatska prošlih godina ostvarila jednu od najvećih stopa rasta međunarodnih turističkih dolazaka, ali i činjenicu da je do 1990. godine Hrvatska zauzimala 18. mjesto među najposjećenijim zemljama svijeta, a po prihodima od međunarodnog turizma zauzimala je 30. mjesto. Dugoročna koncepcija i strategija razvoja turizma u Hrvatskoj ponovno su okrenute tim ciljevima, ali sada na osnovi turizma više kvalitetne razine.

Ono što je bitno naglasiti jest činjenica da se Hrvatska u prošloj godini gotovo potpuno približila brojkama iz predratne 1989. godine i opetovano je potvrđeno značenje i uloga turizma u hrvatskom gospodarstvu.

Hrvatska, zahvaljujući i ratnim odnosno poratnim zbivanjima (smještaj prognanika i izbjeglica) danas ima gotovo 140.000 manje turističkih smještajnih kapaciteta u odnosu na predratno stanje, od čega samo u hotelskoj ponudi 45.000 ležaja. Hotelski kapaciteti sa četiri ili pet zvjezdica čine samo 9 posto ukupne hotelske ponude, dok se udio tih hotela u Italiji penje na 22 posto, Turskoj na 48 posto, a u sve razvikanijem Egiptu čak 85 posto.
Usprkos tome, naziru se bolji dani hrvatskoga turizma. Dok je u 1990. godini prosječna puna zauzetost hotelskih kapaciteta iznosila 147 dana, ta se zauzetost postupno, ali stalno povećava. Jedna od bitnih odrednica daljnjeg razvoja je upravo vezana uz produženje korištenja svih smještajnih kapaciteta, s tim da se u budućoj ponudi prednost daje manjim kapacitetima, malim hotelima i obiteljskim pansionima, ali na visokoj razini kvalitetnog turizma.

U tijeku je i nova kategorizacija hotela, čime se želi unaprijediti i ponuda na toj razini i prilagoditi je međunarodnim standardima, s namjerom da svi hoteli imaju tri, četiri ili pet zvjezdica, uz diverzifikaciju po namjeni i uz redovnu kontrolu održivosti određene kategorije.

Uloga Mediterana opet u porastu
Vrlo je malo zemalja u svijetu koje na tako malom prostoru imaju tako raznoliko prirodno i kulturološko bogatstvo i zaštićene prirodne ljepote. Ostaje ipak otvorenim pitanje koliko je sve to dostupno turistima? Koliko mi to znamo i želimo pokazati svijetu?

Najnovije analize Svjetske turističke organizacije ukazuju da bi se broj inozemnih turista na Mediteranu mogao sa sadašnji 167 milijuna povećati do 2020. godina na 346 milijuna, što je za više od sto posto iznad sadašnje razine. Jasno, Hrvatska ima cilj u tom razdoblju vratiti i, po mogućnosti, ojačati svoje pozicije, jer za to ima potrebne resurse. Izgradnja novih kapaciteta, privatizacija postojećih (uz povećanu kvalitetu usluga) te izgradnja potrebne infrastrukture, posebno prometne, najjači su naši aduti za turističku budućnost.

Drugi, možda i značajniji, vezani su uz činjenicu da je po analizama ADAC-a Hrvatska obala proglašena najčišćim morem na cijelom Mediteranu. Nova transparentnost u ponudi i njeno značajno proširenje svakako ulijevaju stanoviti optimizam u nastojanja da se hrvatski turizam ponovno visoko pozicionira na svjetskoj turističkoj pozornici.

Najnovija kretanja u svjetskom turizmu su snažno usmjerena prema bijegu od masovnog turizma, od grupnog prema pojedinačnom. U okviru toga ima puno razloga da se čak imperativno zahtijeva priznavanje domaće kulture i njezino dosljedno i svestrano uključivanje u turističke ponude. To se podjednako odnosi na ukazivanje na povijesnu, prirodnu i kulturnu baštinu, kao i na upoznavanje s posebnostima kraja u pogledu graditeljstva, obrtništva, domaćeg umjetničkog stvaralaštva ili pak ponude domaćih jela i specijaliteta koji bi trebali biti posebno naznačeni na vrhu jelovnika svakog ugostiteljskog objekta. Ponudu tzv. međunarodnih kuhinja treba smanjiti. Isto tako treba prednost davati domaćim pićima.
To nije samo gospodarski imperativ već jednostavno pokušaj da se turistima, bez obzira od kuda dolazili, prošire horizonti i saznanja na svim područjima života. To je, uostalom, ono što obogaćuje sadržaj turističkoga boravka. Moto pod kojim idemo u svijet «Mediteran kakav je nekad bio» trebalo bi osmisliti i realizirati na domaćem tlu, upravo kroz novi turistički proizvod.

