|
|
 |
|
|
 |
|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
Damir Gašparović
|
|
|
|
|
Trgovina je danas u Hrvatskoj gospodarska grana u neprestanom rastu, sa sve većim brojem zaposlenih. Nažalost, uglavnom loše plaćenih, preopterećenih i nezadovoljnih, izloženim maksimalnoj eksploataciji s puno sati rada i vrlo često zaposlenih na određeno vrijeme.
Pri tom, nema bitne razlike među poslodavcima. Postoje danas oni koji na ovaj način pretjerano eksploatiraju radnike i oni koji im još pri tome neredovito isplaćuju plaću!
Poslodavci za to imaju dva ključna razloga i opravdanja. Prvi je činjenica da u zemlji u kojoj uz sve podešavanje statističkih podataka stopa registrirane nezaposlenosti van turističke i građevinske sezone dostiže 16%, što je i dalje jedna od najviših stopa nezaposlenosti u Europi, pa još uvijek nije teško pronaći drugog radnika na Zavodu za zapošljavanje.
Drugi razlog, opravdanje, pa čak i činjenica jest, da bi poslodavac koji bi danas striktno poštovao radnička prava i još radnike pošteno platio za njihov rad, odmah postao manje konkurentan u tržišnoj utakmici.
S druge strane, što poslodavac može očekivati od preopterećenog, radnika koji radi i po 50 ili 100 sati prekovremeno u toku mjeseca, koji radi svaku ili gotovo svaku nedjelju, koji odgovara za manjkove i sve to za malu plaću? Kako se takav radnik – trgovac može odnositi prema kupcima?
Može li biti svjež, motiviran, da li će zbog njegove usluge kupac ponovo doći u njegovu trgovinu ili shoping-centar, ili neće navratiti više nikada?
Pitanje je naravno i koliko će se još vremena nalaziti radnici koji nemaju izbora i moraju po svaku cijenu prihvatiti ovakva pravila rada i ovako malu plaću?
Čak ako se smanjivanje broja nezaposlenih bitno ne ubrza, ako se nastavi samo i ovakvom stopom, ponuda nezaposlenih na Burzi će se ipak smanjivati i broju nezaposlenih bi se u idućih nekoliko godina trebao spustiti ispod 200 tisuća.
Uz otvaranje još najmanje 20 shoping centara, neće biti lako naći trgovce i pri tom dobre, sposobne trgovce.
To su činjenice o kojima svi poslodavci u trgovinu trebaju početi već danas razmišljati i djelovati. U radničkom ali i svom interesu.
|
Kako dalje?
Očito je, i razložno bi bilo, definirati ista pravila za sve – i za sve poslodavce i za radnike. Osobno prije svega preferiram kvalitetan i primjenjiv granski kolektivni ugovor koji će regulirati minimalnu nadnicu, maksimalnu količinu prekovremenog rada, kao i pitanje rada nedjeljom, o kojem se kada je u pitanju rad u trgovini tako često govori.
Financijska pitanja, osim minimalne plaće u trgovini, moraju regulirati i pitanje povećanog plaćanja rada u smjenama, prekovremenog rada i rada nedjeljom s jasnom definicijom da su to dodaci u postotku na osnovnu plaću svakog radnika.
Ne treba braniti nikakav rad, ali ga svakako treba dobro i pošteno platiti!
Prekovremeni rad u trgovini nikako ne može prelaziti Zakonom o radu predviđeni maksimum od 10 sati prekovremenog rada tjedno i najviše 12 tjedana godišnje.
Priznat ćete da je današnja praksa ipak puno drugačija, a na nju ovih 85 inspektora rada ne stigne reagirati. Samo ako budemo počeli poštovati vlastite zakone i europske standarde broj inspektora bi trebao u kratkom vremenu porasti na 300, te je jasno da prostora za teška kršenja zakona i kolektivnih ugovora baš i neće biti.
Nužno je regulirati i rad nedjeljom.
Pri tom mislim da radnici ne bi trebali i uz bolju plaću raditi više od svake druge nedjelje godišnje. Mislim da i svaki poslodavac želi biti sa svojom obitelji uz nedjeljni ručak, pa je to prirodno i za radnike. Rješenje je svakako potrebno ugraditi u kolektivni ugovor kako bi i u toj situaciji svi poslodavci bili u istom položaju.
Na sve to treba dodati praksu da rad na određeno vrijeme postane iznimka, a ne uobičajena praksa jer će i to ubrzo postati jedan od presudnih faktora u tržišnoj utakmici poslodavaca za dobrim radnicima. Dobrog radnika ćete moći zadržati samo ako se on osjeća sigurno, dobro i poštovano na svom radnom mjestu.
Današnja situacija ne ide nikom u prilog i kao što je već rečeno, održiva je samo na kratke rokove. Oni, koji to prvi shvate ostvarit će novu komparativnu prednost, a dobar granski kolektivni ugovor bi samo svima dao jednaku šansu u tržišnoj utakmici.
Pri tom se ne smije nikako zaboraviti da će na trgovinu u Hrvatskoj imati bitnog utjecaja i brzina kretanja ostalih u regiji prema europskim integracijama, ali i da za sadašnje članice EU možemo dugoročno ostati poželjna shoping zona.
I sve to ima smisla ako imate u što većoj mjeri zadovoljne i motivirane građane i zadovoljne i motivirane radnike koji za svoju plaću mogu nešto i kupovati.
|
|
 |
|
|
 |
|
|
|