|
|
Izdvajamo iz broja:
|
|
|
|
|
|
|
|
dr.sc. Danko Matasović
|
|
|
|
|
Preklapanja osobnih interesa, vremena i okoline u kojima, živimo, radimo i privređujemo, s profesionalnim, stručnim i društvenim promjenama, koje u kraćim vremenskim razmacima ne primjećujemo i na njih ne reagiramo, važan su činitelj svekolikog ljudskog ponašanja i odnosa prema mnogim problemima suvremene trgovine.
Potreba i problemi školovanja stručnih kadrova za suvremenu trgovinu, po mjerilima vremena u kojem živimo, razmjerno su dobro poznati i česti na stranicama našeg časopisa. Nažalost, u Hrvatskoj se smatra da taj važan činitelj poslovnosti, napretka i konkurentnosti trgovine na domaćem tržištu i u međunarodnoj razmjeni dobara i usluga još uvijek nije dosegao dovoljno visoku razinu ugroze na koju treba žurno reagirati i za koju mi se čini da upravo ulazimo.
Informiranje potrošača i školovanje trgovaca
Utjecaj organiziranih i dobro informiranih (“educiranih”) potrošača na sustav temeljnog školovanja djelatnika u suvremenoj trgovini, stalnog obnavljanja i stjecanja novih znanja o sve većem broju novih i manje poznatih prehrambenih proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu prelazi okvire postojećeg sustava školovanja djelatnika za rad u trgovini i srodnim djelatnostima i zahtijeva sustavnu obradu i nova rješenja.
Gruba procjena da se radi o još jednom području na kojem objektivno zaostajemo za onima koji nam služe kao uzor i, u krajnjoj liniji, određuju konkurentnost naše trgovine je takva da zahtijeva i morala bi privlačiti veću pozornost društvene zajednice i nešto podrobniju obradu i komentar u struci i na stranicama Suvremene trgovine. Za popravljanje propuštenog u znanosti i struci (manje) nikad nije kasno i zato slijede manje dopune ranijim prikazima na istu ili slične teme.
Pojmovi kao što su globalizacija, slobodno kretanje znanja, roba i usluga, internacionalizacija tržišta hrane i propisi koji ih uređuju, sve veći utjecaj potrošača na strukturu i poslovanje suvremene trgovine i sl. dobro su poznati čitateljima našeg časopisa.
O njima sam razmjerno detaljno pisao u preglednom članku “Poznavanje prehrambene robe, zakonski propisi i časopis za 21. stoljeće” (prvi broj Suvremene trgovine iz 2005. godine s najavom 30. - jubilarne godišnjice izlažanja) i u radovima koji su ga slijedili.
Danas, praktično dvije godine nakon najave, čini mi se, da u naslovu i tekstu tog rada, uz prevladavajuće naglaske na užem području svog interesa (poznavanje prehrambene robe i prehrambenog prava), nisam dovoljno istakao značenje koje naš časopis, pridaje informiranju, obrazovanju, redovnom i stalnom školovanju djelatnika u suvremenoj trgovini, o čemu smo mnogo pisali tijekom svih ovih godina.
|
Izbor međunarodno normiranih znakova upozorenja na pakovinama za namirnice:
(1) Pokvarljiva roba! – svježe namirnice i proizvodi koji zahtijevaju posebno rukovanje i pažljivost pri prijevozu, izlaganju i skladištenju (npr. trgovina u rashladnom lancu),
(2) Proizvodi osjetljivi na svjetlost i povišenu temperaturu – čuvati na tamnom i hladnom mjestu!,
(3) Proizvodi osjetljivi na vlagu (higroskopni i slični proizvodi – čuvati na suhom!,
(4) Dopuštene temperaturne razlike – obratiti pozornost na najnižu i najvišu temperaturu koja jamči kvalitetu proizvoda,
(5) Lomljivo! – ne bacati, treskati ili udarati,
(6) Držati uspravno! – čuvati, prevoziti i rukovati u uspravnom položaju,
(7) Ne kotrljati! i
(8) Ovdje otvoriti!.
|
Problem, o kojem danas pišemo, još nedavno nam se nije činio tako žurnim pa sam se, pod utjecajem stanovitih “pritisaka” uz imperativ našeg što hitrijeg pridruživanja Europskoj Uniji, jače pozabavio vrlo aktualnim pitanjima sigurnosti hrane u zakonskim propisima i trgovini (tema prvog broja Suvremene trgovine iz 2006. godine) kod nas i u našem širem okruženu te pravom poplavom velikih trgovačkih centara i lanaca (pretežno stranih), koji sustavno osvajaju prostor manje i slabije opremljene domaće trgovine.