Zašto Hrvatska nema svoju «Parmu»?
Malo je poznata činjenica, posebno široj javnosti, da talijanski konzorcij proizvođača pršuta iz Parme (Prosciutto di Parma) ostvaruje svake godine 1,4 milijardi USD prometa, od čega 400 milijuna u izvozu. Taj proizvod je 'osvojio' 44 posto domaćeg talijanskog tržišta, a svake se godine proizvede otprilike devet milijuna pršuta s tim brandom.

Industrijski klaster za proizvodnju Parmskog pršuta okuplja 201. međusobno povezanu tvrtku, a zajednički organiziraju i jedan od najvažnijih svjetskih sajmova prehrambenih proizvoda (CIBUS). Nesumnjivo, danas je taj klaster vodeći proizvođač sušene šunke, koja nosi epitet specijaliteta prvoga ranga.

Uputno je stoga vidjeti kako je i što je uradio talijanski klaster za proizvodnju Parmskih pršuta. Put, jasno, ni tamo nije bio jednostavan, ali je započeo dogovorom oko definicije pojma 'tradicionalnog procesa proizvodnje'. Zatim je slijedio dugi puta lobiranja da bi se standardi, trgovačka marka (brand) i regija u kojoj se to proizvodi uklopili u postojeće zakonodavstvo, koje se u tu svrhu i mijenjalo.

Trebalo je, nadalje, uskladiti tehnike proizvodnje i obradu, što se zajedničkim dogovorom podvrglo nezavisnoj ocjeni, kako bi se osiguralo potrebnu razinu kvalitete, standarde proizvodnje i konzistentnost u plasmanu. Slijedila je agresivna strategija propagiranja proizvoda i označavanje marke, pri čemu je naglasak stavljen na obranu marke i trgovačkog žiga kao znaka geografskog porijekla u odnosu na slične proizvođače sušenih šunki u Italiji i izvan nje. Proizvođači su, u skladu s takvim pristupom, razvili i zajedničku strategiju ulaska na međunarodna tržišta, pri čemu su se ponajprije usredotočili na američko tržište. Praksa i stalni rast prometa pokazuju da je ovako promišljen i marketinški podržan projekt ciljanog proizvoda dao izuzetne rezultate.

Pravo je pitanje: zašto dalmatinski, istarski ili neki drugi pršut nije postigao takav nacionalni i međunarodni status? Ili, još određenije, zašto se hrvatski proizvođači zadovoljavaju 'mrvicama', a nesposobni su da se okupe oko jednog nacionalnog programa i na njemu stječu slične epitete i poslovne rezultate poput Parmskih pršuta?

Tu nije riječ samo o pršutu, vjerojatno najpoznatijem hrvatskom proizvodu kad je riječ o stranim gostima koji dolaze ne samo na Jadran nego uopće u Hrvatsku. Ali, takav imidž proizvoda mogao bi se stvoriti i od slavonskoga kulena, paškoga sira i još pokojega domaćeg proizvoda. Nikada nismo uspjeli stvoriti jedan ustaljeni tip lozovače. Koliko stranih gostiju uopće, recimo, poznaje rakiju od rogača?
Turizam i gastronomska ponuda moraju nositi u sebi obilježja područja na kojima se sve to odvija. Zašto klasteri određenih brandova domaćih specijaliteta ne bi bili naš trajni izazov?

Borba za dodanu vrijednost
Ukratko, treba razvijati svijest i spoznaju da dodanu vrijednost u turizmu ne može dati samo broj noćenja ili dolazaka domaćih i stranih gostiju već da financijski rezultati sezone ovise, prije svega, o kvalitetnoj ponudi. A to opet znači da je vrijeme da se 'odmaknemo' od državnih jasala i prionemo radu. Na neki način to označava i povratak mikroekonomiji, gdje će svaki akter, svaki čimbenik, pokazati svoju pravu vrijednost, svoju predanost turizmu i svoju riješenost da se tim poslom bavi, ne sporadično, nego kao osnovnom djelatnošću i u kontinuitetu.