Sukladno tradiciji, primjereno vremenu u kom živimo i temeljnoj orijentaciji našeg časopisa, u tim sam radovma te i slične probleme nastojao promatrati sa stajališta zaštite interesa domaće trgovine i uvažavanja potreba domaćih potrošača.
Iako nisam neki stručnjak za sustave strukovnog školovanja i brojne reforme domaćega školstva (bolonjski proces i reforma osnovnog i srednjeg školstva na “novim osnovama” ponovo su u punom zamahu razmišljanja onih koji su za to mjerodavni), čini mi se da su zahtjevi za drukčiji pristup usvajanja potrebnih znanja u strukovonom školovanju djeletnika na užem području moga interesa pod sve većim utjecajem želja i potreba individualnih i organiziranih potrošača. Općenite slabosti sustava strukovnog obrazovanja i na tom području potrebno je žurno oplemeniti tim razvidno korisnim iskustvima i praksom velikih trgovačkih lanaca i inozemnim iskustvima.
Jače angažiranje, inicijative i novi pomaci u svezi s temom ovoga broja Suvremene trgovine očekuju se i od, ne sasvim “mlade”, Agencije za strukovno obrazovanje (Narodne novine, br. 10. i 54/05) te od Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, osnovane dobrim dijelom na inicijativu i uz podršku našeg časopisa, kojoj ovom prilikom čestitam skoru desedgodišnjicu rada (prikaz Osnivačke skupštine 29.09.1997., Suvremenoj trgovini br. 6 iz 1997. godine).
Na važnost problema indirektno ukazuje i ovogodišnja odluka Hrvatskoga sabora da se 2007. godina proglasi “Godinom edukacije potrošača u Republici Hrvatskoj” (02.02.2007., Narodne novine br. 16/07). Samo zahtjevni, dobro “educirani” (zašto ne izobraženi, obrazovani ili školovani?), i organizirani potrošači mogu i moraju utjecati na poboljšanje razine znanja i sustave školovanja djelatnika koji se školuju ili rade u suvremenoj trgovini.
|
Europska iskustva i domaći kadrovi
Analiza pojavnosti velikih trgovačkih lanca, najčešće s korijenima i pedesetgodišnje tradicije nastupa na tržištima EU (Rimski sporazum o stvaranju i nešto kasnijem osnivanju Europske Ekonomske Zajednice i još kasnije Europske Unije potpisan je 25.03.1957.) pokazala je da mnoga od njihovih iskustava možemo korisno prenijeti u naše okvire, ali isto tako da niti razvojni put zajedništva u EU nije bio lagan - ta organizacija, kojoj tako zdušno težimo, nije riješila mnoge svoje egistencijalne dvojbe ni do današnjeg dana. Međutim, ono što je za nas bitno, jest činjenica da su u tim zemljama trgovci i potrošači u odnosu na nas bolje organizirani, školovani i pripremljeni za posao koji obavljaju.
Njih se pita o svim važnijim problemima struke i gospodarstva u kojem djeluju, njihovo mišljenje uvažava i, što je posebno važno, bitno utječe na sustav i nastavne programe strukovnog školovanja i usavršavanja trgovaca, na sustav zaštite interesa i informiranja potrošača o svim bitnim pitanjima poznavanja prometa i potrošnje hrane i dr.
Kao što sam već napomenuo, osobno imam premalo znanja i iskustava da bih kompetentno prosuđivao razlike u sustavu školovanja i kvaliteti školovanih (ili priučenih) trgovaca u EU i Hrvatskoj, ali mi se praksa pojedinih velikih trgovačkih lanaca, da mlade ljude potrebne za rad u svojim super- i hipermarketima šalju na doškolovanje u matične ili pridružene države, a ne pokušavaju se sporazumjeti s tridesetak ili više domaćih obrazovnih centara, čini prilično uvredljivodm za domaće školstvo.
Ono što prilično dobro znam i s velikom sigurnošću mogu jamčiti je razina znanja kolega, koji u strukovnim školama predaju poznavanje prehrambene robe i svoja znanja prenose mlađim naraštajima te prepoznatljiva razina znanja školovanih trgovaca u odnosu na “priučenu” radnu snagu vrlo čestu u domaćoj trgovini.