Prve ispite hrvatski turizam već polaže: u prva četiri mjeseca sudjelovali smo na više desetaka turističkih sajmova, gdje se 'osjetilo bilo' budućih naših klijenata. Usprkos stagnaciji turizma u svjetskim okvirima, Hrvatska je i dalje 'in'. Treba sada činiti sve da se ne uspavamo na lovorikama već da sezonu dočekamo s novim poletom, novim sadržajima i novim kapacitetima. Nekoliko je elemenata koji su tu bitni:

• sezona je započela ranije nego inače, već u ožujku, a procijenjena ovogodišnja vrijednost ulaganja u izgradnju i uređenje smještajnih kapaciteta u hotelima, kampovima i privatnom segmentu te u opremu i

• izvanpansionsku ponudu od 350 do 400 milijuna eura najavljuju kvalitetnu i sadržajnu pripremu sezone. Po ocjeni državnog tajnika za turizam pri Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka Zdenka Mičića sve to najavljuje da će priprema ovogodišnje sezone (ipak) biti kvalitetnija nego ikada do sada.

• Navedena će ulaganja zasigurno dodatno poboljšati kvalitetu hrvatske turističke ponude, a samim time opravdati i ovogodišnje povećanje cijena u odnosu na lani, a koje se kreće od 5 do 10 posto.

• Procjena ovogodišnjih investicija u turizmu temelji se na anketi koju je po svim županijama provela Uprava za tržište (u sklopu bivšeg Ministarstva turizma), a na koju se odazvala većina hotelskih kuća čija se ulaganja ove godine kreću oko 2 milijarde kuna (oko 260 milijuna eura). Kada se tome dodaju najavljena, ali i procijenjena ovogodišnja ulaganja privatnog poduzetništva, od Istre do Dubrovnika, u izgradnju i uređenje manjih obiteljskih hotela, apartmana i drugih smještajnih jedinica i sadržaja ponude dolazi se do ukupne brojke od 350 do 400 milijuna eura.

• Nastavak kvalitetne promocije Hrvatske na inozemnim tržištima, posebno na turističkim sajmovima kao i povećan broj čarter letova i drugih ugovora za ovu godinu te najavljeni dovršetak izgradnje oko 200 kilometara novih autocesta do početka glavne turističke sezone također su snažan adut pomoću kojega se s razlogom može optimistično razmišljati o ovoj sezoni.
• Pri tome je sasvim realno i očekivanje daljeg ovogodišnjeg porasta fizičkog turističkog prometa od 3 do 5 posto, a financijskog i više. To, kao što smo već rekli, ponajviše ovisi o ukupnoj ponudi, ali i onome što se smatra jednim od najbitnijih zadaća: to je svakako produljenje sezone. S obzirom na rani početak rada mnogih hotelskih objekata i najavu dobre predsezone, to bi se ove godine zaista moglo i ostvariti.

Sve to, međutim, traži i ukupno veću odgovornost za rješenja i za rezultate tih rješenja. Važnu ulogu u tome će (nadajmo se) dobiti struka. Ona mora odgovoriti na pitanje kakvu strategiju hrvatskog turizma mi zaista želimo, kamo mi to stremimo i kuda želimo doći u cijeloj toj priči. Bitno je može li turizam kao nacionalni gospodarski brand povući ukupni razvoj hrvatskoga gospodarstva.

Izdvajamo iz broja:
Broj 2-3/2004
Temeljna obilježja Inspekcijskog nadzora iz djelokruga Državnog inspektorata
Turizam u razmeđi ili – kuda valja krenuti
1. siječnja 2004. počela primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima
Udruge trgovine Europska i naša praksa, zadaće, ciljevi i naredne zadaće
Intelektualno vlasništvo: pokretačka snaga gospodarskog rasta
Trgovina u turističkoj ponudi
Arhiva
   
 
 
Tražilica
 
 
Newsletter

Želite li primati
gospodarske novosti
na Vaš e-mail?
Prijavite se odmah!

E-mail:
Anketa