O zahtjevnosti domaćih nastavnih programa može se raspravljati (a i njih smo češće komentirali na stranicama našeg časopisa, npr. Kako poboljšati sustav i Osnovno, niže, srednje, više, visoko i specijalističko školovanje u br. 5 i 6 Suvremene trgovine iz 2003.), ali ostaje činjenica da je razina znanja, snalaženje i poznavanje vrlo dinamičnih mijena “institucionalnih osnova”, temaljnih zahtjeva, nadzora i kontrole koji jamče kvalitetu hrvatskih proizvoda na primjerenoj razini i solidna osnova za poboljšanja, koja su uvijek moguća i poželjna.
Kada je riječ o prehrambenoj robi, obvezna “srednja stručna sprema”, bez pobliže oznake najmanje trgovačke strukovne škole, za što se zalaže zakonodavac u nacrtu novog Zakona o trgovini (koji bi također trebalo posebno komentirati!), a struka najčešće ne prihvaća (najčešće trgovina prehrambenom robom), nije dostatna i trebalo bi je preciznije propisati.
|
Kao autor jednog od udžbenika iz Poznavanja prehrambene robe za trgovačke i srodne škole (ponovno jedana od poticajnih ideja tadašnjeh Supermarketa, prvo izdanje 1988., i Suvremena trgovina br. 4 iz 2004., 3 iz 2005. 2 iz 2006), kvalitetu udžbenčke literarture, posebice u svjetlu pomaka koje donose Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine br. 36. iz 2006.) i Udžbenički standarda (Narodne novine br. 7. iz ove godine), ne bih posebno komentirao, ali bih istaknuo da se i na tom području stvari kreću naprijed i da se stvara solidna osnova za daljnju razradu i poboljšanje sustava strukovnog školovanja djelatnika u trgovini.
Kao primjer načina “internacionalizacije” domaćih propisa i pravce kojima treba ići i koje će trebati dorađivati ili popunjavati pri izvozu i nastupu na inozemnom tržištu preporučio bih udžbeničke primjere znakova opasnosti, koji su prihvaćeni i već se široko primjenjuju na domaćim pakovinama slika i izbor karakterističnih oznaka na pakovinama prehrambenih proizvoda, koje već primjećujemo uvoznim proizvoda i najvjerojatnije ćemo ih trebati preuzati u domaće propise pristupanjem Uuropskoj Uniji.
Naravno, to ne znači da promicanje kakvoće najkvalitetnijih hrvatskih proizvoda ne treba ostati naš prvenstveni zadatak, te da bi uporaba znakova hrvatska kvaliteta i izvorno hrvatsko trebala biti ugrađena u svijest sadašnjih i budućih potrošača i trgovaca, i što češće i uočljivije isticana na što većem broju postojećih i novih hrvatskih proizvoda.
Kako dalje i zamke koje bi trebalo izbjeći
Iako pomalo zvuči kao biblijska poruka, ni u ovom slučaju ne treba zaboraviti mnogo puta ponavljanu krilaticu: i najbolje namjere, deklaracije, opredjeljenja i odluke su bezvrjedne bez konkretne, brze i učinkovite realizacije. Put od dobih namjera i općenitosti do realizacije najčešće je nepredvidljiv i trnovit.
U Hrvatskoj, nažalost, moramo brižno paziti, naročito jer se radi o školovanju mladih naraštaja i budućih kupaca, ne ih ne zadesi sudbina teme ovog broja Suvremene trgovine vrlo bliskog i važnog Eksperimentalnog programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja, u kojem su tijekom javne rasprave vrlo dobra poglavlja o prehrani i zdravlju (koja sam među ostalim osobno recenzirao) praktično zaboravljena u žučnim raspravama o nekoliko rečenica koje se odnose na seksualni odgoj.
Naravno, opće je mišljenje da se nešto slično događa samo drugima, a nama se ne može dogoditi. No, i ovom je prilikom dobro upozoriti na meni prilično nerazumljive motive, objašnjenja i razloge beskonačnih rasprava, odgađanja, dopuna i izmjena u trgovačkoj struci, bližeg Zakona o trgovini, među ostalim, s problemima rada nedjeljom i ovdje spomenutih odredaba o stručnoj spremi potrebnoj za rad na konkretnim poslovima u trgovini.
|
|
 |
|